ZOMBIE DEER DISEASE Hrvatska stručnjakinja o bolesti koja jelene pretvara u zombije

Kad je nastala i može li prijeći na ljude?

I prije je bilo vijesti o nečemu što se u zapadnim medijima nazivalo ‘zombie deer disease’ odnosno bolešću zombi – jelena. Kako je sam naziv prilično atraktivan, tako je i bolest sugerirala da se radi o nečemu što simpatične šumske rogate sisavce pretvara u poluživotna bića iz filmova ili serija. A riječ doista jest o bolesti ‘chronic wasting disease’ (CWD) koja je neurodegenerativna te napada divljač, uključujući i jelene.

Tako se postavlja logično pitanje: ako ta bolest napada divljač, može li s nje prijeći i na čovjeka. Odgovor je Večernji list potražio kod dr. sc. Karmen Branović – Čakanić s Hrvatskog veterinarskog instituta. U ovoj ustanovi nacionalni je referentni laboratorij za dijagnostiku transmisivnih spongiformnih encefalopatija, među kojima je i chronic wasting disease. Također su i službeni laboratorij za hranu i hranu za životinje i jedini laboratorij te vrste u Republici Hrvatskoj, sastavni dio europskih referentnih laboratorija i redovito sudjeluju u svim međulaboratorijskim testiranjima koja organizira Europski referentni laboratorij za TSE (EURL) te redovito sudjeluju u radu EURL za TSE. Bolju adresu za potpuno objašnjenje ove bolesti teško bismo mogli pronaći.

Kako kaže dr. Branović – Čakanić, spongiformna encefalopatija jelena prionska je bolest koja spada u skupinu transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE). TSE bolesti mogu biti animalne i humane. Humane TSE bolesti su: Creutzfeldt – Jakobova bolest (CJD), varijanta Creutzfeldt – Jakobove bolesti (vCJD), kuru, Gerstmann-Sträussler-Scheinkerova bolest (GSS) i fatalna familijarna insomnija (FFI). U animalne TSE bolesti spadaju: grebež ovaca i koza, goveđa spongiformna encefalopatija (GSE, tzv. kravlje ludilo), transmisivna encefalopatija kanadske kune (nerčevi), spongiformna encefalopatija jelena (chronic wasting disease, CWD) i još neke rijetke bolesti.

– Zajedničko svim tim bolestima jest da im je uzročnik prion i da su sve te bolesti neizlječive.

Za razliku od većine ostalih zaraznih bolesti čiji su uzročnici različiti mikroorganizmi (npr. bakterije, virusi, gljivice…), uzročnik ovih bolesti je prion. Prion je naziv koji označava infektivnu proteinsku česticu (proteinaceous infectious particle), a taj naziv je uveo Stanley Prusiner 1982. godine, i za to otkriće dobio je Nobelovu nagradu iz fiziologije i medicine, 1997. godine – kaže ova naša stručnjakinja. Nastavlja kako je prion molekula proteina koji se normalno nalazi u tkivima sisavaca (normalni prion protein).

– Međutim, prilikom sinteze tog proteina u stanici iz još nepoznatog razloga dolazi do krivog preslagivanja molekule. Zbog toga nastane tzv. abnormalan prionski protein.

Kad on dođe u organizam, nakuplja se u tkivima, nastaju agregati tog proteina, najčešće u mozgu i nervnom tkivu. Iz tog razloga u mozgu nastaju vakuole koju daju izgled spužvastog tkiva, otkuda bolestima i naziv spongiform. Jedna od najvažnijih karakteristika tog abnormalnog prionskog proteina jest da je on jako otporan na većinu fizikalnih i kemijskih metoda dezinfekcije, odnosno, jako ga je teško uništiti. Također, s obzirom na to da se abnormalni prion nakuplja u mozgu, dolazi do progresivne degeneracije živčanog tkiva, odnosno do neurodegenerativnih promjena čiji su simptomi promjene u ponašanju životinja: agresija, nervoza, abnormalno držanje, nekoordiniranost, poteškoće s ustajanjem, gubitak mliječnosti krava, gubitak kondicije, kopnjenje. Upravo zbog tih simptoma bolesti životinje izgledaju iscrpljeno i daju tzv. zombi projekciju.

Bez daljnjega, bolest je vrlo ozbiljna i neizlječiva je, ali taj izraz cijeloj priči više daje na spektakularnosti nego što govori o samoj bolesti – objasnila nam je dr. Branović – Čakanić. Prionske bolesti poznate su dugi niz godina. Grebež ovaca i koza (scrapie) pojavio se još u 18. stoljeću u Velikoj Britaniji. U 20. stoljeću, kaže naša sugovornica, istraživale su se humane prionske bolesti (kuru, Creutzfeldt – Jakobova bolest), a najveći doprinos otkrivanju prionskih bolesti i njihova uzročnika odigrala je pojava goveđe spongiformne encefalopatije u Velikoj Britaniji 1986. godine. Tako smo došli do teme spongiformne encefalopatije jelena, odnosno chronic wasting disease, bolesti koja se periodično pojavljuje u znanstvenim i općim medijima.

U nedavnom BBC-jevu članku iznosi se zabrinutost da bi bolest mogla prijeći i na ljude jer je primijećen porast prijenosa između životinja u Sjevernoj Americi, Skandinaviji i Južnoj Koreji. Stručnjaci se u procjenama oslanjaju na eksperimentalna istraživanja, povijesti prijenosa bolesti izazvanih prionima sa životinja na ljude, što je iznimno rijetko te potencijalnim utjecajima klimatskih promjena. Tvrde kako prijenos s jelena na čovjeka još nije zabilježen.

– Spongiformna encefalopatija jelena (chronic wasting disease) bolest je koja se pojavila 60-ih godina prošlog stoljeća u Sjevernoj Americi, točnije u državama Colorado i Wyoming i to na jelenima (Odoceileus hemionus). CWD je najzaraznija prionska bolest jer se bolest prenosi slinom, urinom, fecesom i svim izlučevinama životinje.

Osim toga, s obzirom na to da je prion jako otporan, on ostaje u okolišu i gotovo ga je nemoguće uništiti. Kada na takvo zaraženo tlo dođe zdrava jedinka, ona se može lako zaraziti. Bolest se tako u Sjevernoj Americi do danas proširila na 32 države SAD-a i na četiri kanadske provincije. Osim u Sjevernoj Americi, bolest je otkrivena i u Koreji 1997. godine, kada je uvezena zaražena životinja iz Kanade – kaže dr. Branović – Čakanić, govoreći kako u ostalom dijelu svijeta bolest nije bila prisutna sve do 2016. godine kada je prvi put dokazana u Europi. Naime, Norveška je u ožujku 2016. godine dokazala prvi slučaj bolesti u Europi i prvi slučaj bolesti na vrsti na kojoj do tada bolest nikada nije bila dokazana: na sobu.

– U Europi je bolest do danas potvrđena u skandinavskim zemljama (Norveška, Švedska i Finska), na 40-ak životinja iz porodica Cervidae.

Uredbom Europske komisije proveden je i trogodišnji monitoring skandinavskih država i država u okruženju (od 2017. do 2020.) i to u Estoniji, Finskoj, Latviji, Litvi, Poljskoj, Švedskoj i Islandu), ali u njima nije bilo potvrde bolesti – kaže sugovornica. Laboratorij za TSE pri Hrvatskom veterinarskom institutu nacionalni je referentni laboratorij za bolesti TSE u goveda, ovaca i koza. Laboratorij je akreditiran prema normi HRN EN ISO/IEC 17025:2017. Iako za sada ne postoji zakonska odredba koja bi obavezivala laboratorij na testiranje uzoraka jelena, u laboratoriju postoji akreditirana metoda kojom se dokazuje i CWD. Tako je u prethodnom razdoblju dijagnosticiran i određen broj uzoraka moždanog tkiva jelena tom metodom. Svi dosad testirani uzorci bili su negativni na CWD.

– Trenutačno nema dokaza da CWD predstavlja prijetnju ljudima, ali zoonotski potencijal nije još dovoljno dobro istražen. Do danas nije bilo prijavljenih slučajeva infekcije CWD-om u ljudi.

Međutim, neke studije na životinjama sugeriraju da CWD predstavlja rizik za određene vrste primata koji nisu ljudi (majmuni), a jedu meso životinja zaraženih CWD-om ili dolaze u kontakt s mozgom ili tjelesnim tekućinama zaraženih jelena ili losova. Od 1997. Svjetska zdravstvena organizacija ističe da je važno spriječiti uzročnike svih poznatih prionskih bolesti da uđu u ljudski prehrambeni lanac – kaže dr. Karmen Branović – Čakanić za Večernji list.

Doktore, hitno!