Na Balkanu još u prošlom stoljeću bilježe slučajeve da se neki starci uklanjaju poput nepotrebne starudije. Na glavu su im stavljali komad kruha i ubijali ih sjekirom brinući pritom da ne udare neposredno po glavi, nego po kruhu.

Ageizam

U životu zaista postoje dvije velike prekretnice. Prva je prijelaz iz djetinjstva u zrelu dob, a druga prijelaz iz zrele dobi u starost. To su periodi najveće ranjivosti i uzburkanosti u životu.  Biti stariji nikako nije regresija, nego prekretnica koja je ponovo napredak, promocija. Prva je bila promocija u zrelost. Druga je promocija u novi «procvat», a time se misli na prodiranje prema ljudskoj punoći, vraćanje svojoj spontanosti i izvornosti, da budemo ono što jesmo. Otimati se tom zakonu znači ne htjeti uvidjeti da ne moći starjeti jest isto tako stupidno kao i ne moći izaći iz djetinjstva.

Prema klasifikaciji UN-a, Hrvatska pripada četvrtoj skupini država Evrope, s vrlo starim stanovništvom. Prema popisu iz 2001., udio starijih od 65 godina iznosi 15,62% , od toga su muškarci zastupljeni s 12,4%, a žene s čak 18,61%. Demografi očekuju 2020. godine 20% starijih od 65 godina. Masovna starost je  pojava suvremenog doba. Produljenje životnoga vijeka uvjetovano je  kvalitetom življenja i boljom zdravstvenom zaštitom. Neki sociolozi upozoravaju na velike socijalne probleme, na povećanje izdataka za mirovinu i zdravstveno osiguranje, koji bi mogli uzrokovati smanjenje izdataka za školovanje i dovesti do značajnih međugeneracijskih sukoba. Drugi pak ističu neke prednosti: smanjenje kriminala, sigurniji promet.

Odnos društva prema starijim ljudima razlikuje se kroz povijest. U staroj Grčkoj uživali su velik ugled i bili  dragocjeni. Smatrani su “životnim knjižnicama”. Neka druga vremena i okruženja nisu bila sklona starijim ljudima. Eskimi su u vremenima velike gladi žrtvovali starije ljude – puštali su ih umrijeti i ostavljali ih daleko od naselja, kako bi ih pojeli  bijeli medvjedi. Na Balkanu još u prošlom stoljeću bilježe slučajeve da se neki starci uklanjaju poput nepotrebne starudije. Na glavu su im stavljali komad kruha i ubijali ih sjekirom brinući pritom da ne udare neposredno po glavi, nego po kruhu.
Ni novija vremena starijim ljudima nisu  sklona.  Sveučilišta, poduzeća i druge ustanove traže mlade dok se starije osobe šalju u mirovinu ili na margine života. Danas se situacija postepeno mijenja i kritikama rasizma i seksizma sve glasnije se pridružuju i kritike ageizma.

Ageizam je nepriznavanje ili ograničavanje prava starosnih skupina. Po isključivosti je sličan seksizmu ili rasizmu. Ageistični stavovi prisutni su u osiguravajućim društvima, bankama, zakonima o umirovljenju ali i kroz “šale” te sveprisutno podcjenjivanje i zanemarivanje starijih osoba.

Za stariju populaciju vežu se brojni stereotipi; da su stariji ljudi međusobno slični, da su senilni, konzervativni, neefikasni i sebični. Međutim, istina je da se stariji ljudi između sebe više razlikuju nego mladi ili zreli ljudi, a da se s godinama te razlike čak povećavaju. Uzroci ageizma vrlo su bliski uzrocima rasizma i seksizma (nagomilavanje frustracija, odnosno reakcija na frustracije i strahove kojih je u životu napretek). Posljedica su i sve veće segregacije starijih ljudi.

Starost i starenje nisu sinonimi. Starenje je normalan fiziološki proces koji počinje odmah nakon rođenja, nepovratan je i u pojedinaca napreduje različitom brzinom. Starost se definira godinama života. Po definiciji UN-a, starost nastupa iza 65-e godine života i  dijeli se na tri dijela: raniju starost 65-74 godine, srednju starost 75 –84 godine, duboku starost od 85 i više godina.
Dužina življenja najviše ovisi o: nasljednim osobinama (genskoj strukturi), specifičnostima okoline (kvaliteti življenja) i, u najvećoj mjeri, o sretnim ili nesretnim okolnostima.

Početak treće životne dobi osjetljivo je razdoblje zbog niza novih situacija koje djeluju stresno, a najveći stresori su umirovljenje, odlazak zadnjeg djeteta i smrt supružnika, prijatelja. Umirovljenje je tekovina suvremenog društva. Jednostavna i nerazvijena društva ga ne poznaju, pa ljudi rade dok mogu i ono što mogu, egzistencijalnu krizu ne poznaju. U civiliziranim društvima stvari stoje drukčije. Umirovljenje je «blagoslov» za one koji svoj posao osjećaju kao breme, a pored toga imaju i neki hobi ili unuke. Za uspješne poslovne ljude umirovljenje je bolno. Naročito za one za koje je posao smisao života. Izaziva frustraciju, potištenost, dugotrajne depresije. Što kasniji odlazak u mirovinu zagovaraju ne samo «radoholičari», već i oni kojima se drastično smanjuje dohodak. Neke zapadne zemlje imaju seminare u velikim firmama koje organiziraju gerontološke udruge vezane uz prilagodbu na odlazak u mirovinu, kako bi zaposlenici čim lakše i bolje prihvatili promjene. S ekonomskog gledišta, u starosti se razlikuju dva sloja umirovljenika, među kojima su razlike veće nego u zreloj dobi:
1. tanak sloj umirovljenika, koji su uspjeli skupiti dovoljno bogatstvo da mogu dobro živjeti (povlaštene mirovine, mirovne rente, najamnine, kamate, nasljedstvo),
2. većina, koja ovisi o običnoj mirovini koja je znatno manja od plaće.
Istraživanja pokazuju da u zemljama u kojima je ukinuto prisilno umirovljenje, ljudi odlaze u mirovinu tek malo kasnije nego u drugim zemljama, ali zbog osjećaja da su odluku donijeli sami, lakše podnose posljedice.

Noam Chomsky je američki lingvist, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač. On je profesor emeritus lingvistike na Massachusetts Institute of Technology Rođenje: 7. prosinca 1928. (dob 86)

Najveći broj ljudi polovinu života provede u obitelji s djecom. Odlazak zadnjeg djeteta uvijek se najteže doživljava jer se život sudbinski mijenja. Roditelji se tada osjećaju stari bez obzira na godine života, a osvježenje im donose unuci. Bavljenje unucima često postaje sadržaj i smisao života. Zbog povećanja socijalne mobilnosti potomaka, djedovi i bake žive daleko od svoje unučadi, u razvijenim zemljama više nego u nas. Zbog toga su posjeti rjeđi, a odnosi hladniji. I djedovi i bake financijski su mnogo samostalniji, žive u vlastitim stanovima, imaju prijatelje i interese koji su drukčiji od interesa potomaka. Sve duže su zaposleni pa imaju sve manje vremena, snage i potrebe za društvom unučadi. Zbog svih tih razloga odnosi djece i roditelja promijenili su se i postali ravnopravniji, s obzirom na izraženu podređenost roditeljima iz ranijih vremena. Bake i djedovi izgubili su dominantnu ulogu u njezi i odgoju djece.

Vesna Parun (Zlarin, 10. travnja 1922. − Stubičke Toplice, 25. listopada 2010.), hrvatska pjesnikinja

Kad se ostarjeli ljudi razbole ili onemoćaju, javljaju se  problemi. Oboljeli partner veliki je teret za onog drugog, koji to obično ne pokazuje. Bolesni partner može postati zavidan na zdravlje onog drugog i to se može manifestirati agresivnim ponašanjem. Slična situacija može se razviti između roditelja i djece, koja se moraju odricati brojnih životnih sadržaja zbog nemoćnih roditelja. Gubitak partnera najveći je stres u životu. Tome pridonose problemi oko podjele nasljedstva i smanjen dohodak. Stres je intenzivniji što je zajednički život bio duži. Kod starijih brakova stres je ponekad tako jak da ubrzo nakon smrti jednoga umire i drugi partner. U većini slučajeva javlja se teža i dugotrajna depresija. Jedan je od indikatora depresije sklonost suicidu. Istraživanja pokazuju da broj samoubojstava raste u prvom razdoblju treće životne dobi, kad pojedinac doživljava najviše promjena. Nakon 65. godine broj se smanjuje, a nakon sedamdesete nije ništa veći nego u ranoj mladosti. Upravo su organizacije koje brinu za društveni život starijh osoba potrebne onima koji su ostali sami.

U nedavnom ispitivanju, psiholozi s američkog sveučilišta Yalle pronašli su dokaze koji potvrđuju da pozitivno razmišljanje o starenju produljuje život. Istraživanjem je utvrđeno da ljudi koji imaju negativan osjećaj prema starenju samo ubrzavaju taj proces, dok za one s optimističkim pogledom vrijedi upravo suprotno. Znanstvenici čak tvrde da pozitivan stav prema starenju može produžiti život više od uzdržavanja od pušenja ili redovite tjelovježbe. U studiji se tvrdi da osobe koje žale za proteklim godinama života žive prosječno 7 i pol godina kraće od osoba koje se ne bave takvim razmišljanjima.
Starija dob i umirovljenje daju nam divnu priliku da proširimo svoja znanja i iskustva, baveći se onim čime se prije, nošeni profesionalnim i društvenim vrtlogom, nismo uspjeli baviti. Ali sjeme takvog osobnog sazrijevanja treba već prije posijati, treba tijekom cijelog života kultivirati radost učenja i stjecanja novih spoznaja. Voli se radi i živi od rođenja do smrti, bez ograda, bez ograničenja i bez suvišnih….mogu li?
Učiti starjeti – treba u svim etapama života.

 

Za to vrijeme u Americi- NY:

“Napisala sam tijekom života 27 knjiga o kuhanju. Imala sam emisiju na BBC-u. Bila sam opsjednuta kuhanjem, jedna knjiga bila je samo o češnjaku. Jedne noći dok sam pripremala svoju 27. knjigu uzela sam marker u ruku i nacrtala sirenu na komadu papira za otpad. Od tog trenutka samo mislim o umjetnosti. Imala sam šezdeset godina kada  se muza snažno probudila.”

 

Doktore, hitno!