//Permakultura

Permakultura

 

„ELITIZAM OPSTANKA“

Nalazi li se između pregladnjele Afrike i prežderanog Zapada organska poljoprivreda ili GMO? Podaci Svjetske banke govore da je posljednjih godina zbog porasta cijena hrane gotovo 70 milijuna ljudi bačeno u ekstremno siromaštvo. U ovom trenutku gladuje 900 milijuna ljudi.

Prvi odgovor stručnjaka na glad u svijetu bila je zelena revolucija 1960-ih kada je broj gladnih u svijetu smanjen za gotovo milijardu ljudi. Temeljila se na stvaranju novih sojeva žitarica, novim tehnikama navodnjavanja te na proizvodnji i distribuciji hibridnog sjemena, umjetnih gnojiva i pesticida.

Posljednjih desetljeća, točnije od 1973. g. kada se počeo planski koristiti GMO- genetski modificirana hrana- brojni stručnjaci smatraju da je upravo GMO rješenje za glad u svijetu, no Bernward Geier – predsjednik žirija One World i dugogodišnji predsjednik IFOAM-a, kaže: „Govoriti da će samo GMO nahraniti svijet bezočna je laž. Hrana koju proizvodimo dovoljna je u smislu kalorija za 12 milijardi ljudi.“

Zagovornici GMO, kao jedinog rješenja, kažu da je ljudi jednostavno previše te da bi čovječanstvu bile potrebne još dvije površine Zemlje da bi se svi nahranili, tim više što će nas 2050.g. biti 10 milijardi. Primjerice molekularni bilog dr. Philip Taylor na kontroverze koje izaziva GMO kaže: ‘Znanstvenici nisu naivni. Svjesni su da su interesi korporacija financijski, a ne humanitarni.

No odbaciti GM tehnologije iz tih razloga je isto što i bacanje djeteta zajedno s vodom za kupanje. Postoje mnogi GM projekti koji imaju humanitarne, a ne financijske ciljeve.“

U Beču godišnje se uništi 70.000 tona hrane. Istovremeno u tom gradu 17% stanovnika je gladno.

Organizacija IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movement) krovna je organizacija za 750 udruga iz 116 zemalja svijeta. IFOAM na međunarodnoj razini aktivno sudjeluje u pregovorima s UN-om oko poljoprivrednih i okolišnih pitanja, osigurava vjerodostojnost certifikatima o organskom podrijetlu proizvoda te utječe na razvoj tržišta i umrežavanje udruga i pojedinaca koji se bave održivom poljoprivredom.

Može li ekološka poljoprivreda osigurati da ne bude gladi?
O organskom uzgoju hrane podaci se mogu pronaći u literaturi još od 1909. g. kada je Amerikanac F.H.King u knjizi „Farmers of Forty Centuries“ dao upute opisujući različite obrade zemlje istražujući ih u Kini, Japanu i Koreji. Ta je knjiga bila jedan od osnovnih priručnika niz godina. Kontinuirano u svim predjelima svijeta nastaju i razvijaju se pokreti koji rješenje za glad i budućnost čovječanstva vide u organskoj poljoprivredi.

Oni su odgovor na ubrzani rast kemijske industrije koja je kulminirala nakon masovne upotrebe pesticida nakon II svjetskog rata.
Posebno se izdvajaju pokreti biodinamičke filozofije i permakulture. Biodinamička filozofija bavi se duhovnom dimenzijom života i ima holistički pogled na svijet. Poljoprivrednici koji poštuju ovaj pristup koriste prirodne preparate za obnovu zemljišta.

Permakultura poštuje osnovno načelo o zemlji hraniteljici koju je temeljno sačuvati. Ne bave se samo uzgojem hrane već sveukupnim opstankom čovjeka. Razvijaju sustave i etičke smjernice za planiranje, projektiranje i održavanje životnih prostora ljudi u skladu s prirodom.

Pojam permakulture prvi se puta pojavio 1911. godine u kineskoj knjizi naslova „Permanentna agrikultura“
Permakultura kao riječ je nastala spajanjem dviju riječi: PERMAnentna agriKULTURA Riječ “permaculture” su sredinom sedamdesetih godina skovali Australci Bill Mollison i David Holmgren od riječi permanent agriculture. Autori su knjige „ Permacultur Principles i Pathways Beyond Sustainability“ u kojoj su naveli osnovne koncepte i načela.

Permakulturu se može opisati kao etički oblik sustava koji je pogodan za proizvodnju hrane, uporabu zemljišta i izgradnju kuća
Znanstvene osnove za načela permakulturnog dizajna ujedno su i načela moderne znanosti i ekologije, posebno ogranka ekologije “ekologija sustava”. Permakulturni dizajn temelji se na geografiji pejzaža i etnobiologiji. Permakultura poštuje osnovna načela brige o zemlji, brige o ljudima i pravilnu raspodjelu.

Pravilna raspodjela postavlja granice potrošnje i reprodukcije te preraspodjelu viškova.

Esencija permakulture
primijenjena vodena kultura, agrošumarstvo i šumarstvo bazirano na prirodnim principima, sakupljanje vode pomoću ključnih linija, holističko upravljanje velikim područjima, običajno pravo vlasništva na zemlju Zadruge, umrežavanje poduzeća, rješavanje sukoba, eko sela/zajednička kućanstva,izračun dostupne energije, moralne/etičke investicije, društveno podržavajuća agrikultura, proizvodi poštene trgovine, fair-trade, WWOOFing – svjetovne mogućnosti na organskim farmama LETS – sustavi lokalne razmjene, bio-intenzivno vrtlarstvo, šumsko vrtlarstvo, sakupljanje plodova divljih zona, prirodni materijali za gradnju, vlasništvo, organska agri kultura, čuvanje sjemena, biotecture – održiva gradnja, pasivno solarni dizajn, plinofikacija ugljenom i drvetom, microhydro, ručni alat, biciklistički transport, oporaba/recikliranje, kućna i Steinerova naobrazba, isčitavanje krajobraza, izborne umjetnosti i muzika, socijalna ekologija i istraživanje djelovanja, porod kod kuće/dojenje, preventivno zdravlje, holistička medicina, duh mjesta (locusa), dostojanstveno umiranje (briga o ljudima starije dobi), yoga i druge tjelesno/umne i duhovne vještine, sakupljanje kišnice.

Permakultura nipošto nije tek puko vrtlarenje kao ni new age filozofija
To je novi način života odlično organiziran kroz mreže pojedinaca i grupa na svim kontinentima no nepriznata od establišmenta. Unatoč izoliranosti permakulturista od države i uprave već ću zapažene značajne lokalne promjene u sredinama gdje se primjenjuje. Pobornicima ovog stila života jasno je da permakultura ne može, niti treba, zamijeniti znanost, posebice tehnička rješenja no smatra da može ponovno ujediniti čovjeka i prirodu. U Hrvatskoj je prisutna u posljednjem desetljeću i osvaja sve više pobornika. No ona je u svom sukusu donekle i elitistička, pojednostavljeno rečeno- permakulturisti spasiti će sebe ali ne i cijeli svijet. I uistinu kako da se siromašni građanin nahrani, ogrije i sačuva zdravlje permakulturom?

U jednoj od najbogatijih zemalja svijeta Japanu, najmoćnije tvrtka svoje su sterilne radne prostore oplemenile prostorima u kojima raste organski uzgojeno cvijeće, voće i povrće.

Vertikalni vrtovi, dakle oni koje možemo posaditi i u stanu, ultimativni hit među imućnima, idejno su potekli iz permakulture. Mnoge evropske zemlje već su mnoge javne površine pretvorile u gradska poljoprivredna zemljišta sprovodeći načelo urbane agrikulture jedne od strategija urbane permakulture. Gradska zemlja više nije samo park, mjesto opuštanja i zabave, u mnogim gradovima postala je zemlja za uzgoj hrane.

Izvrstan poučak svijetu je pružila i Kuba koja je doživjevši naftnu krizu, ranih 90-tih prošlog stoljeća uslijed koje je transport hrane iz ruralnih područja do gradova bio otežan, problem prehranjivanja stanovništva u gradovima riješila stvaranjem zajedničkih vrtova na krovovima zgrada i u stanovima.

Perimakultura uključuje sve potencijalne izvore energije koje postoje u prirodi vjetar, sunce, zemlju, vodu, iskorištava ih na najbolji mogući način, koristeći minimalnu energiju. U permakulturi nema otpada, sve se ponovno koristi a sve iskorišteno prirodno se regenerira.

Doktore, hitno!