Starenje, proces bez povratka

 Starenje, proces bez povratka
D.H.

D.H.

  “Plodna jesen i ugodna zima”

Albert Einstein: „Nemojte ostarjeti, koliko god živjeli. Uvijek se ponašajte kao znatiželjno dijete pred velikim misterijem zvanim život.“

Starenje i starost neizbježne su pojave – biološki proces, no promjene koje se događaju u našem tijelu ne znače bolest već su prirodni pokazatelji nakupljenih godina, iako nisu uvijek i ugodni
Udio starijih osoba u svijetu sve je veći i veći, ovo su u svijetu “godine starenja“. Kad spomenemo riječ starost, gotovo je uobičajeno da mislimo na starog, onemoćalog i bespomoćnog čovjeka, no nije uvijek tako. Organizam starije dobi ima brojne specifičnosti, koje se često jako razlikuju od organizma srednje životne dobi. Moramo razlikovati specifičnosti (psihofizičke) starije osobe od bolesti starijeg čovjeka.

Starenje počinje od početka čovjekova života, ali ne od trenutka kada se rodio, već od časa kad je začet tj. kada je stvoren embrio. Nemoguće je odrediti kada prestaje razdoblje razvoja-evolucije, a kad u životu počinje involucija organizma. Kod nekih se osoba znaci starenja javljaju vrlo rano, kod drugih kasnije, a kod trećih pak vrlo kasno, te tada često govorimo o “mladim starcima“, a to su ljudi koji u 80-im godinama rade, stvaraju, pišu i bave se sportom. Velike su individualne razlike, što znači da je svaki čovjek osoba za sebe i ima svoj vlastiti biološki sat. Ne postoji sukladnost između biološke i kronološke-kalendarske starosti.

Starost određujemo prema funkcionalnom (psihofizičkom ) statusu pojedine osobe (individualni pristup), a ljudski vijek smo podijelili u životna razdoblja: 1. dio do 18 g. života; 2. dio života je razdoblje od 19. do 65.g., to je doba učenja, rada, stvaranja, ali se već u ovom dijelu života polako i neprimjetno odvijaju procesi starenja (ponekad su već pri kraju ovog razdoblja vidljivi prvi znaci starenja); 3. životna dob je od 65. do 74. g., a često je zovemo “zlatna dob“ ili rana starost; 4.dob od 75. do 84. g. je srednja starost, a duboka starost je od 85. g. života na dalje.

U procesu normalnog zdravog starenja svi dijelovi organizma ne stare jednakom brzinom. Postupno, ali progresivno, smanjuje se funkcija pojedinih organa. Fizičke funkcije polako, neprimjetno počinju opadati već od 45. godine života, a i psihičke osobnosti se mijenjaju. Zato se smatra da se prvi procesi starenja počinju događati između 40. i 50. godine života. Postoje brojne teorije starenja, a osnovna promjena koja označava promjene u smislu starenja je smrt većeg broja stanica u organima, koje se više ne obnavljaju brzinom kojom nestaju. To se opaža u tkivu pojedinih unutarnjih organa koji se smanjuju, a tako se smanjuje i gubi njihova funkcija. Proces traje godinama, svi sustavi u tijelu postupno rade slabije, smanjuju se vitalne funkcije kao što su kapacitet pluća, rad srca – srčani mišić slabi kao pumpa, krvne žile su promijenjene (uslijed procesa ateroskleroze), nisu više elastične već krute sa suženim lumenom, cirkulacija je sporija i nedostatna. Smanjuju se svi organi – bubrezi (masa im se smanjuje za oko 1/3), jetra (i uslijed toga se povećava osjetljivost na neke lijekove), žlijezde s unutarnjim lučenjem (smanjena je sekrecija). Promjene se događaju i u probavnom sustavu, kao i u krvotvornim organima. Mijenja se i mišićno-koštani sustav (mišićna masa se smanjuje za 1/3), slabi mišićna snaga, raste količina vezivnog tkiva, razvijaju se degenerativne promjene na kostima i zglobovima.
Promjene na koži su jako uočljive – ona postaje tanka, suha i blijeda, s mrljama koje zovemo “staračke pjege“. Gubi se potporno kožno masno tkivo, koža više nije izolator topline, nastaju bore. Kosa postaje sijeda i sve rjeđa. Prirodni procesi starenja dovode i do promjena na mozgu – smanjuje se masa mozga za oko sedam posto. Propada stanično tkivo, dolazi do gubitka neurona – degenerativni procesi, izražene su promjene na krvnim žilama – “vaskularna atrofija“. I tako sve te promjene kroz niz godina dovode do uočljivih promjena lika i tijela osobe koja stari.

Nema sumnje da je starenje proces bez povratka, godine idu i ne možemo kazaljku našeg životnog sata zaustaviti ili pomaknuti unatrag. Prirodno razmišljajući i starenje i starost su neizbježne pojave – biološki proces, ali promjene koje se događaju u našem tijelu ne znače bolest već su prirodni znaci starenja, iako nisu ugodni – usporeni smo, imamo bore, kosa nam je sijeda, bole nas kosti, tromi smo, dobro ne vidimo i ne čujemo, gubimo stvari, zaboravljamo, ne sjećamo se što je bilo jučer, ali pamtimo divne događaje iz daleke prošlosti, ne volimo se gledati u ogledalo, ali što je tu je, u “zlatnoj“ smo životnoj dobi. Treba se prilagoditi i prihvatiti sebe kakav jesi, to je jako važno da bismo se dobro osjećali u starijoj dobi.

Treba primijeniti onu poznatu izreku “dodaj život godinama“… Svako životno doba ima svojih čari, samo se trebate potruditi pronaći ih!

Umirovljenjem se život mijenja, kad uslijed fizičkih nastaju i brojne psihičke promjene. No, svaki čovjek je jedinstveno biće i trebao bi razviti vlastiti stav prema životu u trećoj – zlatnoj životnoj dobi
Kad kažemo “žena u mirovini“, znači li to automatski stara i bolesna žena? Ne, ni u kojem slučaju! Svaka žena je osoba za sebe, pa je stoga i proces starenja specifično individualan. Starenje je samo po sebi suptilan i tih proces, a žena ga proživljava potpuno drukčije od muškarca.

Život žene se razlikuje od života muškarca. Žena je borac za bolji život svoje obitelji, radi i kod kuće i na poslu, iscrpljuje se, ima mnogo neprospavanih noći, a sve to ostavlja tragove na duši i tijelu. Dug radni vijek žene i neočekivano dug životni vijek, doveo je žene u začuđujuće položaje.

 -Mladost se dobiva – starost se gradi!

Odlaskom u mirovinu život žene se u cijelosti mijenja. Starenje se općenito mora promatrati u segmentima – u tijelu i duši žene. Promjene u fizičkom pogledu znače biološke promjene.

Vanjski izgled žene se mijenja – kosa sijedi i slaba je, koža se stanjuje, suha je, javljaju se “staračke“ pjege. Slabe vid i sluh, na licu se javljaju bore, ali i dlačice oko usana i na bradi, zubalo je oštećeno i manjkavo. Nokti sporije rastu, gube sjaj, lomljivi su i krhki, a na nogama često deformirani i zakrivljeni. Motorna snaga slabi (mišićna masa se smanjuje za 1/3), sporije se hoda i hod je otežan, javlja se nepravilno držanje, gubi se ravnoteža, nestaje preciznost. Slabe njuh i okus. Usna šupljina je suha, otežano se guta, gubi se volja za hranom. Javlja se inkontinencija u slabijem ili težem obliku. Potrebna su razna pomagala (naočale, aparat za sluh, umjetno zubalo, štap), a to naročito žena nerado prihvaća.

Upravo te promjene u vanjskom izgledu jako pogađaju ženu, zbog važnosti koja se pridaje vanjskom, fizičkom izgledu osobe, a to utječe na psihu, pa žena samu sebe počinje doživljavati drukčije. Ali žena nikada ne smije zaboraviti da uvijek može biti lijepa primjereno svojoj dobi.

U toj situaciji dolazi do izražaja životna filozofija pojedinca, kao i okruženje u kojemu se živi, vrlo je bitno kako se okolina odnosi prema ženi-umirovljenici, tj. kakav je stav društva prema osobama starijima od 65 godina. Treba svaku osobu prosuđivati individualno, a ne kroz životnu dob ili pripadnost određenoj skupini.
Nažalost, moramo reći da postoji oblik diskriminacije, i tako se ograničavaju prava starijih. (Poznate su izreke: On to više ne može, On je star, On je umirovljen… koje su izrazito neugodne).

Početak treće životne dobi za ženu je najstresniji dio života jer se događaju životne promjene, bez mogućnosti povratka u prijašnje stanje:

U civiliziranom društvu norme propisuju dužinu radnog vijeka (u nekim se zemljama radi do 65., 67. ili 70 g.) ili ljudi rade dok mogu i rade ono što mogu. Ako postoji mogućnost da se radi skraćeno i nakon umirovljenja, pokazalo se da to znatno može olakšati “prijelaz“ u mirovinu, a znatno poboljšava i zdravlje u kasnijim godinama života. Osoba ima osjećaj da je prestala raditi kad je ona to htjela, i to jako umanjuje psihičke tegobe.

Općenito se pokazalo da se zdravlje žene poboljšava nekoliko godina nakon umirovljenja jer je žena prestala raditi samo profesionalno, a i dalje radi jako puno u kući, brine se o mužu, djeci i unucima. Ali jasno, riječ je o osobama koje vole “kućne poslove“ i to im predstavlja zadovoljstvo. One osobe koje svoj posao nisu voljele, sretne su zbog odlaska u mirovinu, a žene koje je posao ispunjavao, prestankom rada osjećaju veliku prazninu i naglo ostare. Ako postoje neki drugi interesi ili hobi, prilagodba na nove uvjete života znatno je lakša.

Kod žena u trećoj dobi, ali i kod ranije umirovljenih, upravo uslijed fizičkih nastaju i brojne psihičke promjene – mnoge osobe ne znaju “kako i kamo dalje“, njihove težnje, želje, brige, strahovi dovode do nastanka velikih problema, razvijaju se bezvoljnost, apatija, nesanica, depresija u raznim oblicima i potpuna izolacija od okoline.
I intelektualne funkcije opadaju – dijelom zbog fiziološkog procesa starenje, dijelom uslijed stresa, ali tu postoje velike individualne razlike. Manje obrazovani ljudi stare brže i više od onih visokoobrazovanih. U cijelosti se svi bolje sjećaju događaja iz daleke prošlosti, a ne mogu se prisjetiti što se zbilo neki dan ili prije mjesec ili godinu dana.
Nastaju promjene na mentalnim funkcijama – emocije se starenjem smanjuju. Javlja se osjećaj usamljenosti, napuštenosti, strah od teških bolesti i strah od smrti, povećava se briga za zdravlje. Izražena je neopravdana škrtost i egoizam (individualno). Često je jako izražen strah od samoće.

Svaki je čovjek jedinstveno biće i trebao bi razviti svoj stav prema životu u trećoj -zlatnoj životnoj dobi. Mnogo ovisi o stavu društva i naklonosti okoline. Neophodna je želja za vlastitim uključivanjem u “novi“ život. Postoje učilišta treće životne dobi, razna savjetovališta, sportske udruge, planinarska društva, turistička putovanja namijenjena upravom starijim osobama.

Svatko treba pronaći neki izvor zadovoljstva u toj dobi! Svatko treba pronaći neku “novu sreću“ i smisao življenja! Najvažnije je ne biti sam! Sami izabiremo način kako starimo!

Preporuke:

– Budite svjesni svojih fizičkih mogućnosti
– Osigurajte si “samo svoje“ slobodno vrijeme
– Nemojte biti 24 sata na raspolaganju svim ukućanima.
– Budite mentalno aktivni.
– Provodite tjelovježbu.
– Igrajte se.
– Osigurajte si dnevno komunikaciju s drugima osobama.
– Ako vam ipak treba pomagalo, (štap, slušni aparat..) koristite ga hrabro, bez srama.
– Bit će vam lakše ako dobro upoznate bolest koju imate.
– Držite se preporučenih dijeta, a ako vam nisu potrebne, primijenite pravila mediteranske kuhinje – jedite kuhano povrće, puno voća, koristite maslinovo ulje.
– Pijte puno tekućine – barem osam čaša vode na dan.
– Ako iz bilo kojeg razloga ne jedete dovoljno voća i povrća, nadomjestite nedostatak vitamina i minerala – savjetujte se sa svojim ljekarnikom i liječnikom.
– Ako nemate niti jednu kroničnu bolest, jedanput godišnje ipak napravite sistematski pregled.

– Družite se, pronađite partnera.

Nažalost, za mnoge  žene ovi su savjeti nedostižni. Prema nekim podacima preko 95% svih starijih osoba bez novca su žene. Upravo su starije žene najviše šikanirane, žive u samačkim domaćinstvima i primateljice su socijalne pomoći. Takvo siromaštvo govori kako te žene nemaju nikakvu kvalitetu života i često su izložene raznim oblicima zlostavljanja.

Nažalost, ima žena koje su, iako u starijim godinama i trebale bi uživati plodove svoga rada, prisiljene zarađivati.

Nikad nije kasno početi voditi brigu o tjelesnom i duševnom zdravlju – aktivnost tijela i duše važni su kao i zdrava prehrana
Starost je neizostavan dio života, ne možemo zaustaviti put starenja jer je to biološki proces. Ne postoji ”čudotvorna medicina” koja može taj proces zaustaviti, ali postoje mogućnosti da usporimo starenje i dugo sačuvamo naše fizičke i mentalne sposobnosti. Starost nije bolest, ali je to razdoblje života kada se naše tijelo, psiha i duša mijenjaju, a promjene mogu biti vrlo neugodne i teško se podnose. Svaki čovjek stari ”na svoj način” – jedan brže, a drugi sporije. Na procese starenja utječu razni čimbenici u životu; nesretni slučajevi, određeni genetski faktori, uvjeti okoline, razvitak društva, ali najviše način kako živimo i kako se hranimo. Svaki čovjek može utjecati na tijek vlastitog starenja, raznim načinima može produžiti svoj životni vijek i sačuvati svoju fizičku i psihičku aktivnost.

Provođenjem preventivnih mjera kako bi što duže sačuvali fizičku i mentalnu aktivnost, dobru kondiciju i nezavisnost, omogućujemo da starački dani prođu u zadovoljstvu i radosti.

U osnovi svih procesa starenja u organizmu je ateroskleroza krvnih žila – to su promjene na stjenkama žila – plakovi, tj. naslage koje dovode do sužavanja lumena žile i slabijeg protoka krvi kroz žilu, pa su na taj način stanice i organi slabije prokrvljeni (imaju manje hrane i kisika), što uzrokuje promjene u građi i funkciji organa.

Prevencija ateroskleroze počinje u dječjoj dobi, a traje cijeli život. Potrebno je promijeniti prehrambene navike.
Potrebno je smanjiti unos masne hrane, što u dnevnom životu znači izbjegavati masno meso, suhomesnate proizvode, punomasne sireve, a povećati unos ”zdravih ulja” (maslinovo, bučino, suncokretovo), tj. treba primijeniti model ”mediteranske prehrane” kao najzdraviji način prehrane (riba, perad, kuhano povrće i voće, smanjiti kruh, tijesto, rižu, krumpir, grah, grašak).

Potrebno je smanjiti unos soli jer sol direktno uzrokuje povišenje krvnog tlaka što je koji put teško primijeniti u praksi, jer su Hrvati poznati kao narod koji jede slanu hranu (unos soli u Hrvatskoj je daleko veći od unosa soli u zemljama EU).

Potrebno je voditi računa o tjelesnoj aktivnosti, i to od najranijeg djetinjstva kroz mladost, srednju životnu dob do duboko u starost. To kod nas baš i nije običaj pa rijetko možemo vidjeti stariju osobu koja se bavi sportom, a pogotovo nema slučajeva da se tek u starosti počne baviti nekom aktivnošću.
Ni tijekom života nismo svi imali jednaki interes za sport, ali tjelesna aktivnost bi trebala biti dnevna aktivnost starije osobe. Preporuka je da se provode organizirane tjelesne aktivnosti i to pod stručnim vodstvom i u dostupnim prostorima zato što mnoge starije osobe imaju ograničenja u tjelesnim aktivnostima zbog kroničnih oboljenja. Nadležni liječnik opće medicine treba starijoj osobi izdati upute koje tjelesne aktivnosti su primjerne i koliko dugo vremenski smije trajati opterećenje, s obzirom na funkcionalnu sposobnost starije osobe.

Neke osobe misle da je najbolje ne raditi ništa, ali to je potpuno pogrešno mišljenje. Sjedeći pred televizorom, čitajući i ležeći ne usporavamo starenje, ”ne čuvamo se”. Upravo je obrnuto – dugotrajno sjedenje povećava rizik za nastanak povišenog kolesterola u krvi, a to znači ubrzani razvoj ateroskleroze. Neaktivnost uzrokuje atrofiju – propadanje mišića, čime se ubrzano razvija osteoporoza, a dolazi i do degenerativnih promjena na zglobovima. Preporuka je što više hodati po svježem zraku – najmanje 3 km na dan ili se 45 min voziti biciklom. Sve sportske aktivnosti -hodanje, trčanje, plivanje, gimnastika, kuglanje, plesanje dovode do očuvanja pokretljivosti i samostalnosti. Ako je loše vrijeme, penjite se i spuštajte po stubama ili hodajte po hodniku. Nikada nije kasno početi!

Potrebno je izostaviti pušenje koje ubrzava proces ateroskleroze u ovisnosti o broju popušenih cigareta dnevno. Pušenje također uzrokuje bolest srčanih krvnih žila, srčani i moždani udar te pogoduje nastanku raka pluća. Popušite samo pola cigarete jer druga polovica sadrži više štetnih tvari.

Uz zdravu hranu i svakodnevnu šetnju moramo voditi računa i o psihičkim-intelektualnim aktivnostima. Starije osobe su često (zbog teže pokretljivosti) izolirane od obitelji, prijatelja i drugih osoba te im se život svodi na ”4 zida”. Bitno je da starija osoba dnevno čita, ispunjava križaljke, igra društvene igre (šah, čovječe ne ljuti se, domino, karte). U starosti se teže pamti zato ponavljajte ono što ste pročitali, pričajte drugima. Pamćenje treba ”vježbati”! Zaboravljate? – Pišite zadatke i dnevne obveze! Gubite stvari? – Nemojte se nervirati i nastojte stvari stavljati uvijek na određeno mjesto. Pamćenje se poboljšava umnim radom. Kao što tjelovježba ”čuva” mišiće , tako čitanje i učenje ”čuvaju mozak”. Učiti se može tijekom cijelog života, za učenje nikada nije kasno! Vježbajte mozak!

Način života te prostor i mjesto življenja također uvelike utječu na procese starenja. Pokušajte se prilagoditi životnim prilikama u kojima jeste ako znate da ih ne možete promijeniti. Potreban vam je duševni mir. Uredite prostor u kojem živite, pa makar i najskromniji – učinite ga ugodnim, uljepšajte ga živim bojama!

Treba izbjegavati uzbuđenja, sukobe, prenaporni rad, duga sjedenja, kao i noćni rad. Treba se kloniti usamljenosti i dosade. Pokušajte uvijek nešto raditi i zaposliti mozak. Potreban vam je dnevni odmor, ali i dobar san. Družite se s osobama s kojima se slažete. Zdravlje čuvate i dobrim međuljudskim odnosima.

Seksualna aktivnost je instinktivni, automatski dio ljudskog ponašanja. Ali biologija iza tog ponašanja je prilično složena, posebno kod muškaraca. Za mnoge muškarce, seksualnost je jedna od stvari koje se s vremenom mijenjaju. To je obično postupan, gotovo neprimjetan proces koji počinje u srednjoj dobi.
Znanstvenici ne razumiju sve čimbenike koji doprinose seksualnoj funkciji kod mladih muškaraca, a kamoli ono što je odgovorno za promjene koje nastaju sa zdravim starenjem. Ipak, jasno je da se hormoni, živci i krvne žile odgovorne za mušku seksualnost mijenjaju tijekom vremena.

Iako je seksualni čin kontinuiran proces, on ima šest stadija. Gotovo svi su pogođeni starenjem.

Normalan seksualni nagon je primjer jedinstva uma i tijela. Zahtijeva dovoljno testosterona, muškog spolnog hormona. Seksualna želja budi se u pubertetu, kada je razina testosterona u porastu. Premda je intenzitet spolnog nagona sklon opadanju s godinama, većina muškaraca proizvodi dovoljno testosterona za održavanje libida tijekom života.

Za većinu starijih muškaraca seksualni interes i dalje postoji, ali je daleko od preokupacije seksom koja je tako uobičajena u mladosti. Mnogi stariji muškarci razmišljaju o seksu, ali ponekad je duh voljan, a tijelo slabo.

U prosjeku, razina testosterona pada za oko 1 posto godišnje nakon 40 godine starosti, ali većina starijih ljudi još uvijek ima dovoljno testosterona za seksualnu funkciju. Da bi se proizvelo uzbuđenje, testosteron djeluje na mozak, a ove živčane stanice postaju manje uzvratne s dobi. Nasuprot tome, muškarci imaju tendenciju da proizvode više ženskih hormona (estradiola i prolaktina) kako stare.

Seksualna aktivnost počinje s uzbuđivanjem. To je rezultat kombinacije erotskih misli i senzornih stimulacija koje mogu uključivati dodir, vid, miris, okus i sluh. Područje mozga koje se naziva hipotalamus koordinira erotske slike i osjete, zatim prenosi impulse želje kroz leđnu moždinu do zdjelice. Impulsi se povezuju sa živcima u zdjelici, što dovodi do reakcije. Osjetni živci iz kože penisa i ostalih erogenih zona spajaju se direktno na živce zdjelice i zaobilaze mozak. Sve to se događa nehotično. Ako se pravilno stimuliraju, živci šalju kemijske signale do arterija penisa. To uzrokuje proširenje i više krvi. Krv juri u penis i to uzrokuje erekciju. Reakcija penisa na osjetilne stimulacije usporava se s godinama. Osim toga, penis i protok krvi mogu se smanjiti kako muškarci stare, čak i ako oni ostanu zdravi.

Većina muškaraca doživi pogoršanje seksualne reakcije s povećanjem godina. Erekcije se javljaju sporije i one postaju ovisne više o fizičkoj stimulacija, nego o erotskim mislima.

Čak i kada dođu do erekcije, većina muškaraca u šezdesetim godinama će ju teško održati, a penis neće biti ukrućen kao nekada. Noćne erekcije se smanjuju s dobi. U dobi između 45 i 54 godine, muškarci prosječno imaju 3,3 erekcije po noći, u dobi 65 i 75 godina, taj broj pada na 2,3 erekcije. Erekcije također imaju tendenciju da postaju kraće i manje čvrste s godinama. Plato faza obično traje od 30 sekundi do dvije minute. Otkucaji srca i krvni tlak se povećavaju i više krvi pumpa se u penis. Protok krvi povećava se ne samo u penisu, većina ljudi također doživi crvenilo lica i otekline testisa. Tijekom plato faze, prostata i sjemeni kanalići počinju ispuštanje tekućine za pripremu za ejakulaciju. Tijekom četvrte faze, mišići epididimisa, sjemenovod, sjemene vezikule i prostata reagiraju automatski. To pokreće sjeme naprijed. U isto vrijeme, živčani impulsi zatežu mišiće u vratu mokraćnog mjehura, tako da je sperma prisiljena provući se kroz mokraćnu cijev umjesto da teče natrag u mjehur. Ugodan osjećaj orgazma obično dolazi s ejakulacijom. Kod gotovo svih muškaraca otkucaji srca dosegnu svoj vrhunac tijekom ejakulacije. Ejakulacija se mijenja s godinama. Mišićne kontrakcije orgazma su manje intenzivne, ejakulacija je sporija, a volumen sjemena opada. Broj spermija također pada. Zdravi muškarci mogu imati djecu i u starijim godinama, ali njihova stopa nataliteta ne može se uspoređivati s mlađim muškarcima. Sve dobre stvari dolaze na kraju. Detumescencija je vraćanje penisa u opušteno i mekano stanje. Obično slijedi nakon ejakulacije, ali može se pojaviti ako seksualni čin prekinu nametljive misli ili događaji. U oba slučaja, detumescencija se događa kada se penisne arterije suze, a krvne žile proširuju. Nema promjena u ovoj fazi zbog starenja. Završna faza oporavka  nakon odnosa je najtiša. Ona traje od 30 minuta (kod mlađih muškaraca) do 3 sata (kod starijih muškaraca). Penis ne može odgovoriti na seksualnu stimulaciju tijekom ove faze.

U bilo kojoj dobi, međutim, zabrinutost, stres i depresija mogu ometati seksualni interes, aktivnosti i zadovoljstvo, čak i ako fizionomija ostaje netaknuta. Dakle, bračne svađe, loša komunikacija, loše seksualne tehnike i dosada, mnogi su od tih problema koji postaju češći s godinama.
Erektilna disfunkcija nije dio normalnog procesa starenja.
U muškaraca koji su zdravi, sve ove promjene dovode do postupnog, djelomičnog pada seksualne aktivnosti. No, kod nekih muškaraca, to može biti naglo i potpuno. Erektilna disfunkcija (ED) je usko povezana s dobi. Samo 5 posto muškaraca ispod 40 godina ima iskustva s erektilnom disfunkcijom, ali učestalost raste s dobi. Oko 44 posto muškaraca u dobi od 60 – 69 godina ima problema s erektilnom disfunkcijom.

Zbog toga što je erektilna disfunkcija tako čest problem kod starijih muškaraca, mnogi pretpostavljaju da je to dio normalnog procesa starenja. Ali nije. Umjesto toga, erektilna disfunkcija odražava utjecaj kroničnih bolesti koje postaju sve popularnije s godinama. Najvažnije su ateroskleroza i hipertenzija, koje utječu na krvne žile, te dijabetesa, koji pogađa krvne žile i živce. Mnogi lijekovi koje stariji ljudi koriste mogu utjecati na seksualne funkcije, uključujući i neke lijekove koji liječe visoki krvni tlak, bolesti srca, tjeskobu i depresiju.

Seksualnost je važan aspekt života, ali njena uloga se mijenja tijekom vremena. Većina muškaraca i dalje je zainteresirana za seks. Ali mnogi uviđaju da se seksualna želja i funkcija mijenjaju. Ipak, zdravi muškarci mogu ostati seksualno aktivni i zadovoljni tijekom cijelog života. Najbolji način za očuvanje seksualnosti je da ostanete zdravi i smanjite rizik od kroničnih bolesti. Za to je potrebna dobra prehrana, redovito vježbanje dobre zdravstvene navike.

Iako bi se putem medija kao što su televizija ili časopisi moglo zaključiti da su seks i intimni odnosi namijenjeni samo za mlađe ljude, to ni u kom slučaju nije istina.

Potreba za intimnošću ne poznaje dobne granice. Seks u starijoj dobi ne mora biti onakav kakav je bio kad ste bili mladi, ali on i dalje može biti ispunjavajući.

Ljudi su seksualna bića od dana rođenja pa do dana smrti, stoga je normalno da ljudi u starijoj dobi održavaju seksualne i intimne veze. Stručnjaci se slažu da je seks važna komponenta u svakoj vezi, bilo kod mlađih tako i starijih ljudi. Mnogi ljudi, kako stare, nastavit će imati redovite seksualne odnose, ali proces starenja mogao bi uzrokovati neke promjene. Taj proces starenja uključuje razne zdravstvene tegobe. Kada se to dogodi, kod nekih ljudi seksualni život nikad se ne oporavi. No neki ljudi tada pribjegnu drugim oblicima intimnosti. Ove prakse mogu pomoći da se održi osjećaj povezanosti tako da će partneri i dalje uživati u plodovima uzajamne brige jednog za drugo. Ovo će dati osjećaj blagostanja koji će općenito na prirodan način spriječiti pojavu tjeskobe i depresije i ojačati imunološki sistem.

Postoje i parovi koji osjećaju da nikad nisu prestari za ugodan seks. Obavljena su istraživanja koja su pokazala da mnogi ljudi u svojim 80-tima ili 90-tima nastavljaju uživati u seksu. Seks bi kod njih mogao biti manje važan ali i dalje veoma zadovoljavajući. Jedno istraživanje (American National Council on Ageing) na parovima starijima od 60 godina pokazalo je da je 25% parova iznad 75 godina upražnjavalo seks jednom tjedno.

Starenje dovodi do promjena kako kod muškarca tako i kod žena. Ove promjene katkada utječu i na sposobnost da se uživa u seksu. Katkada žene više uživaju u seksu kako stare. Žene često nakon menopauze, kada prestanu brinuti oko trudnoće, više uživaju u seksu. Dokazano je da većina zdravih žena može do kraja života očekivati neometan seksualni život ako je to do tada bila njihova praksa. Isto tako žene pate od manje seksualnih problema nego muškarci. No ipak postoje problemi koje mogu napasti i ženinu sposobnost da uživa u intimnosti. Prvo i najvažnije, kod žene dolazi do smanjenja estrogena, ženskog hormona, do čega naročito dolazi nakon menopauze. Nedostatak estrogena može rezultirati u smanjenju vaginalne lubrikacije što može dovesti do bolnih odnosa, no ovo stanje može se liječiti lubrikantima. Druga promjena kod žena koja prati starenje je smanjenje duljine, širine i elastičnosti vagine. Međutim, ove promjene ne znače da ona neće biti u stanju uživati u seksu. Nedavna ispitivanja upućuju da starije žene nemaju fizičkih ograničenja u njihovu kapacitetu da postignu i uživaju u orgazmu.
Kod muškaraca, pojava impotencije češća je kako oni stare. Osim toga, kako stare, muškarcima bi moglo trebati više vremena do postignu erekciju. Njima više nije dovoljno samo da bace pogled na svoju partnericu i da postignu erekciju. Žena bi trebala biti svjesna ovoga i biti spremna na nešto milovanja kako bi njen partner lakše postigao erekciju. Erekcije kod starijih ljudi katkad nisu tako tvrde kao prije. Neki stariji muškarci opazit će da im je količina ejakulata nešto manja nego prije, a isto taka i smanjuje se intenzitet ejakulacija. Konačno, vrijeme potrebno da se nakon ejakulacije postigne druga erekcija s vremenom se povećava. Tako npr., jedan 18-ogodišnjak nakon ejakulacije često će trebati 15 minuta da bi postigao novu erekciju, dok će muškarcu u svojim 50-tima znati trebati do 24 sata i više.
Uzroci seksualnih problema
Bolesti, invaliditet i lijekovi svi mogu naštetiti seksualnom životu, ali čak i kada su problemi ozbiljniji oni vas ne moraju zaustaviti da upražnjavate seks. Najčešći problemi koji mogu omesti normalno seksualno funkcioniranje su:
Bolesti srca. Mnogi ljudi koji su preboljeli srčani udar boje se seksa misleći da će dobiti drugi udar, no to ne mora biti tako. Većina ljudi može već nakon 3 do 6 mjeseci nakon preboljenog srčanog udara upražnjavati seks, no uputno je o tome razgovarati i s liječnikom.
Dijabetes. Ljudi koji boluju od dijabetesa nemaju prepreka da upražnjavaju seks no dijabetes je često jedan od uzročnika impotencija pa je potreban odgovarajući tretman.
Moždani udar. Moždani udar rijetko ošteti seksualne funkcije i nije vjerojatno da će upražnjavanje seksa dovesti do drugog udara.
Artritis. Bolni zglobovi mi mogli ograničiti seksualne aktivnost. Lijekovi i operacije mogu ublažiti bol.
Iako neugodne, operacije ne moraju naštetiti seksualnim funkcijama.
Histerektomija tj. uklanjanje maternice ne mora ostaviti posljedice na seksualne funkcije kod žena. Ako se to dogodi, potrebno je zatražiti pomoć liječnika
Mastektomija. Mastektomija je operacija dojke. Nakon ove operacije tijelo žene i dalje je sposobno za seksualni odgovor, ali može se dogoditi da žena izgubi seksualnu želju ili razvije stav kako je nepoželjna. Razgovor s drugim ženama koje su prebrodile isto iskustvo katkad je veoma koristan.

Prostatektomija je otklanjanje cijele ili dijela prostate. Rijetko uzrokuje impotenciju.

Ako je potrebna radikalna operacija mogu se spasiti nervi koji ide do penisa kako bi se očuvala sposobnost postizanja erekcije.
Previše alkohola kod muškarca može prouzročiti probleme s erekcijom a kod žena odgoditi orgazam.
Velik broj ljudi u godinama uzima razne lijekove. Mnogi od njih djeluju na slabljenje seksualnih funkcija. Neki lijekovi kod muškaraca mogu dovesti do impotencije i problema s ejakulacijom te smanjenja seksualne želje kod žena. Tu naročito spadaju lijekovi protiv visokog krvnog pritiska, antidepresivi, sedativi i lijekovi za dijabetes. Ovdje je katkada moguće prijeći na drugi lijek koji će imati manje nuspojava što se tiče djelovanja na seksualne funkcije.
Seks predstavlja finu međuigru fizičkih i emocionalnih faktora. Kako žena stari ona bi se mogla zabrinuti zbog svoga izgleda. Kada to postane naročito naglašeno to može utjecati na ženinu sposobnost da uživa u seksu. Isto tako, strah od impotencije kod muškarca može prouzročiti tjeskobu koja može dovesti do same njene pojave. Isto kao i mlađi ljudi i starije osobe sreću se sa svakodnevnim stresom i tjeskobom što se sve može miješati s normalnim seksualnim funkcioniranjem.

Više je stvari koje partneri mogu uraditi da bi vodili aktivni seksualni život i u starosti.

Zapamtite da ne postoji nešto što se zove ‘normalni seks.’ Normalan seks je ono što vas čini sretnim, gdje je naglasak na vašem partneru i gdje je glavni princip princip uzajamnog poštivanja. Seks ne mora uključivati penetraciju. Kako ljudi stare, oni bi mogli trebati više vremena ili milovanja kako bi se uzbudili. Možda će tak i vaš partner trebati više vremena. Budite strpljivi. Usporavanje seksualnog odgovora i kod muškarca i kod žene je normalno. Najčešći seksualni problem kod žena je bolni odnos zbog slabe lubrikacije. Vaš liječnik bi vam mogao savjetovati lubrikante ili suplemente estrogena. Ako ste muškarac i imate problem s postizanjem erekcije, savjetujte se s liječnikom. Na tržištu su dostupni lijekovi kojima se ovaj problem može riješiti. Masturbacija, vibratori i oralni seks ovdje mogu biti alternative. Nemojte misliti da su manje smetnje početak kraja vašeg seksualnog života. Bolest, depresija, stres mogli bi prouzročiti probleme u vašem odgovoru na seksualne želje vašeg partnera ili bi mogli umanjiti želju za seksom, ali jednom kada se budete osjećali bolje, stvari će se opet biti dobre. Čak i mlađi partneri suočavaju se s ovim.
Ako duže vrijeme niste zadovoljni s vašom vezom, možda budete mislili kako nema smisla ništa poduzeti. No nikad nije kasno pokušati poboljšati stvari. Vi i vaš partner mogli biste imati još godine zdravog odnosa i zdravih seksualnih aktivnosti.
Kod većine parova u godinama komunikacija i strpljenje su ključni elementi koji će omogućiti da održe zdravu seksualnu ‘povezanost.

“Od sredine života i nadalje, vitalnost i životnu snagu zadržava samo onaj tko je spreman umrijeti sa životom. Jer u tajanstvenom času podneva života parabola je obrnuta; smrt je rođena. Drugu polovicu života ne obilježavaju razvoj, uspon, strast, budnost nego smrt, zato što je cilj kraj. Negiranje životnog ispunjenja istoznačno je odbijanju prihvaćanja njegova kraja. Oboje znači ne željeti živjeti; ne željeti živjeti isto je što i ne željeti umrijeti. Uspon i pad čine jednu krivulju.”
(C.G.Jung)

Izvori:
www.adiva.hr- Vlasta Vučevac, dr. med. spec. opće med. – gerontolog

www.seksualnozdravlje.com

www.dijabetes.hr

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.