//Pobit će nas radioaktivni gromobrani?!

Pobit će nas radioaktivni gromobrani?!

„Hrvatima prijeti 60 radioaktivnih gromobrana – Hrvatska nema gdje zbrinuti nuklearni otpad!“

Doktore, hitno ekskluzivno doznaje kako Hrvatskoj prijeti radijacija iz 60 radioaktivnih gromobrana diljem zemlje! Gromobrani se uglavnom nalaze na davno posrnulim velikim tvorničkim postrojenjima i u jako su lošem stanju. Više od dva desetljeća nitko ih nije nadzirao. Njihovi nosači davno su korodirali, prijeti urušavanje. U slučaju da nosači popuste i da se gromobrani sruše, radiaktivni snop, koji je sada usmjeren prema nebu, bio bi usmjeren prema građanima koji bi bili izloženi radioaktivnom zračenju. Odvijanje takvog scenarija, samo je pitanje dana!

„Radioaktivni izvori koji se nalaze u radioaktivnim gromobranima predstavljaju najveću homogenu grupu radioaktivnih izvora u Hrvatskoj  za koje postoji mogućnost javnog izlaganja pojedinih stanovnika ionizirajućem zračenju. U Hrvatskoj ih se još oko 60 nalazi na izvornim lokacijama. Uslijed činjenice da je njihova uporaba zabranjena te da je potencijalna opasnost koju predstavljaju značajna radioaktivne gromobrane  je nužno prikupiti, rastaviti, kondicionirati i zbrinuti na siguran način. Za to postoji volja, stručna osposobljenost i ponuda Međunarodne agencije za atomsku energiju da sudjeluje u financiranju aktivnosti no, s obzirom da u Hrvatska trenutačno nemamo ni jedno skladište za radioaktivni otpad i iskorištene izvore koje je u funkciji i koje bi moglo prihvatiti prikupljene radioaktivne gromobrane, trenutačno se prikupljanje ne može provesti. S obzirom na navedene okolnosti a uzevši u obzir  karakterističan dizajn radioaktivnih gromobrana te činjenicu da se nalaze na teško dostupnim mjestima (krovovi, stupovi i sl.) procijenjeno je da je vjerojatnost izlaganja pojedinih stanovnika štetnim učincima ionizirajućeg zračenja najmanja ako radioaktivni gromobrani privremeno ostanu na lokacijama na kojima se nalaze“, izjavio je za Doktore, hitno ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost, Saša Medaković.

Još 2008. godine Vlada je donijela uredbu kojom se, u suradnji s Državnim zavodom za radiološku i nuklearnu sigurnost trebalo odrediti mjesto skladištenja radioaktivnog otpada. Privremeno mjesto, do tada je bilo u Institutu Ruđera Boškovića, no oni takav otpad više ne mogu primati.

„U rujnu 2013. godine skladište Instituta Ruđer Bošković je zatvoreno od strane inspekcije Zavoda, jer uvjeti skladištenja nisu bili u skladu sa zakonskim zahtjevima. Nakon toga Zavod je pokrenuo inicijativu za sanaciju skladišta, što je i ostvareno u 2015. Za izvođenje i nadzor te fizičko osiguranje procesa sanacije odabrane su domaće ovlaštene tvrtke i organizacije, a cijeli su postupak nadzirali i inspektori Zavoda.  Provedbom sanacije stanje u skladištu je u znatnoj mjeri popravljeno. Uskladišteni radioaktivni izvori i nuklearni materijali najvećim su dijelom karakterizirani, kondicionirani i zapakirani u nove spremnike. Međutim, unutrašnja radioaktivna kontaminacija skladišta ostala je previsoka i nije osiguravala zadovoljavajuće uvjete za rad. Zbog toga je skladište ostalo zatvoreno, pa i dalje ne preuzima novi radioaktivni otpad ili iskorištene izvore. Drugim riječima, premda je radioaktivni otpad koji se nalazio u skladištu dodatno obrađen i prepakiran na način da je stabilan i spreman za transport na lokaciju budućeg Centralnog skladišta radioaktivnog otpada za Republiku Hrvatsku, samo skladište je kontaminirano i više se neće moći koristiti za prihvat novih količina radioaktivnog otpada na način da udovoljava sigurnosnim standardima. Nakon što se ukloni postojeći radioaktivni otpad iz skladišta, pristupiti će se razgradnji istog pri čemu će se provesti i uklanjanje kontaminacije“, pojašnjava Medaković.

Osim što iz gromobrana prijeti radijacija, oni su i potencijalna prijetnja međunarodnom statusu Hrvatske.

Naime, vrlo je vjerojatno da bi neki od tih gromobrana, nakon što se uruši, mogao završiti u staro željezo, koje se uglavnom izvozi iz Hrvatske. No, zemlje Europske unije, ne samo što ne dozvoljavaju uvoz radioaktivnog otpadan, nego na graničnim prijelazima imaju i detektore koji u otpadnom željezu otkrivaju takav sadržaj. U slučaju da netko i pokuša, što neznanjem, a što namjerom, izvesti takav otpad, to bi za Hrvatsku imalo dalekosežne posljedice.

«Ukoliko Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, uz odobrenje Vlade ne pronađe primjereno mjesto u Hrvatskoj za skladištenje radioaktivnog otpada, jedino rješenje je da Hrvatska sa Srbijom, Mađarskom ili Slovenijom jednostavno sklopi ugovor prema kojem će oni takav otpad iz Hrvatske primati u svoja skladišta», Doktore, hitno doznaje od direktora jedne hrvatske tvrtke (koji želi ostati anoniman – podaci poznati uredništvu) koja se bavi zbrinjavanjem ovakve vrste otpada.

Glavnina radioaktivnih gromobrana postavljena je početkom 80-tih godina. Unatoč činjenicama da već godinama nisu u funkciji i da su trebali biti uklonjeni početkom 90-tih, te da je 2005. godine donesen Zakon o uklanjanju svih radioaktivnih gromobrana na području Hrvatske, oni su i dalje prijetnja građanima. Demontaža gromobrana stoji desetak tisuća kuna, novci ne bi trebali biti problem…

Radioaktivni gromobrani morali su biti uklonjeni prije 13 godine!

Radioaktivno zračenje ionizira zrak iznad gromobrana čime se povećava vodljivost zraka, pa se tako usmjerava i pomaže pražnjenje atmosferskog elektriciteta na željenom mjestu. Ionizirajuće polje radioaktivnog gromobrana prostire se u promjeru od 300 metara iznad gromobrana, a kako ima oblik stošca okrenutog nagore ne djeluje na prizemne slojeve. Međutim,  ako gromobran padne s krova ili sa stupa na zemlju zračenje se u njegovoj blizini širi horizontalno pa se tada u polju zračenja mogu naći i ljudi. U Republici Hrvatskoj je zabranjena ugradnja radioaktivnih gromobrana. Ranije postavljeni morali su biti ukloniti do 31. prosinca 2005. godine.

„Stvarna opasnost od radioaktivnog gromobrana, uslijed karakterističnog dizajna, postoji tek kada dođe do pada ili neovlaštenog i nestručnog uklanjanja. U slučaju pada pojedinog gromobrana Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, uz potporu stručno tehničkih servisa, isti u što kraćem roku uklanja i privremeno zbrinjava na odgovarajući i siguran način. Ukoliko se gromobrani nalaze na izvornim lokacija opasnosti nema. Ukoliko dođe do pada ili namjernog nestručnog uklanjanja takvih gromobrana tada postoji opasnost od prekomjernog ozračenja osoba koje se nalaze u neposrednoj blizini. Razina opasnosti (odnosno prekomjerna izloženost ionizirajućem zračenju) ovisi o vrsti i starosti izvora i duljini zadržavanja u blizini gromobrana, a u ekstremnim slučajevima može biti značajna“, za Doktore, hitno pojašnjava ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost, Saša Medaković.

Ovi gromobrani koristili su se u svijetu skoro 100 godina. U Hrvatskoj su ugrađeni između 1970. i 1990. U svijetu ih je, prije odluke o uklanjanju bilo oko 100.000 komada.

Problem je pucanje ovojnice

Prije početka Domovinskog rata u medicini, industriji i poljoprivredi upotrebljavali su se mnogobrojni izvori radioaktivnog zračenja, ali najbrojniji su bili ionizirajući dojavljivači dima i radioaktivni gromobrani. Tijekom ratnih operacija, granatiranja i bombardiranja rušene su zgrade, tvorničke hale, silosi, skladišta i drugo, a najčešće se upravo takve građevine zaštićuju radioaktivnim gromobranima ili javljačima dima. U cijeloj Republici bilo je postavljeno 430 radioaktivnih gromobrana, dok je broj javljača dima mnogo veći-oko 50.000. Prilikom oštećenja zgrada može doći do pucanja ovojnice, odnosno zaštitne posude u kojoj je izvor postavljen. Tada se radioaktivno zračenje nekontrolirano širi u okoliš, a još je opasnije ako netko pronađe takav izgubljen ili oštećen izvor i, ne znajući za opasnost, dulje ga zadrži u svojoj blizini. U najvećoj su opasnosti djeca kojima se takvi predmeti mogu činiti zanimljivom igračkom. U svijetu su zabilježeni slični slučajevi s teškim posljedicama, ali u nas do sada nije bilo takvih tragedija.

Prijete nam maligna oboljenja

Najzastupljeniji radioaktivni izvori u gromobranima su kobalt-60 i europij-152 i 154, u ionizirajućim javljačima dima americij-241, u medicinskim ustanovama kobalt-60, cezij-137, stroncij-90 i iridij-192, a u industrijskim mjernim i kontrolnim uređajima cezij-137, stroncij-90 i kobalt-60. Izvori ionizirajućeg zračenja, kao što su ovi gromobrani, ukoliko nisu pod kontrolom opasni su za stanovništvo i okoliš, točnije mogu izazivati razna maligna oboljenja.

IRENA DRAGIČEVIĆ

Doktore, hitno!