Dr. med. spec. Antoanela Čarija – dermatologinja i venerologinja, subspecijalistica dermatološke onkologije KBC-Split

 

“Došli su nam iznimno učinkoviti lijekovi za psorijazu”

 

-Doktorice Čarija, Vi ste dermatolog i venerolog, gdje ste stekli svoja stručna znanja?

„U osnovnu školu išla sam u Njemačkoj i to je ostavilo traga  u pristupu radu i odnosu prema poslu. Drago mi je zbog tog iskustva iz Njemačke.  Srednju školu i fakultet  završila sam u Splitu. Tada je studij u Splitu još bio dio zagrebačkog fakulteta. Nakon toga sam odradila dvije godine staža, koji mi je vrlo vrijedno iskustvo. Takav staž neophodan  je budućim liječnicima, steći praktična iskustva, povezati svu tu gomilu znanja koja se steknu tijekom fakulteta, integrirati, primijeniti, razmišljati logički…Nakon te dvije godine radila sam na otoku. Tamo si prepušten sam sebi, nije ti dostupna dijagnostika, ni druge kolege i to također osnaži, postaješ sigurniji u svoja znanja. Bilo je to vrijeme kada se specijalizacije nisu davale obilno kao danas  i svi smo se nekako morali snalaziti. Upisala sam poslijediplomski studij iz ultrazvuka nadajući se da će mi to pomoći, bez obzira u kojem zanimanju, bila na internoj, radiologiji…Na kraju se ispostavilo da je to bilo dobro i da mi danas koristi jer koristim ultrazvuk u svom radu.  Radim u flebološkoj ambulanti, gdje liječim rane , ulkuse, primarno venske, vensku insuficijenciju, tako da mi koristi ultrazvuk. Zahvaljujem se i kolegama radiolozima  u našoj klinici, u našem KBC-u,  tamo sam bila tri mjeseca na dodatnoj edukaciji. Nakon toga sam započela s dermatologijom koja me uvijek privlačila. Dermatologija je na prvi pogled mala i mislite kako će te je zbog toga moći dobro savladati no kad su uđe u nju vidite da je obimna i šarolika.  Pokriva razne aspekte bolesti od klasičnih dermatoza, pa do brojnih alergijskih manifestacija, upalnih, onkoloških. To je ono što mi se najviše sviđa u mom radu, da mogu raditi različite stvari i da je to uvijek novi izazov. Kao da si detektiv, pokušavaš doći do odgovora. Na prvi pogled čini se jednostavno, jer sve na koži vidimo,  no prvi naši studenti kažu da je njima to jako težak predmet jer ima iznimno puno entiteta a svi izgledaju isto. Na prvi pogled zaista svi izgledaju isto ali vremenom naučiš prepoznavati određene uzorke, specifičnosti same bolesti, koje usprkos što kod svakog pacijenta izgleda bitno drugačije ti vidiš onu specifičnost i  zaključak o kojoj se bolesti radi. Upravo to što je gledamo ne znači da dobro i vidimo. To je nešto što steknemo s praksom i što je važno i prenijeti budućim studentima i liječnicima.

Nakon same specijalizacije vrlo brzo sam počela raditi u KBC-Split na Klinici za kožne i spolne bolesti i to upravo na kozmetologiji. Profesor Marasović, tadašnji naš rukovoditelj,  je bio jako motiviran da proširi taj dio grane dermatologije.  Nabavkom lasera educirala sam se i u tom pravcu, nešto u inozemstvu , u Pragu. Od tada radim i na laserima u klinici.“

-Što sve radite na laserima?

„Imamo dva lasera, jedan je diodni depilacijski laser, jer ima dosta problema s hirzutizmom lica, to predstavlja dosta težak psihički problem. Imamo i vaskularni laser koji ima dvije valne duljine i iznimno je dobar jer rješava vaskularne promjene, on je standard liječenja nevusa flameusa. To su u biti crvene mrlje koje često mogu vidjeti i na otvorenim dijelovima tijela i to se može riješiti samo laserom. Osim lasera u svakodnevnom radu koristimo i dermatoskop, s kojim sam se upoznala početkom moje specijalizacije. To je nova grana koja se stalno razvija i dan danas je dermatoskop ono što je drugima stetoskop, svakodnevno  ga i redovito koristimo. Interes prema dermatoskopiji i prema manualnom radu u medicini, operativnim zahvatima i stjecanjem znanja nekako me usmjerio prema onkologiji. Dermatološkom onkologijom se volim baviti,  2014.g. započela sam subspecijalizaciju iz dermatološke onkologije i 2016.g. i završila. Danas je moj rad koncentriran na ta tri polja, iako radim i sva druga područja; na flebologiju, kozmetologiju i onkologiju.

Predajem i na fakultetu, radim sa studentima medicine , i medicine na engleskom,  dentalne medicine i sestrinstva.  Studenata je puno i  iako taj rad na početku nisam doživljavala kao nešto u čemu ću se pronaći s vremenom sam ga zavoljela. Preferirala sam rad s pacijentima i u početku mi je rad sa studentima bio i stresan, mislila sam kako neću dostići svoj uzor profesoricu Ivić koja je izvanredan predavač.  Ali trudim se i nekako sam zavoljela i taj dio posla. Živimo u doba informacija, one su nam svugdje dostupne ali upravo njihovo vaganje i odabiranje, dakle izbor relevantne i bitne je također važno u bilo kojoj edukaciji a osobito u medicini. Doktorski studij medicine utemeljene na znanosti i dokazima koji sam upisala je uistinu važan ne samo kao studij nego i kao nekakva filozofija, kao stav koji bi svi liječnici morali malo po malo prigrliti. Odluke koje se donose, medicinske i pristup liječenju, ne bi trebali  temeljiti samo na osobnom iskustvu nego doista i na informacijama koje su provjerene, dokazane, znanstvene. Koliko je to god moguće a moguće je u današnje vrijeme. Ta grana znanosti se tako razvila da doista imamo alata biti što stručniji u svom radu. „

-Koliko Vam logistika KBC pruža mogućnosti da iskažete sva svoja znanja?

„ Dosta, moram reći da sam zadovoljna. Imamo opreme, nešto kupljene, nešto posuđene, ultrazvuk nam je posudila radiologija , njima više nije od velike koristi a nama je dovoljan, nešto donacijama, nešto od uprave…tako da sve u svemu moram reći da smo zadovoljni. Dermatologija se mijenja, patologija se mijenja, pacijenti se mijenjaju, važno je to redovito pratiti i prilagoditi se. To iziskuje sredstva ali kažem, nekako uspijevamo.  Prof. Ivić je tu spretna, u tim donacijama, uspjeli smo dobiti i digitalni dermatoskop koji koristimo i koji je važan za praćenje pacijenata s visokim rizikom za razvoj melanoma.“

-U kontekstu vaše specijalizacije što je karakteristično za naše podneblje?

-Dalmacija je sunčani kraj, sunce, more, turizam je nešto što nas obilježava. Svakako sunce u kontekstu dermatologije je jedna tema koja je uvijek aktualna. Povezuje se kao faktor rizika za brojne kožne tumore. Jako zaposleni ljudi nemaju prilike postepeno se izlagati suncu već imamo jedan godišnji, od tjedan,  dva, i onda to iskoristimo maksimalno. Izgorimo  na suncu a to treba izbjegavati, pogotovo u ranijoj životno  dobi, u današnjoj klimi i ozonskim rupama. To predstavlja jedan rizik koji onda godinama nakon toga pa i desetljećima nakon dovodi do oštećenja kože u smislu stvaranja kožnih karcinoma, melanoma, prije svega ….ali i starenja kože.  Populacija sve duže živi i svi bi htjeli ono što osjećamo unutra, vitalno, dobro, zdravo voljeli bi da je to i izvana tako. Korektivna dermatologija je jedan veliki trend i ne samo u dermatologiji. Postoji veliki trend uljepšavanja i rada  na sebi. Prisutne su sve vrsta metoda od botoxa, filera, mikroneedlinga u pomlađivanju lica a zapravo se zaboravlja onaj prvi korak a to je zaštita od sunca. Sunce značajno doprinosi promjeni teksture kože, borama, više nego sama genetika.“

– Dalmacija je doživjela turistički bum. Uočavate li da ima više spolnih bolesti?

„Još ne u velikoj mjeri ali da. To još ništa nije alarmantno no ipak se osjeća da toga ima više. Nije kao prije, nekada je uglavnom bio prisutan sifilis a danas će to češće biti HPV virus, tj. infekcija tim virusom, ili genitalni herpes.  Na svu sreću HIV infekciju ipak vidimo rjeđe ali teoretski je to nešto što bi nam moglo doći jer vani je  više prisutan. Bilo bi dobro i da čitatelji to uzmu u obzir i da se paze.

-Na koje simptome moramo obratiti pažnju?

„Kožne promijene se vide i trebalo bi biti jednostavno no ipak nije tako. Nekada  pacijenti imaju promjenu koja je nama vrlo suspektna na melanom, vrlo je tipična, po simptomima melanoma, a ipak kasno dođu. Pacijenti nekada zanemare promjene od straha i još uvijek postoji predrasuda „bolje je to ne dirati, jer ako se dira ide na zlo“. To nikako ne stoji. Bolje je dirati što ranije, što prije. Melanom i dan danas je bolest s lošom prognozom usprkos našoj boljoj dijagnostici i boljim lijekovima.

Stigli su nam dobri lijekovi i to je jedno svijetlo na kraju tunela da će to doista ići u jednom pravcu koje će biti u smislu izlječenja. Ali nismo još tu i vrlo je važno melanom otkriti što ranije jer u tom slučaju je dovoljna samo mala ekscizija, samo mala kirurška operacija, uklanjanje i to je dovoljno. U ranoj fazi u 90%, čak 95%  ste bolest potpuno izliječili.

Postoji propaganda u Hrvatskoj i u svijetu da se pacijenti sami pregledavaju , da gledaju svoje tijelo, aktivno gledaju i uočavaju promjene. To ne znači samo promjena u boji i obliku nego i u samom rastu, može biti mala okrugla relativno ujednačena tamnija mrlja na koži koja naglo raste. Madeži doista rastu ali postepeno kroz dugi niz godina, to je nama neprimjetno, ali ako nešto nama naočigled raste u roku nekoliko mjeseci a još uvijek je pravilno okruglo, tad treba doći. Ta evolucija, ta promjena samog madeža je nešto što pacijent treba uočiti.“

 

-Trebali bi se jedanput godišnje pregledati?

„Nema decidiranih apsolutnih stavova, to ovisi dosta o faktorima rizika, što su faktori veći to je učestalost pregleda veća. Osobito ako imate u obitelji rodbinu, majku, brata, oca, djeda s melanomom, te osobe bi trebale češće dolaziti. Osobe koje nisu imale bliskog člana obitelji s melanomom ali imaju  veliki broj madeža, više od sto, ili više od 5 neobičnih, velikih, različitih boja i oni bi trebali doći češće na kontrolu.“

-Dr. Čarija, dermatologija se promijenila, naveli ste u razgovoru?

„Sve je manje upalnih bolesti, sve manje kožne tuberkuloze i sifilisa a sve više alergijskih bolesti, potom medikametoznih egzentema, osipa kao posljedica uzimanja lijeka koji su zapravo i drugačiji nego prije.  Pacijenti se liječe novim biološkim, pametnim lijekovima, ciljanom kemoterapijom koja imaju potpuno druge mehanizme nego prijašnje kemoterapije ili lijekovi i zanimljivo je zapravo da upravo te ciljane kemoterapije imaju neobično puno kožnih nuspojava koje su drugačije.  Ne samo klasični osip već i osipi nalik aknama, kožni tumori, psorijaza, tako da je i to jedan izazov za dermatologiju. Dolaze novi lijekovi, novi, pametni i time i nekakve nove i neobične nuspojave. U kontekstu psorijaze došlo je do velikih pomaka i jako je uzbudljivo biti u toj fazi razvoja dermatologije.

Konačno vidite da je došao lijek koji doista iznimno učinkovit i ti pacijenti su se preporodili.

Iako se često o psorijazi govori- pa to je samo kožna bolest…nije kao bolest nekog unutarnjeg vitalnog organa ali ta bolest je vidljiva svima i taj pacijent  s tim mora živjeti dugo i ima velike poteškoće u socijalnom kontaktu, obiteljskom životu, u seksualnim odnosima, u poslovnom odnosu tako da to jako ugrožava njihovu kvalitetu života. Biološki lijekovi, koji se primjenjuju na klinici, doveli su čak do revolucije u dermatologiji. Tako da smo tu jako zahvalni i nadamo se da će takvo što dogoditi i kod još nekih bolesti, na primjer kod gnojnog hidradenitis –pojava upalnih čvorova koji ispuštaju veliku količinu neugodnog gnoja, uporno godinama uz veliku bolnost u pazusima, preponama, genitalno, na dojkama i iznimno jako ugrožavaju kvalitetu života pacijenata.  Do sada nismo imali adekvatnog lijeka, kombiniraju se brojni antibiotici ali to nije čisto upalna bolest  već autoinflamatorna bolest.  Sada kombiniramo liječenje i s biološkim lijekom i tu vidimo pomake. Ne tako dobre kao kod psorijaze ali ima ih i čini mi se u dogledno vrijeme kroz narednih pet deset godina biti će nekih promjena, proboja,  te će i ti pacijenti moći normalnije živjeti.“

-Koja je vaša poruka čitateljima?

„Neka osluškuju svoje tijelo, ono često poručuje da nešto nije u redu. Ako smo umorni, iscrpljeni i koža nam je drugačija. Koža se često, kada smo pod stresom promijeni, nema više sjaja, kosa nam je bez sjaja, otpada, nokti se izmijene. Tijelo nas upozorava, premorio si se, uzmi odmora…poduzmi nešto.

Gledati svoje tijelo, uočiti madeže, biti aktivan u tome, ne bojati se liječenja, ne bojati se straha, ne bojati se dijagnoze, dapače, sad postoje lijekovi, dobri lijekovi i ako se dođe na vrijeme oni će biti učinkovitiji.

 

Umjerenost , u svemu u životu treba biti umjeren. Ne treba izbjegavati sunce, puno natpisa znanstvenih sugerira da smo svi u hipotaminozi  vitamina D.  Sve je to u fazi razvoja i nemamo još doista precizne podatke ali moguće je i da fobija od sunca nije dobra.  Treba u životu uživati ali biti u svemu umjeren tako i u izlaganju suncu.“

 

Izvor: Mrežatv

Foto: privatni album i YT

 

Doktore, hitno!