Doc. prim. dr. med. spec. Dijana Perković, specijalistica interne medicine, subspecijalistica reumatologije, kliničke imunologije i alergologije, Pročelnica Zavoda za reumatologiju i kliničku imunologiju KBC-Split

Doc. prim. dr. med. spec. Dijana Perković, specijalistica interne medicine, subspecijalistica reumatologije, kliničke imunologije i alergologije, Pročelnica Zavoda za reumatologiju i kliničku imunologiju KBC-Split
D.H.

D.H.

 

“Izbjegavajte samodijagnosticiranje i samoliječenje!”

Doktorice Perković, kako ste stekli svoja stručna znanja?

„Medicinski fakultet sam završila u Splitu, a nakon toga sam radila kao liječnik opće medicine. Godine 2001. sam završila specijalizaciju iz interne medicine, 2008. sam završila užu specijalizaciju iz reumatologije a potom iz kliničke imunologije i alergologije. Veći dio specijalizacije sam obavila u KBC Split, dok sam dio specijalizacije obavila u Zagrebu.  Godine 2015. sam doktorirala na Medicinskom fakultetu u Splitu. Iste godine sam postala znanstveni suradnik odnosno docent na fakultetu na kojem sam kao asistent surađivala dulje vrijeme. Inače,  edukacija liječnika je dugotrajna i zahtijeva stalno usavršavanje.“ 

-Zbog čega je reumatologija bila vaš odabir?

„Nakon završenog med.  fakulteta moja želja je bila specijalizacija iz interne medicine. Internu medicinu sam smatrala „kraljicom medicine“. Kada sam završila specijalizaciju iz interne medicine  otvorila mi se mogućnost za subspecijalizaciju iz reumatologije. Reumatologija me privukla jer se bavi rijetkim bolestima koje su tada bile vrlo slabo istražene. Posebno neke od bolesti kojima se bavi reumatologija kao što je sistemski eritemski lupus. Mogla bih reći da je to bolest zbog koje sam tu gdje jesam, dakle u reumatologiji. Budući da su to bolesti koje se češće javljaju kod mladih ljudi (posebice žena)  problem je  tim veći, a za mene kao liječnicu to je veliki izazov. Naime, uvijek su me privlačile nedovoljno istražene, zagonetne  stvari što je utjecalo i na moj izbor uže specijalizacije.„

Sudjelovali ste u Domovinskom ratu i ranjeni ste?

„Kada je počeo Domovinski rat bila sam  mlada liječnica s tek završenim fakultetom i stažom te  sam počela raditi kao liječnica opće medicine. U to ratno vrijeme, vjerujem da nitko nije mogao ostati ravnodušan, a pogotovo mladi ljudi koji su željeli napraviti sve što mogu za svoju domovinu.  Stoga i ja nisam mogla mirno sjediti dok se oko mene događaju sve te ružne stvari. Kako sam počela raditi u DZ Imotski sa 115- tom brigadom sam otišla kao dio saniteta na južno bojište. Tamo sam u tijeku jedne akcije spašavanja ranjenika bila i sama ranjena. No, unatoč tom ranjavanju, taj period koji mi je ostao u izuzetno lijepom sjećanju. Bili smo kao jedan. Nije bilo važno tko si, što si,  bio je važan samo zajednički cilj.  Svatko je bio spreman dati život za onog drugog.

-Koje bolesti vi liječite?

„Bolesti koje obuhvaća reumatologija su inače rijetke. Među najčešćima su određene vrste artritisa kao što je reumatni artritis, spondiloartritisi, potom sistemski eritemski lupus, sistemska skleroza, Sjogrenov sindrom, različiti oblici upale krvnih žila (vaskulitisa) i brojne druge koje su još rjeđe od navedenih.“

-Koji su  simptomi na koje moramo obratiti pažnju?

„Radi se o rijetkim bolestima koje počinju obično podmuklo, s netipičnim simptomima tako da često prođe duži vremenski period od pojave prvih simptoma dok osoba ne shvati da se s njom nešto događa i ne potraži liječničku pomoć. Neki od simptoma su nespecifični bolovi u zglobovima i  mišićima.  Često se javljaju i tzv. opći simptomi koji su također nekarakteristični a uključuju povišenu temperaturu koja traje neko duže vrijeme i nije uzrokovana infekcijom, zatim malaksalost, slabost i gubitak težine. Umor je čest simptom, dugotrajan je i ne odgovara naporu koji je tog dana obavljen, dakle riječ je o neuobičajenom umoru. U takvim situacijama osoba treba potražiti pomoć liječnika, napraviti neke osnovne nalaze kao što je krvna slika, sedimentacija eritrocita, dakle osnovne laboratorijske parametre.“

-Rekli ste „nespecifična bol“ kakva je to, kako ćemo je prepoznati?

„Nespecifična bol zglobova je podmukla, obično blažeg intenziteta i šetajuća s jednog zgloba na drugi.  Bolovi nisu praćeni nekim drugim simptomima kao što je otok i crvenilo zgloba, zato ih često zanemarimo. Bol u mišićima često pokušavamo objasniti pojačanom tjelesnom aktivnošću, virozom i sl., a zapravo može biti prvi simptom neke od ovih rijetkih bolesti.“

-Koliko je važno doći na vrijeme i vidi li se to iz one obične krvne slike?

„Vrlo je važno, kao i kod svih bolesti, da se bolest otkrije što ranije.  Što se tiče osnovnih laboratorijskih nalaza kao što je sedimentacija, krvna slika, biokemijski parametri, kod nekih bolesti oni mogu biti potpuno uredni tako da se dijagnostika treba temeljiti na kombinaciji simptoma bolesti, nalaza prilikom pregleda bolesnika te određenih pretraga. Dakle,  bolesnik treba doći na pregled nakon čega ih upućujemo na dodatne pretrage kako bi potvrdili sumnju na neku dijagnozu. Nekada se već na temelju pregleda i osnovnih nalaza može potvrditi dijagnoza.“

-Koliko ste zadovoljni uvjetima rada?

„Ne mogu reći da sam u potpunosti zadovoljna kao i većina mojih kolega. Uvjeti bi sigurno mogli biti bolji, no svjesna sam da ovise o financijskim mogućnostima. Prema tome trebamo se nekako uklopiti u postojeće okvire. Nešto možemo i sami učiniti za poboljšanje uvjeta.“

-Jeste li zadovoljni s dijagnostikom koju možete ponuditi pacijentima?

„Većina dijagnostike koja nam je potrebna može se obaviti u našoj ustanovi. No, nisam zadovoljna brzinom kojom se ona može realizirati, posebice za neke pretrage. Dakle, nekad ne možemo napraviti onako brzo kako bismo zapravo željeli ali se ipak nekako snađemo. Da bi se donekle poboljšala i ubrzala dijagnostika otvorene su i dnevne bolnice (dakle, ne samo za primjenu terapije).“

-Zašto se ne može napraviti onoliko brzo koliko vi smatrate da bi trebalo?“

„Radi se općenitim problemima u zdravstvu, prvenstveno nedostatku kadra, iako je i oprema insuficijentna.“

-Na koji način pratite razvoj vaše specijalizacije u svijetu?

„Reumatologija se u zadnjih desetak godina izuzetno brzo razvija. Kako u terapijskom napretku tako i u razumijevanju same bolesti. Neobično je važno to kontinuirano pratiti nove spoznaje kako bi našim bolesnicima omogućili što bolji tretman. To postižemo odlaskom na različite međunarodne skupove, na kojima su prisutni i eminentni svjetski stručnjaci za određena područja. Također se educiramo kroz razne tečajeve, radionice, a dostupna nam je i medicinska literatura odnosno razni  časopisi budući da se sva dostignuća moraju objaviti. Svakako treba spomenuti i elektroničke medije koji omogućavaju brz dolazak do informacija,  a moguće su i edukacije elektroničkim putem (on line tečajevi, video konferencije i sl.).  Koristimo sve mogućnosti koje su nam na raspolaganju. Ravnopravni smo članovi raznih svjetskih i europskih društava i organizacija. Mislim da smo kao struka dobro informirani i da redovito pratimo razvoj struke i nastojimo to primijeniti i u praksi.“

-Kako se osjećate kada vidite da postoji neko otkriće ili lijek a vi ga ne možete primijeniti?

„U praksi je bilo takvih  situacija i takva spoznaja me užasno frustrira.“

-Koja je vaša poruka čitateljima?

„Zdravlje je  blagoslov koji bi ljudi trebali čuvati i njegovati. Njegovu vrijednost spoznamo tek kada dođe do narušavanja. Ljudi mogu dosta sami napraviti za svoje zdravlje. Nove spoznaje o nastanku reumatoloških bolesti upućuju da su, između ostalog, i neki vanjski čimbenici značajni za početak bolesti, za težinu kliničke slike, a to je upravo onaj segment gdje pojedinac sam za sebe može dosta napraviti.

 

Loše navike bi se morale mijenjati. Naime, jedan od najznačajnijih čimbenika rizika je pušenje tako da  prestankom pušenja smanjujemo rizik obolijevanja od određenih reumatskih bolesti.  To se posebno odnosi na reumatoidni artritis i sistemski lupus. Međutim, i brojne druge bolesti mogu biti potaknute lošim životnim navikama kao što su  već spomenuto pušenje, konzumiranje alkohola, nezdrava hrana, prekomjerna tjelesna težina i sl. Mijenjanjem tih navika pojedinac može značajno utjecati na svoje zdravlje.

 

Također bih željela upozoriti čitateljstvo da nastoji izbjegavati samodijagnosticiranje i samoliječenje s čime se sve češće susrećem u praksi posljednje vrijeme. Zahvaljujući dostupnosti raznih informacija putem Interneta, ljudi često sami sebi postavljaju dijagnoze, pokušavaju se sami liječiti. Na taj način odgađaju odlazak liječniku, postavljanje dijagnoze a time i početak liječenja što može imati vrlo ozbiljne posljedice.“

 

 

Izvor. Mrežatv, YT

Fotografija: screenshot YT

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.