“Uložite u svoju kvalitetu”
Aktualna politička i javnozdravstvena rasprava o tome treba li u Hrvatskoj produljiti radni vijek do 67. godine uglavnom se svodi samo na donekle artikulirane argumente “za” i “protiv” takvih reformi.
Argumenti koji govore u prilog takvoj reformi su ekonomska neodrživost sadašnje situacije zbog nepovoljnog omjera radno aktivne i umirovljeničke populacije, velikog broja povlaštenih i invalidskih mirovina, rane prosječne dobi umirovljenja, kao i potrebe dijela radno aktivnog stanovništva da produlji radni vijek zbog održanja boljih prihoda i vlastite psihološke dobrobiti.
U javnom prostoru podjednako su zastupljena mišljenja i stavovi prema kojima je riječ o lošoj i neprovedivoj zamisli, štetnoj za pojedinca i društvo, jer ljude srednje i starije dobi, kakvima se već podrazumijevaju oni stariji od 35, a pogotovo pojedinci iznad 50 godina, poslodavci nerado zapošljavaju, smatrajući ih slabije iskoristivom, a skupljom radnom snagom s većim postotkom bolovanja i izostanaka. Mlađi zaposlenici procjenjuju se kao više motivirani, podatniji i prilagodljiviji zahtjevima poslodavaca, odnosno kao oni koji u perspektivi mogu još puno pružiti.
Pritom se cijeloj problematici prilazi prije svega zbrajanjem ekonomskih parametara, uz izuzetak ponekih javno obznanjenih mišljenja stručnjaka, koji govore o konceptima kao što to su motiviranost za rad i zadovoljstvo radnika, radna sposobnost radnika, fizičko i psihičko zdravlje, privrženost radnom mjestu, kvaliteta radnika i radnog mjesta.
Ulaganje u kvalitetu radnika i radnog mjesta
Naprednije zemlje desetljećima rade na osvještavanju i aktivnoj provedbi mjera vezanih uz poboljšanje uvjeta rada, kvalitete radnih mjesta, podizanju radne sposobnosti radnika, prilagodbi radnog mjesta radniku i tako sustavno i prirodno pridonose povećanju produktivnosti i boljem iskorištenju kapaciteta radnika, duljem radnom vijeku i većem psihofizičkom zdravlju i psihološkoj dobrobiti radnika, uz manju stopu bolovanja, manje izostanaka i posljedično manja opterećenje zdravstvenog sustava. Sasvim je jasno da od takvog pristupa dugoročno profitiraju i radnik i država. Ne treba naglašavati da takvim ulaganjem u radno aktivno stanovništvo cilj produljenja radnog vijeka postaje dostižan. Najsvjetliji primjeri takve prakse dolaze iz skandinavskih zemalja, prije svega Finske, zatim Norveške, Švedske i Danske.
Stručnjacima je jasna činjenica da upravljanjem organizacijom rada u psihosocijalnom smislu možemo utjecati na zdravlje i produktivnost pojedinaca, no je li jasna i onima kojima su dane formalne ovlasti za kreiranje socijalne politike i donošenje zakona? Odgovor nije teško odgonetnuti.
Koncepti vezani uz rad, poput organizacijske klime i kulture, psihosocijalnih uvjeta na radu, radne sposobnosti, psihološke dobrobiti na radnom mjestu, nažalost nisu predmet javne rasprave kad se donose važne odluke koje dugoročno utječu na naraštaje sadašnjih i budućih radnika, odnosno ljudi koji su odlučili ostati živjeti i raditi u našoj državi u jeku najvećeg dosad pokreta iseljavanja radno aktivnih, obrazovanih pojedinaca iz Hrvatske. Znanstvena istraživanja pokazuju blisku i neraskidivu povezanost psihičkog i fizičkog zdravlja, psihičkog zdravlja i izostanaka s posla, bolovanja, te potrebe za ranijim umirovljenjem. Utvrđena je i visoka povezanost između kvalitete radnog i privatnog života, kvalitete radnog života i kvalitete života nakon umirovljenja. Ulaganje u kvalitetu radnika i radnog mjesta, te u radnu klimu, također su u korelaciji s ovim parametrima.
Starenje i rad – Poznata je činjenica da radna sposobnost radnika kontinuirano opada nakon 45. godine života, i to za oko 1,5 posto godišnje. No, to ne znači da starijeg radnika treba odbaciti. Naprotiv, treba pojačano ulagati u njega da bi mogao produktivno raditi do 67 godina, pa i dulje. Radnici s dugim i bogatim iskustvom u radu, pogotovo ako obavljaju složene poslove unutar specifičnih zanimanja, izuzetno su važni, a njihovim gubitkom nerijetko odumiru i znanja i vještine vezane uz radna mjesta, pa je njihov odlazak neprocjenjiv. Unatoč fiziološki uvjetovanom padu radne sposobnosti sa starenjem, nezamjenjivi su kao savjetnici, mentori i osobe koje su u stanju riješiti najsloženije probleme, koje mlađi i neiskusniji radnici, unatoč boljim radnim sposobnostima, nisu u stanju riješiti.
Smjernice zapadnih zemalja– Nažalost, većina smatra utopijskom situacijom da tvrtka za radnika organizira skrb o djeci, pa i o kućnim ljubimcima, osmisli program vježbanja i opuštanja u stankama, a da ne govorimo o skraćivanju radnog dana na šest sati umjesto povećanja radne satnice, rasterećivanju umjesto prekovremenom iskorištavanju. Daleko smo od plana razvoja karijere u skladu s mentalnim i psihofizičkim kapacitetima, iskorištenju talenata, razvoja ljudskih potencijala, organizacije hobija i slobodnog vremena radnika, vođenja računa o specifičnim psihološkim potrebama, o ravnoteži radnog i privatnog života. Zemlje razvijene skrbi o radniku, koje su ranije spomenute, vode računa o tim parametrima.
Osobni doprinos dobrobiti na radnome mjestu
Jeste li se ikad zapitali što sami možete učiniti da poboljšate uvjete na radnom mjestu na kojem provodite pola ili više vremena od ukupnog vremena provedenog u budnom stanju?
Održavajte fizičko zdravlje– Prema svim istraživanjima, kvaliteta života i rada te duljina radnog vijeka najuže su povezani s fizičkim zdravljem, stoga ulaganje u zdravlje znači ulaganje u radnu sposobnost. Obavljajte redovite sistematske preglede, krećite se što više, uzimajte vitamine i ostale suplemente prehrani u skladu s dobi i individualnim potrebama, a dok ste na poslu, ne propuštajte raditi češće stanke koje omogućuju promjenu položaja tijela i više kretanja.
Održavajte psihičko zdravlje– Psihičko zdravlje u visokoj je korelaciji s fizičkim. Mentalni toksini koji proizlaze iz loše i neodgovarajuće komunikacije, loših metoda rukovođenja i, nažalost, sve raširenijega psihičkog zlostavljanja na radnome mjestu (mobinga) utječu na radnu motivaciju i doživljaj psihičkog blagostanja. Stoga izbjegavajte, koliko god možete, sve činitelje koji doprinose “toksičnosti” radnog mjesta, dakle određene ljude, tipove komunikacije, pretjerana “sastančenja” i slično. Nastojte se okružiti suradnicima s kojima se dobro osjećate. Činite sve što će dobro utjecati na očuvanje psihičkog zdravlja.
Nažalost konceptu psihičkog zdravlja na radnom mjestu ne prilazi se sustavno, nema nacionalne politike očuvanja psihičkog zdravlja na radnom mjestu, sistematski pregledi radnika orijentirani su na procjenu fizičkog zdravlja, bez dovoljne svijesti o uskoj povezanosti ta dva koncepta.
Održavajte kontakt s bliskim osobama– Kontakt s bliskim osobama, partnerom, djecom, prijateljima, važnim kolegama koji fizički ne rade blizu nas, velika su pomoć u održavanju psihičke ravnoteže u satima odvojenosti, stoga je korisno održati komunikaciju i kad nismo s njima. Osim mailova i telefona, čak i sama okruženost fotografijama bliskih ljudi pomaže da se bolje osjećamo.
Održite ravnotežu radnog i privatnog života– Iako često zanemarena, ravnoteža dviju sfera funkcioniranja nas održava. Bavljenje hobijima, putovanja i ispunjen privatni život, bez obzira na to što imaju različito značenje kod različitih pojedinaca, preduvjeti su i dobrog funkcioniranja na radnome mjestu.
Reducirajte stres na radnome mjestu– Istraživanja su ukazala na znatnu povezanost između stresa i depresije te muskuloskeletnih i srčanih tegoba, te malignih bolesti. O važnosti osvještavanja te povezanosti, malo je čak i znanstvenih istraživanja i članaka, a primjena u praksi je u povojima.
Pronađite način da uživate na poslu– Obnovite radnu energiju uvođenjem malih, ali značajnih promjena, promjenom rutine, izbjegavanjem monotonije, druženjem ili ergonomskim oblikovanjem radnog mjesta kako biste poboljšali fizičku udobnost.
Budite svjesni relativnosti i prolaznosti– Koliko god da smo dobri u onome što radimo, nismo nezamjenjivi, pa je stoga poželjno imati različite uloge i izvan onoga što radimo, jer nas to što radimo ipak ne čini u potpunosti onime što jesmo. Osobe koje su toga svjesne bolje se prilagođavaju promjenama u radnom okruženju i uvijek su u stanju aktivirati druge životne uloge koje predstavljaju psihički oslonac u vremenu promjena.
Zatražite stručnu pomoć: Uz pomoć objektivne stručne osobe, vjerojatno ćete bolje uvidjeti izvore stresa i frustracije na radnom mjestu, te pronaći put izlaska iz situacije. Ne dopustite da vam se stres preljeva i na osobni život, čime se vaši sveukupni problemi povećavaju. Pravodobno traženje stručne pomoći, spriječiti će razvoj tegoba koje onda zahtijevaju duži i ozbiljniji tretman.
Mijenjajte posao: S obzirom da dugotrajno nezadovoljstvo radnim mjestom može dovesti i do ozbiljnijeg obolijevanja uz pad kvalitete života i zadovoljstva radom i životom u cjelini, te osjećaja vlastite bezvrijednosti, čime je okidač niza tjelesnih, kao i psihičkih bolesti od blaže anksioznosti i depresivnosti sve do ozbiljnih poremećaja raspoloženja i niza drugih tjelesnih i psihičkih poremećaja koji mogu imati i vrlo bolne pa i fatalne ishode, ukoliko ste iscrpili sve metode poboljšanja svoje radne situacije, mijenjajte posao kako biste se spasili. Novo radno mjesto i okruženje najčešće je znatan pozitivan stimulans našim sposobnostima i osjećaju zadovoljstva i ispunjenja. Ipak, prije promjene, probajte dobro procijeniti potencijalne prednosti i nedostatke novog posla, kako ne biste “jedno zlo zamijenili drugim”.Ukoliko ne nalazite dobre opcije, vrijedi razmisliti i o samozapošljavanju.
Mr. sc. Irena Pastuović Terze, klinička psihologinja – Phaedra psihološko savjetovalište
http://www.psihoportal.com/index.php/hr/str-prilozi/1683-radno-aktivni-do-67-i-dulje
Doktore, hitno!
