//“Leptir” – o depresiji kod adolescenata

“Leptir” – o depresiji kod adolescenata

 

“Mozak adolescenta nije isti mozgu odrasle osobe”

Bolest s tisuću lica, bolest suvremenog društva, bolest budućnosti, prikrivena bolest, neki su od često korištenih naziva za depresiju. Oni govore o porastu njene zastupljenosti u društvu, poteškoćama u dijagnosticiranju, osobito kod mladih te odgađanju liječenja. Depresija se može odrediti kao biopsihosocijalni poremećaj raspoloženja čiji simptomi mogu doći do izražaja na misaonom, ponašajnom, afektivnom i/ili tjelesnom planu.

Kad su u pitanju mladi, rizični faktori za razvoj depresije mogu biti uranjeni pubertet koji je češći kod djevojčica te zakašnjeli pubertet koji je češći kod dječaka. U prvom slučaju mlada osoba se prerano suočava sa promjenama, osobito onim vezanim uz tjelesni identitet. Kako je adolescentu tjelesni identitet jako važan, mladu osobu nastale promjene kao i njihovo eventualno neprihvaćanje mogu uznemiravati i/ili zbunjivati. Ovakva stanja mogu potaknuti na prehrambene promjene i otvoriti prostor za razvoj kako prehrambenih poremećaja (osobito anoreksije i bulimije), tako i depresije. U koliko su prisutna i neprimjerena vršnjačka ponašanja u vidu izrugivanja, uvreda, naglašavanja tjelesnih obilježja, sve može poprimiti ozbiljnije razmjere. U drugom slučaju mlada osoba zaostaje u emocionalnom, kognitivnom, tjelesnom, socijalnom te spolnom rastu i razvoju, što je dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na vršnjake. Ovo može otežavati procese prilagodbe i stjecanja društvenih vještina, a kod osjetljivijih adolescenata potaknuti procese razvoja depresije ili nekih drugih poteškoća na planu psihičkog funkcioniranja.

Mozak adolescenta nije isti mozgu odrasle osobe. On je pod značajnim utjecajem hormona koji mladu osobu potiču na uzbuđenja, avanture, istraživanja, zadovoljavanja nagona i širenja granica. S druge strane razvoj čeonog režanja odgovornog za samoregulaciju ponašanja (procjenjivanje situacija, odlučivanje što i kako nešto napraviti, planiranje aktivnosti, upravljanje emocijama i sl.) nije dovršen, što ponašanja adolescenta čini rizičnijima.

Roditeljima adolescenata  ponekad može biti teško razlikovati ponašanja djece koja zahtijevaju stručnu  pomoć od onih koja su dio razvojnog razdoblja i rješavaju se kroz odgojna postupanja. Obzirom da je adolescencija vrijeme pojave  prvih rizičnih ponašanja, depresija njima može biti dodatno zamaskirana. Odrasli će zbog uočenih ponašanja  zaključiti da je adolescent bešćutan, neposlušan ili lijen, a zapravo se na unutrašnjem planu razvija problem. Mladi teže prepoznaju i izražavaju svoja osjećajna stanja te će roditelji u komunikaciji s njima ostati uskraćeni za dio sadržaja od velikog značaja.

U Savjetovalištu za djecu i mlade Nastavnog zavoda za javno zdravstvo roditelji u 70% slučajeva traže stručnu pomoć za djecu zbog uočenih emocionalnih poteškoća, pri čemu svako četvrto dijete izražava depresivne simptome. Kroz dobru suradnju s djetetom i roditeljima te stručni pristup bilježe se pozitivni ishodi tretmana bilo da su programi uspješno završeni ili su postignuta poboljšanja.

Popustljiv odgoj sve češće i izraženije zastupljen u suvremenoj obitelji doveo je do neravnoteže roditeljskih dimenzija – kontrole i podrške. Dok dimenzija podrške jača, dimenzija kontrole slabi. Roditelji sve češće i sve više odrađuju sadržaje za koje su njihova djeca zrela i sposobna. Na taj način im  smanjuju kapacitete za rješavanje problema u budućnosti, čineći ih krhkijim i neotpornijima za suočavanja sa stresom. S druge strane  roditelji sve češće adolescentu bez dovoljno znanja, vještina i životnih iskustava, sa snažnim nagonima i smanjenom samokontrolom ponašanja ustupaju prostor odlučivanja, određivanja granica i oblikovanja struktura ponašanja.

Mladi danas jako puno znaju o stvarima koje za njihov uzrast uopće nisu bitne, a često su i  štetne, dok ne znaju rješavati probleme i situacije primjerene svojoj dobi.  Ovo sve skupa ima za posljedicu razmaženog ali i anksioznog i depresivnog adolescenta.

Tuga koja traje jako dugo i nije vezana uz određenu situaciju, stalni osjećaj umora i gubitka energije, problemi u učenju, gubitak volje i interesa za aktivnosti u kojima je dijete prije uživalo, samo su neki od simptoma koji roditeljima trebaju biti pokazatelji da se sa njihovom djecom nešto događa. Možda će biti dovoljan razgovor, podrška u obitelji ili intervencija u školi, a možda će biti potrebna stručna pomoć psihologa ili psihijatra.

U Savjetovalištu za djecu i mlade Nastavnog zavoda za javno zdravstvo roditelji i djeca lako i brzo mogu doći do potrebnih informacija ili biti uključeni u savjetodavni tretman. Moguća su telefonska savjetovanja i informiranja, savjetovanja i informiranja putem E-savjetovališta “Pitaj ne skitaj” te savjetovanja i informiranja u prostorima savjetovališta. U koliko stručni suradnik procjeni da je potreban tretman moguće je zakazati termin i bez uputnice započeti savjetodavni tretman. 

 

Stigmatizacija, osjećaj krivnje, traženje krivca ili opravdanja za nastalu situaciju, samo su neki od elemenata koji vode u odgađanje suočavanja s problemom i njegovim rješavanjem. Roditelji se trebaju informirati, potražiti stručnu pomoć jer to je jedini ispravan put u ovakvim situacijama.

 

Pomozimo mladima da poput leptira koji izlijeće iz čahure izađu iz ograničenja svojih strahova, tuga i nezadovoljstava  te “raširenih krila” uđu  u svijet odraslih.

 

Stručni suradnik u službi za mentalno zdravlje

Katarina Čolak Jurić, prof. psiholog

http://www.nzjz-split.hr/index.php/sluzbe/sluzba-za-mentalno-zdravlje/171-leptir-o-depresiji-kod-adolescenata

Doktore, hitno!