Gdje je rezultat?
Nakon što je slučaj, medijski nazvan Kiretaža, završio zaključkom inspekcije resornog ministarstva u kojem se navodi kako propusta nije bilo otvara se niz pitanja. Korisno bi bilo znati odgovore kako bi sve buduće, medijski razvikane slučajeve, znali bolje sagledati.
Pogledajmo s kojim činjenicama raspolažemo. Žena u trećem mjesec trudnoće ima simptome zbog kojih hitno dolazi u najbližu bolnicu. Primljena je na pregled kod dežurnog liječnika specijaliste ginekologije. Liječnik radi ono što nalažu pravila struke. Žena odlazi kući.
Osam mjeseci kasnije žena za političkom govornicom obznanjuje: “Svezali su mi ruke i noge i započeli proces kiretaže na živo bez anestezije. Strugali su mi maternicu bez anestezije. To je bilo mojih 30 najmučnijih minuta u mom životu. To je 30 minuta ponižavanja svake žene. Namjeravate li ovo promijeniti i kada“.
Javnost je šokirana, mediji unisoni u objavljivanju njene izjave, udruge koje se bave problematikom ženskog reproduktivnog zdravlja sinkronizirano izlaze s čak više stotina priča od kojih sve imaju isti nazivnik- nehumanu bol kojoj su žene izložene.
Ministarstvo radi inspekciju u bolnici koja dokazuje kako događaj nije išao onim tijekom kojim žena navodi. Gdje smo sad?
Trenutak u kojem je, osam mjeseci nakon događaja, žena obznanila urbi et orbi što joj se dogodilo bio je onaj u kojem se izglasavalo povjerenje ministru zdravstva. Ministar i žena-političarka nisu članovi iste stranke. Žena koja je prije osam mjeseci izgubila svoje dijete smatrala je da je to trenutak u kojem treba izreći svoju priču. Zašto?
Žena, Ivana Ninčević Lesandrić, je saborska zastupnica od 2016.g., dakle u trenutku dok je bila na Klinici za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Split i doživljavala ono što je navela bila je saborska zastupnica. Je li moguće da svih pola sata iskustva kojeg je opisala kao „najmučnije u životu“ niti u jednom trenutku agonije nije izrekla tko je?
Nije prethodno nazvala nekoga koga poznaje, šefa svoje stranke, kolegu iz Sabora koji poznaje ministra i molila pomoć??? Ima li broj u mobitelu makar jednog kolege/ice iz Sabora koji poznaje ministra, koji poznaje šefa bolnice, koji poznaje šefa rodilišta, koji poznaje svog kolegu/icu…kojem je žena-političarka-saborska zastupnica došla kao hitan slučaj. Da je to napravila bi li njen doživljaj bio drugačiji? Bi li vi, čitatelji, u takvoj situaciji potražili pomoć, bolju zaštitu? Zamislite da ste saborski zastupnik/ca i da vas očekuje, po prirodi stvari, neugodan i bolan zahvat. Što bi napravili? Je li dežurni liječnik/ca znao tko je žena na ginekološkom stolu? Je li žena dobila najbolje što je bilo moguće u njenoj zdravstvenoj situaciju u danom trenutku u bolnici u kojoj se nalazila?
Naravno, svi bi trebali imati isti tretman, no imamo li? Imaju li saborske zastupnice bolji tretman u bolnicama od onih koje to nisu? Je li žena-političarka imala tretman zastupnice na ginekološkom stolu?
Nakon javnog nastupa političarke stotine žena se javilo, liječnici su stavljeni na stup srama, inspekcije su pročešljale svako mjesto na koje su ih prijave uputile. Je li to sve bio medijski spin?
Je li njen politički nastup izmanipulirao svih onih nekoliko stotina žena koje jesu doživjele neugodnosti i koje su o tome javno pisale, imenom i prezimenom te sve one koje su to doživjele a nisu ništa napisale? Je li izmanipulirao gledatelje i čitatelje? Ako jest, zašto je to napravila? Je li zbog političkog osobnog plasmana, zbog rejtinga u javnosti, zbog buduće pozicije na unutarstranačkim listama….? Zbog narednog mandata u Saboru?
Klatno ima dvije strane, ide do kraja u jednom, zatim, bez milosti, u drugom smjeru.
Uz iskreno žaljenje nad ženom koja je izgubila dijete, uz iskreno žaljenje nad svakom ženom koja je doživjela bol, poniženje ili nestručnost….pitam se, zašto ovaj slučaj ostavlja dojam političke manipulacije. Tim prije što se radi o manipulaciji pred onim gdje svi zanijemimo a to su majčinstvo, djeca i ljudska bol. Kako bi to narod rekao- pa ništa vam nije sveto.
Dakle, nije upitno je li doživjela što je doživjela i je li ju boljelo i je li svih više stotina žena osjećaju, kako navode, u svojim pismima da su dehumanizirane, već je upitan motiv zbog kojeg je žena- političarka izašla u javnost u onom tajmingu u kojem su ona ili njena stranka odlučile da je to najbolje. Dakle, jeli to bila politička igra? Netko će reći, pa što ima veze, važan je rezultat, važno je da je priča izašla, da se to više ne događa…
Je li taj cilj postignut? Što je, u stvari, postignuto? Za koga se zastupnica Lesandrić zauzela, za svoje biračko tijelo ili za sebe i svoju političku budućnost? Bi li rezultat, u konačnici, bio drugačiji da političarka nije politički korisno tempirala i time omogućila klatnu da ode na drugu stranu.
Hana Konsa
Doktore, hitno!
