Antioksidansi- papilova?

Antioksidansi- papilova?
D.H.

D.H.

Reklame, pripravci i grižnja savjesti

Antioksidansi su tvari koje mogu spriječiti oksidaciju drugih molekula. U našem tijelu naime, tijekom normalnog procesa pretvorbe hrane u energiju, nastaju slobodni radikali koji od drugih molekula oduzimaju elektrone, pa kažemo da ih oksidiraju. Oksidirana molekula pri tome i sama može postati novi slobodni radikal i dovesti do lančane reakcije u stanici koja može uzrokovati njezino oštećenje ili uništenje. S obzirom na to, zvuči sasvim logično da bi uzimanje dodataka prehrani koji mogu zaustaviti ovaj proces, odnosno koje djeluju kao antioksidansi, moglo spriječiti to oštećenje ili uništenje stanica u našem organizmu i učiniti nešto korisno za naše zdravlje ili bolest.

Međutim, naše tijelo nije sasvim bespomoćno u borbi protiv štetnog djelovanja slobodnih radikala, jer i samo proizvodi raznovrsne antioksidanse, a mnoge unosimo hranom kroz normalnu uravnoteženu prehranu. Također, postoje procesi u organizmu kod kojih je prisustvo slobodnih radikala poželjno – imunološki sustav ih koristi kao oružje pri uništavanju uzročnika infekcija. Stoga po pitanju antioksidansa ne možemo unaprijed tvrditi kako od ‘viška glava ne boli’.

No unatoč tome, mit o blagotvornom učinku dodatnog unosa antioksidansa na ljudsko zdravlje širi se u reklamama o proizvodima, i brojnim biljkama, za koje se naglašava da su „bogat izvor antioksidansa“. Ubrzani životni ritam i moderni način života vjerojatno kod ljudi izaziva grižnju savjesti jer se ne posvećuju dovoljno svojem zdravlju pa će čovjek rado posegnuti za zdravom „superhranom“ koja obično nije nimalo jeftina, ali zato je „bogat izvor antioksidansa“. Antioksidansi se često reklamiraju i kao eliksir besmrtnosti.

Kako bi se propisno dokazao učinak pojedinog antioksidansa na bilo koju medicinsku tvrdnju, pa tako i smrtnost, potrebno je napraviti klinički pokus u kojem se skupina ljudi koji su što sličniji jedni drugima, nasumično rasporedi u barem dvije skupine, u kojoj će jedna skupina uzimati ispitivani antioksidans, a druga (kontrolna) skupina uzimati neku drugu aktivnu tvar, placebo ili ništa. Takva studija treba uključiti velik broj ispitanika i dugo trajati (da se propisno istraži učinak na smrtnost) i nakon završetka studije potrebno je usporediti učinak kod obje istražene skupine.

Kad su u pitanju antioksidansi koji se koriste kao dodaci prehrani, provedene su brojne studije o njihovu učinku na smrtnost čovjeka. U istraživanju koje se naziva Cochrane sustavni pregled, i u kojem su analizirani klinički pokusi na ljudima o učinku beta-karotena, vitamina A, vitamina C, vitamina E i selena na smrtnost, utvrđeno je da analizirani antioksidansi ne smanjuju smrtnost, a neki od njih je mogu čak i povećati. Rezultati te zbirne analize o učinku antioksidansa na smrtnost ne podupiru rutinsko uzimanje pripravaka koji sadrže ove antioksidanse u općoj populaciji niti u osoba koje boluju od različitih bolesti.

S druge strane, postoje brojni dokazi da prehrana bogata antioksidansima smanjuje rizik od određenih bolesti i smrtnost. Trenutno međutim nije posve jasno da li je to zbog obilja raznovrsnih antioksidansa sadržanih u namirnicama kao što su voće i povrće, ili tome doprinosi i prisustvo drugih biološki aktivnih tvari.

 Urednički tim Dokazi u medicini

Doktore, hitno!

http://dokaziumedicini.hr/mit-o-antioksidansima-trebamo-li-uzimati-antioksidanse/

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.