Što trebate znati o maloj dječjoj glisti (Enterobius vermicularis)
Mala dječja glista je iznimno raširena, čak i u razvijenim zemljama, a jedini prirodni domaćin je čovjek. Glavni uzrok primarne infekcije su najčešće nehigijenski uvjeti, kada dolazi do kontakta s jajima male dječje gliste. Jaja se mogu nalaziti u hrani, vodi, odjeći, posteljini, rublju ili općenito u prirodi, gdje im pogoduju topli i vlažni uvjeti.
Način prijenosa je najčešće feko-oralni, a to znači da se onečišćenim rukama zagadi hrana ili se jaja direktno unesu u usta.
Velikoj raširenosti male dječje gliste pogoduje i mogućnost autoinfekcije u pojedinaca koji su već zaraženi. U tih pojedinaca, mužjak i ženka žive u cekumu (slijepo crijevo, početni dio debelog crijeva), gdje dolazi do oplodnje, a potom ženka izlazi u analno područje gdje odlaže veliku količinu jaja. Jaja se potom rukama ponovno mogu prenijeti na hranu ili u usta, čime je moguće jako dugo održavati infekciju.
SIMPTOMI
Simptomi infekcije nisu teški i ozbiljni po zdravlje, ali ipak mogu biti jako neugodni i značajno pogoršavati kvalitetu života.
U ekstremnim slučajevima mogu nastati i komplikacije osobito kada dolazi do prodora u peritonealnu šupljinu, slijepo crijevo ili ženski spolni te mokraćni sustav (zbog kratke mokraćne cijevi i blizine anusa, gdje se nalaze jaja).
Glavni simptom radi kojega se pacijenti obrate liječniku je svrbež analne regije, a budući da ženke male dječje gliste noću odlažu jaja, svrbež je češći noću, a time je i direktno povezan s nesanicom, umorom i slabijim raspoloženjem. U određenom broju slučajeva, infekcija može biti i bez simptoma.
Ostali simptomi su:
- osjet neugode u analnom području,
- iritacija kože u analnom području,
- bol u abdomenu,
- vidljive gliste u stolici te na sluznici vagine ili anusa,
- iritacija kože i svrbež vrlo često uzrokuju nesanicu, umor i poteškoće u koncentraciji,
- povećana opasnost od bakterijske infekcije zbog češanja,
- prodor glista u vaginu i mokraćni mjehur žena zbog kraće mokraćne cijevi i blizine anusa.
DIJAGNOSTIKA
Za dokazivanje male dječje gliste koristi se perianalni otisak. Ujutro, prije pranja, zalijepi se ljepljiva traka (selotejp) na anus i malo područje oko njega te se odmah nakon toga vrpca skine i nalijepi na predmetno stakalce i pošalje u mikrobiološki laboratorij. Uputnicu za pretragu daje izabrani liječnik.
LIJEČENJE
Pri sumnji na infekciju potrebno se javiti izabranom liječniku. Lijekovi kao što su mebendazol i albendazol se koriste u liječenju male dječje gliste. Zbog brzog i učestalog načina prijenosa, liječnici preporučuju liječenje svih koji su u čestom doticaju sa zaraženim (razred, obitelj, vrtić). S obzirom na opasnost od reinfekcije, potrebno je u određenim slučajevima i ponoviti liječenje. Održavanje osobne higijene na visokoj razini značajno sprječava širenje i razvoj bolesti.
KAKO SPRIJEČITI ŠIRENJE MALE DJEČJE GLISTE?
Suzbijanje enterobioze je prilično složeno. Vrlo je važna edukacija ljudi o osobnoj higijeni pa se preporuča:
- obvezno pranje ruku sapunom i toplom vodom prije jela i rada s namirnicama, poslije korištenja toaleta i mijenjanja pelena.
- skraćenje noktiju te izbjegavanje griženja noktiju.
- izbjegavanje češanja područja oko anusa.
- redovito čišćenje prostorija u kojima se boravi.
- prokuhavanje donjeg rublja i posteljine.
UKOLIKO IMA VIŠE INFICIRANIH U JEDNOJ GRUPI ILI U OBITELJI, TREBA ISTODOBNO PROVESTI LIJEČENJE SVIH ČLANOVA, DJECE I ODRASLIH, BEZ OBZIRA NA SIMPTOME ILI NALAZE PRETRAGE.
Životni ciklus dječje gliste traje približno 6 tjedana,
stoga je važno barem toliko dugo provoditi pojačane higijenske mjere.
Pripremila: dr. med. Andrea Vrdoljak, spec. školske medicine
Doktore, hitno!
