Hipokratov duel (3): Demografija

Čaljkušić

“Slušajmo srce i Hrvatska će živjeti!”

Sigurno vam je dosta suhoparnih tekstova, rasprava i prebacivanja odgovornosti zbog demografskih podataka… Nisam ni jedan tekst namjerno pročitao o tome prije sastavljanja ovoga.

Zašto?
Jer sam pristao na ovo isključivo pisati kao čovjek koji svakog dana sluša ljude i razgovara s njima.
Slušam ljudski plač, tugu i beznađe, tako da sam skoro u beznađe i sam upao.
Ali ne! Neću i ne dam ni vama!
Prošao je Uskrs, prošao je 1. svibnja i prošla je obljetnica VRO Bljesak. Tri događaja, tri različita događaja po sudbini, razlogu i svrsi. A opet povezana u jedno…
Što je sve to bez ljudi? Ljudi su nas stvorili, ljudi smo mi i moramo stvarati ljude. Jedino što čovjek mora stvarat bez prestanka su novi ljudi. A to zaboravljamo.
Stvaramo kuće, aute, znanstvene radove, konobe i vinograde, vina… sve to služi onome tko ih radi i bez toga nitko od nas ne može. Ali stvar nije svrha. Svrha je čovjek. A to se zaboravlja. Zašto ovo i ovako?
Da, mislite!
Mi govorimo o demografiji?
A šta o njoj znaju oni koji imaju puno djece? Teoretski ništa… ali sve su napravili. Djecu.
Pitate- kome? Sebi, svojima, nama.
Treba li sve uvijek raspravljati? Ne treba.
Svi znamo da je Hrvatska demografski potonula. I? Hoćemo li plakati i očekivati da će se oporaviti? Neće.
Tko je u plaču dijete napravio? Nitko!
Kako oporavit sebe i Državu?
Smijehom, optimizmom i ponosom!
Jučer mi je na pregledu bila žena kojoj je muž poginuo kada joj je jedan sin bio u dobi dvije godine, a drugi od tri mjeseca. Po mužu nazvaše jednu ustanovu, uredno mu svake godine stavljaju cvijeće. Rekli bi divno.
Jedan joj sin umre od teške bolesti, jedva je žena to, kao svaka majka, preživjela, drugi je bio dobar nogometaš i pred njim velika karijera.
No, zbog bolesti srca prekine on s nogometom. I nema posla! Čekaše on godinu-dvije-tri… i odu svi u München. Nitko čovjeku, kojem otac da život za ovo što imamo, ne da ni trunku posla i optimizma… otvori mu vrata da može osnovat obitelj.
I odu svi!
I ta jadnica zamrzi i Hrvatsku i sve koji je stvoriše. Ubiju je duhovno zvijeri.  Ali pitam je… mislite li da ništa nema smisla? Borimo se zajedno!
Ne dajmo korovu da opet hrvatsku travu tjera vani i širi se hrvatskim livadama!
Ima ljudi! Ako vam sin nema posao, imat će ga unuk! Vratite se! Zar mislite da će vam oni koji nam dolaze u Hrvatsku iz dalekog svijeta i govore nekim čudnim jezicima čuvat crkve dok ste vi tamo?
Mislite li da sam ja glup šta ostajem ovdje i ne dam na naše!
Pomozite vi meni i ja ću vama! Vratite se ovdje… muž vas zove jer želi s hrvatskog Neba gledat svoje unuke na našem moru i livadama. I žena zaplaka i kaže da sam u pravu… da joj je više bilo dosta da joj se rugaju da joj je muž dao život za lopove i da nije ni on normalan što nije pobjegao na vrijeme… i da je zato pobjegla. Nije bila gladna, nego su joj ranili dušu.
Ali Bog je velik! Rekoh joj… vaši unuci se mogu ponosit didom, a lopovski unuci su mahom kokainski ovisnici, izopačeni i nakaradni.
Nemojte da vam uzor budu loši.
Nisu.
Da je Isus onog dana kad ga svjetina koja ga je slavila i razapela potom odbio križ, ne bi bio Kralj i ne bi uskrsnuo. Zato sam spomenuo Uskrs.
Nije svrha 1. svibnja fažol na Marjanu i nerad. I ja sam radio na taj dan… dežurao. Svrha je da se za rad mora čovjeka platit.
I vratit radniku dostojanstvo. A lopovu uzet stečeno i posramiti ga.
Ništa mu ne znači zatvor koliko znači uzet mu novac i potjerati lažne prijatelje od njega.
Nije svrha otići iz Slavonije i napustit velika imanja. VRO Bljesak je potjerao one koji su otimali naše. Svrha je dati ljudima posao, kupit hrvatski proizvod s tih prostora te ponosno platit kunu skuplje  za te ljude koji ostaju.
Dakle, dok god se ne prestane s ciljanim medijskim ubijanjem morala i sijanjem beznađa, nema demografske obnove.
Uhvatimo se posla, prihvatimo da će djeca bolje živjeti od završene strukovne škole i rada, nego od jedva završene gimnazije i lutanja po Rivi i bit će nove djece koja će imati svoju djecu.
Kao što rekoh, prepustimo se ljubavi i dobru Boga i slušajmo srce.
I Hrvatska će živjeti!

mr. sc. Krešimir Čaljkušić, dr. med. specijalist neurolog, subspecijalist intenzivne medicine, Klinika za neurologiju KBC Split; predsjednik Pododbora za zdravstvo GO HDZ Split

 

Markić

“Nedostaje optimalne zdravstvene skrbi za svu djecu”

U cilju informiranja građana, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske je na svojim web stranicama objedinilo podatke o demografskim mjerama koje provode općine, gradovi i županije. Među njima se navode: naknade za novorođenčad; potpore vezane uz trudnoću i majčinstvo; sufinanciranje troškova u području zdravstva; sufinanciranje vrtića, prehrane, školovanja itd.
 
Važna mjera, koja po mom mišljenju, nedostaje je i osiguranje optimalne zdravstvene skrbi za svu djecu, poglavito predškolske dobi. Svi koji ovo čitate i imate svoju djecu, prisjetite se trenutka kad su dobili prvu vrućicu ili prvi put povratili… Ako živite u Splitu i ako ste mogli brzo i lako doći kod liječnika na pregled, sigurno ste se nakon toga osjećali mirnije i sigurnije.
 
Ustav Republike Hrvatske kaže: „Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom“. A Zakon kaže: „Zdravstvena zaštita stanovništva Republike Hrvatske provodi se na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa“. Stoga je legitimno zapitati se je li uistinu svim stanovnicima naše Županije zdravstvena zaštita, poglavito djece, jednako dostupna i koliko ta činjenica negativno utječe na demografske trendove u našoj Domovini. Uvjeren sam da je utjecaj značajan.
 
Uvijek je u analizama najbolje krenuti od svog praga, a to je dakle naša Splitsko-dalmatinska županija. Stanje dostupnosti zdravstvene zaštite je loše, a vrlo lako može postati iznimno loše i zabrinjavajuće. Naime, što se djece kao najosjetljivije populacijske skupine tiče, u ovom trenutku u pedijatrijskim ordinacijama u našoj Županiji radi 6 pedijatrica koje su stekle uvjete za punu starosnu mirovinu. Svjesne toga da ni na jednom Zavodu za zapošljavanje u Republici Hrvatskoj ne postoji nezaposleni specijalist pedijatrije, one su odlučile „zamrznuti“ svoju mirovinu i nastaviti raditi. Zbog toga su i njihove ordinacije nastavile biti otvorene, a više od 5.000 djece predškolske dobi nije ostalo bez primjerene zdravstvene zaštite.
 
Zbog manjka pedijatara, iako su predviđene planom HZZO-a, nisu čak niti uspostavljene ambulante u Sinju i Trilju. Niti u Kaštelima ili Imotskom nije sve onako kako bi po tom planu trebalo biti… Ove godine uvjete za mirovinu će ispuniti još tri pedijatrice. Nadajmo se da će i one biti voljne „zamrznuti“ svoju mirovinu. Ali, što ako ipak odluče otići u zasluženu penziju? Imamo li plan tko će preuzeti kartone predškolaca u Omišu i u Hvaru? Tko će zamijeniti pedijatricu u Vrgorcu za 2 godine?
 
Puno je pitanja, a ja na njih nemam odgovora. Nažalost, odgovora i spremnih rješenja nemaju ni oni kojima je zadatak bio i jest skrbiti o optimalnom funkcioniranju zdravstvene zaštite. Do rješenja se neće doći lako i brzo, a pogotovo se neće doći stalnim gunđanjem. A ja stalno nešto gunđam. Gunđam zbog toga jer se nadam da ću time potaknuti odgovorne da razmišljaju i planiraju dugoročno te da prestanu sa stihijskim ili ad hoc rješenjima. Od svih dobronamjernih ljudi će u tome dobiti podršku. Politikanstvo i jeftini populizam, kad se radi stručno i za opće dobro, gube na svojoj snazi. A to svi pošteni, radišni i dobronamjerni građani očekuju! Odgovornost mora biti iznad svega! Tek tada će i demografija krenuti u pozitivnom smjeru… Ja sam uvjeren u to, budite i vi!

doc. dr. sc. Joško Markić, dr. med. specijalist pedijatrije, subspecijalist intenzivne medicine; član SDP-ova Savjeta za zdravstvo

 



Doktore, hitno!