dipl. socijalni radnik, Nedjeljko Marković, predsjednik Udruge Pragma

dipl. socijalni radnik, Nedjeljko Marković, predsjednik Udruge Pragma
D.H.

D.H.

 

“Teško je roditeljima davati univerzalne „recepte“ za uspjeh jer je svako dijete posebno”

 

Socijalna djelatnost, zaštita zdravlja, obrazovanje, znanost i istraživanje, demokratska politička kultura, ljudska prava, sve su to područja kojima se bavi Udruga Pragma. Što je to po čemu se razlikujete od ostalih udruga koje imaju slične programe?

Pragma od svog osnutka 2006. godine nastoji pratiti i predvidjeti društvene trendove, probleme i izazove te odgovoriti na potrebe građana u što kraćem roku, omogućujući besplatne usluge svim svojim korisnicima – djeci, mladima, roditeljima, školama, stručnjacima. Pragma okuplja stručnjake najčešće društveno-humanističkih usmjerenja, kao i građane zainteresirane za društvene promjene, a zaposleni su socijalni radnik, psihologinja i socijalna pedagoginja te mladi na stručnom osposobljavanju. Multidisciplinarnost smatramo našom velikom prednošću s obzirom da nam pomaže pristupiti različitim temama iz različitih perspektiva! Osim toga, koristimo se znanjem i iskustvom široke mreže naših partnera i suradnika diljem Hrvatske: to su škole, učenički domovi, centri za socijalnu skrb, domovi zdravlja, bolnice, zavodi za zapošljavanje, zavodi za javno zdravstvo, brojne udruge koje rade s mladima u području obrazovanja i socijalne zaštite i dr. 

Bogato iskustvo rada s korisnicima nam daje kredibilitet, uz provođenje vlastitih i proučavanje tuđih istraživanja i podataka iz literature, za  utjecaj na donositelje odluka na lokalnoj i nacionalnoj razini u smjeru donošenja pozitivnih mjera i ciljeva u području obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite. Pragma se bavi temama koje imaju zajednički  nazivnik „kvaliteta života građana“. Tako smo aktivni u nekoliko područja, poput zagovaranja i rada s korisnicima po pitanju kvalitete stanovanja, odnosa stanodavac-najmoprimac, prevencije preranog napuštanja sustava obrazovanja kod mladih, promocije mentalnog zdravlja, prevencije i tretmana poremećaja u ponašanju (uključujući delinkvenciju, radikalizaciju i nasilni ekstremizam), promicanju vrijednosti obrazovanja i aktivnog građanstva, kvalitetne skrbi o djeci i odgoja od najranije dobi, promociji socijalnih prava i drugo. Pragma je članica Hrvatske mreže protiv siromaštva koja djeluje unutar Europske mreže protiv siromaštva te smo članovi Mreže za podizanje svjesnosti o radikalizaciji koju je osnovala Europska komisija.

Volimo kreirati i inovativne sadržaje, projekte i programe u koje nastojimo uključiti što veći broj građana. Primjerice, ponosni smo na naš školski kalendar – edukativni materijal za primjenu na nastavi s učenicima – kojeg besplatno dostavljamo u sve škole i učeničke domove diljem Hrvatske. Ove godine pod nazivom „Blizu“ doživio je svoje sedmo izdanje, a škole nam se javljaju sretne što nudimo rješenje za njihov izazov da na kreativan, zabavan način s djecom obrađuju važne odgojne i obrazovne teme – od prevencije ovisnosti, razvijanja građanske svijesti, promocije ljudskih (socijalnih) prava do rada na razrednoj povezanosti i prosocijalnom ponašanju učenika.

Ono što dodatno smatramo svojom prednošću je što često surađujemo s medijima na informiranju građana i pokretanju javne rasprave o određenim temama kojima se bavimo – medije smatramo pomagačima u ostvarivanju pozitivnih promjena u društvu i važnim sredstvom utjecaja na javne politike. Medije ne smijemo izbjegavati ili ih čak smatrati neprijateljima jer je važno da da dobijemo svoj prostor za javnu raspravu i ostvarivanje misije udruge.

Svoju misiju i djelatnosti možemo ostvarivati zahvaljujući potpori donatora, naših državnih i javnih tijela – Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ministarstvu zdravstva i Gradu Zagrebu, kao i privatnim subjektima koji su nam bili od velike pomoći – kao što je to bila npr. UNIQA osiguranje. Svaka pomoć od strane i građana i tvrtki nam je važna jer pokazuje da dijelimo zajedničke vrijednosti civilnog društva.   

Koji su najčešće problemi s kojima vam se građani obraćaju za pomoć?

U Pragmi od 2011. godine djeluje Savjetovalište za mlade i roditelje koji se suočavaju s izazovima odrastanja, sa svim manjim i većim teškoćama koje život nosi – od problema u komunikaciji, teškoća mladih s vlastitim samopouzdanjem, pitanja „tko sam“ i „što ću biti“, lošeg školskog uspjeha do težih problema, poput vršnjačkog nasilja, eksperimentiranja sa sredstvima ovisnosti, emocionalnih teškoća, zlostavljanja i zanemarivanja u obitelji i slično. Najčešće primjećujemo da nam se obraćaju roditelji čija djeca pohađaju prvi ili drugi razred srednje škole, kada najčešće dolazi do „eksplozije“ problema, s obzirom da je djeci u toj dobi zaista teško: škola je postala zahtjevnija, od njih se sve više očekuje odgovornost, osjećaju pritisak da moraju biti u koraku s vršnjacima, a opet su „ovisni“ o roditeljima i teško se od njih odvajaju. U toj dobi započinje intenzivno preispitivanje dosadašnjih životnih vrijednosti i razmišljanje o vlastitoj ulozi u svijetu. Veliki su to problemi i važno je da djeca imaju mjesto i osobu s kojom o tim pitanjima mogu razgovarati. Mladima redovito nastojimo ukazati na to da stručnjaci nisu samo za „lude“, već za sasvim normalne mlade koji žele raditi na sebi.

Provodimo i Mentorski program za mlade u kojem su mentori naši provjereni volonteri – studenti i zaposleni mladi željni pomaganja drugima. To je neformalan oblik pomoći, ali uz koordinaciju stručnjaka Pragme, kroz koji mladi imaju priliku čuti kako je netko prošao to burno razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Posebno je važno što mladi u mentorima često pronađu pozitivan model ponašanja, prijateljsku osobu koja im pomaže ostvariti potencijale, osobne, obrazovne i profesionalne. 

Kako je Pragma aktivna u raspravi o stambenim prilikama u Hrvatskoj, često nas nazivaju građani koji imaju teškoća vezanih uz stambeno pitanje, konkretnije u odnosu sa stanodavcem/najmoprimcem. S obzirom da je glavni problem – osim u nereguliranju najma stanja (kroz ugovor o najmu) – vrlo loša komunikacija između stanodavca i najmoprimca, pri čemu često dolazi do vrijeđanja, prijetnji, tužbi, usmjereni smo na rješavanje sukoba i stvaranje prostora za dijalog između svih uključenih strana. Osobe koje nazivaju često budu u stanju zabrinutosti, tjeskobe, straha pred onim što se može dogoditi (izbacivanje iz stana, fizički napad i sl.) pa im je potreban razgovor, pri čemu ih uvijek motiviramo na rješavanje problema mirnim putem i dogovorom. 

Često surađujemo sa školama u Zagrebu, ali i diljem Hrvatske, koje nam se obraćaju sa željom da njihovim učenicima, roditeljima i nastavnicima ponudimo edukativne sadržaje u području rješavanja sukoba, razvijanja razredne povezanosti, emocionalnog i medijskog odgoja, prevencije ovisnosti, razvoja samopouzdanja i sl. Škole su svjesne o nužnosti tih tema, ali ih često nemaju vremena ili im nedostaju kapaciteti/stručnjaci za njihovu provedbu.

Udruga Pragma dodjeljuje Godišnju nagradu za novinarske radove koji promiču vrijednosti obrazovanja. Zbog čega ste ju pokrenuli i zašto je ona važna?

Glavna pitanje, kada smo pokretali Nagradu, bilo je: kako povećati vidljivost odgojno – obrazovnih sadržaja u medijima i kako „nagraditi“ novinare koji sustavno prate obrazovanje? Odgojno – obrazovni rad u medijima je relativno slabo zastupljen te se o njemu piše u kontekstu početka ili kraja školske godine ili pojedinih „afera“. Smatramo kako škole, učenički domovi, vrtići zaslužuju više prostora u medijima i da mediji mogu biti katalizator društvenih promjena – prije svega stavljanja najvećeg fokusa na obrazovanje, kao nacionalni prioritet koji nadilazi sve druge. Zašto ne bismo više razgovarali /čitali u novinama, portalima, slušali na radiju ili gledali na TV – informacije o postignućima učenika, njihovim idejama, problemima u odrastanju; razmišljanja nastavnika i ravnatelja o reformi obrazovanja; prijedloge stručnih službi o upravljanju razredima; iskustava roditelja „prvašića“ i onih srednjoškolaca koji su prošli sve faze „odrastanja“… Odgojno – obrazovni rad nudi tisuće tema, a sve bi trebale biti što ravnomjerenije raspoređene među različitim medijima kako bi dosegnuli što veći broj gledatelja, slušatelja ili čitatelja. Pragmina Nagrada se provodi već sedmu godinu zaredom (više informacija o zadnjoj dodjeli na http://www.udruga-pragma.hr/obrazovanje-i-mediji), a dodjeljuje se hrvatskim novinarima koji prijave svoje radove u tri kategorije – za najbolji TV, radijski i online/tiskani prilog, a temeljem odluke učenika, roditelja i nastavnika koji sudjeluju u provedbi glasovanja. Poziv za sudjelovanje u dodjeli Pragma upućuje u sve osnovne, srednje škole i učeničke domove u RH koje glasaju po principu „jedna ustanova – jedan glas“. Nagrada, uz usvajanje pozitivnog stava prema obrazovanju, usmjerena je i podizanju kritičkog promišljanja mladih prilikom upotrebe medija, učenju aktivnog građanstva kroz teme zastupljene u novinarskim radovima i učenju demokratskim metodama kroz iskustvo sudjelovanja u procesu glasovanja.  Neke od nama važnih tema o kojima smo pozivali novinare da pišu su empatija i prosocijalno ponašanje, poduzetništvo, zdravi stilovi života, a ove godine će tema biti „privrženost obitelji, školi, zajednici“.  Iskustva su izvrsna – nastavnici nam javljaju da žele nastaviti ocjenjivati novinarske radove, žele da njihova djeca dobiju uvid u proces dodjele Nagrade i da vježbaju demokratsko odlučivanje o pobjedniku – to su sve teme koje su im važne i za život – kao prava „Škola za život“.

Na pragu smo nove školske godine. Koji su najčešći problemi s kojima se susrećete, prije svega roditelji školske djece pa i sami školarci?

Svaki novi početak je, normalno, težak. Tako su prelasci iz vrtića u osnovnu školu, iz nižih razreda u više, iz osnovne škole u srednju i, zatim, prelazak u visokoškolsko obrazovanje i u svijet rada, najstresniji za roditelje i njihovu djecu. Kako smo, generalno, prešli iz autoritarnog (strogog, disciplinirajućeg) stila odgoja u više toplije stilove odgoja, roditelji su sve više zaineresiraniji za emocionalni svijet svoje djece i kako im se prilagoditi; također, pitaju se kako im pružiti dovoljnu razinu potpore a opet kako ih razvijati radne navike, kako bi bili odgovorni u ispunjavanju svojih zadataka. Roditelji se pitaju daju li previše/premalo pažnje, hoće li razmaziti svoju djecu ako s njima uče, pišu zadaće, čitaju lektire… S druge strane, žele da se njihovo dijete zna izboriti za sebe, da bude prihvaćeno među profesorima i vršnjacima.

Važno je kako dijete započinje svoje školsko iskustvo. Ono ga može dugoročno obilježiti. Dio, naravno, ovisi o školskoj sredini, ali velikim dijelom kako će se dijete ponašati u školu ovisi o iskustvu u obitelji. Dijete koje nije doživljavalo dovoljno pažnje od svojih roditelja, možda će biti tiho, povučeno i počet će doživljavati zadirkivanja od vršnjaka. Djeca s kojima su roditelji provodili kvalitetno vrijeme, poticali njihovo samopouzdanje, ući će lakše među vršnjake i školske izazove.

Teško je roditeljima davati univerzalne „recepte“ za uspjeh jer je svako dijete posebno – svako ima svoj ritam, navike, razinu osjetljivosti na tuđe komentare, potrebu za nježnošću, pohvalama, razinu introvertiranosti (veću usmjerenost „na unutra“, u sebe, u razmišljanje, svijet mašte) i ekstrovertiranosti (veću usmjerenost na druge, „na van“, na dinamičan život). Roditelji trebaju djetetu pružiti toplinu, ali i izazove: ono nešto „malo“ iznad djetetovih mogućnosti, koje će ga potaknuti da „malo“ izađe iz svoje „komfor zone“ (što je iznimno zdravo u procesu odrastanja!) i pokuša ostvariti nešto što do sada nije. Ako uspije, njegovo samopouzdanje raste „u visine“. Ako i ne uspije, važno ga je učiti prihvatiti privremeni neuspjeh i pokušati ponovno ili postaviti manji, ostvarljiviji cilj (ovo je primjenjivo na najbanalnije primjere, od pranja suđa, pečenja palačinki, učenju slova, zbrajanju..). 

Važno je da roditelji zaista vjeruju u svoje dijete i da ga puste da samo pokuša napraviti neki zadatak (zadaću, sklapanje novih prijateljstava itd.). Ukoliko dijete osjeti da je roditelj zabrinut za njega, ono će se samo zabrinuti za sebe i početi se pitati je li ono zaista sposobno za to. S djecom slavite uspjehe, ali budite s njima i u padovima – važno je da djeca svladaju i jedno i drugo jer je to – život!

Koliko su djeci, ali i odraslima u našem društvu dostupne izvanškolske/izvanredne aktivnosti? Odgajamo li djecu da je važno kvalitetno iskoristiti vrijeme koje ostane nakon obveznih školskih – radnih aktivnosti? Imaju li današnja djeca vremena za to, ako znamo da su programi u školi opsežni, a svi teže tom famoznom uspjehu 5,0? Koliko na sve to utječe socijalni status obitelji, pojedinca, zajednice?

Dostupnost izvanškolskih/izvanrednih aktivnosti najviše ovisi o samoj školi i lokalnoj zajednici koju djeca pohađaju. Zagreb nudi puno sadržaja koji su relativno blizu i dostupni (iako financijski zahtjevni), ali je u manjim sredinama možda najviše pitanje fizičke udaljenosti od sadržaja.

Mladi koji nam dolaze u savjetovalište često znaju reći da s roditeljima razgovaraju jedino o školi i ti su razgovori više „rječkanja“/svađe nego razmjena mišljenja, savjeta, diskusija… Mlade to izrazito opterećuje i „ide im na živce“. Neki roditelji to osvijeste tek kad dođu u pratnji mladih na razgovor. Nemalo puta se dogodilo da bi roditelj zastao kada bismo ga upitali „u čemu je Vaše dijete dobro, koje su njegove dobre strane?“. Drago nam je ako roditelji od tog trenutka odluče više napora uložiti u razgovore i aktivnosti koje ih povezuju s njihovom djecom, a ne udaljuju. Susrećemo mlade koji zbog opterećenosti školom, zbog toga što su sami perfekcionisti, nemaju slobodnog vremena, ne otkrivaju druge aspekte svog života, a opet nisu zadovoljni time što ih učenje iscrpljuje (ne mora se ni raditi o uspjehu 5,0!). S druge strane, imamo primjere mladih uključenih u sportske, umjetničke aktivnosti koji nisu opterećeni briljiranjem na nastavi, a hobi im pomaže „ispuhati se“. Ima i onih koji su prioritet dali hobiju kojim se možda žele i profesionalno baviti, ali pritom zanemaruju školu, što im kasnije može predstavljati teškoću pri upisu na fakultet ili pronalazak posla. Ponovno, važno je da roditelji mlađe djece osluškuju što njihovo dijete može i želi. Jako je dobro ako uz školu dijete ima dodatnih aktivnosti, ali je važno ne opteretiti dijete jer može doći do zasićenja ili te dodatne aktivnosti postaju više izvor stresa nego izvor zabave, razonode, dodatnog učenja – ovo može biti ključ po kojem možemo prepoznati jesmo li djetetu dozvolili/nametnuli previše sadržaja. 

Naravno, obitelji s nižim socioekonomskim statusom, u manjoj će mjeri uključivati djecu u dodatne aktivnosti jer one iziskuju dodatna novčana sredstva što zahtijeva dodatnu pažnju lokalnih i nacionalnih vlasti, a neki roditelji nisu ni dovoljno svjesni važnosti takvih sadržaja. Za takvu je djecu važno da u školi (zajednici) postoji kvalitetan besplatan ili novčano dostupan sadržaj u koji se mogu uključiti.

Među ostalim, bavite se zaštitom zdravlja. Kakva je razina zdravstvene kulture i zaštite u Hrvatskoj? Kakva su vaša iskustva?

Na dva primjera možemo pokazati kako je važna poveznica zdravstvene i socijalne politike. Tako Pragma već dugi niz godina provodi projekt „Pomak“ namijenjen prevenciji ovisnosti, a kroz godine smo se sve više usmjeravali na razvoj socioemocionalnih vještina kod djece i poticanju emocionalne pismenosti u obitelji – učenja važnosti o ulozi emocija i njihovog utjecaja na naše ponašanje, obrazovni i uspjeh u odnosima. Ovisnosti razaraju pojedince, ali i cijele obitelji i društvo. Zato je prevencija najbolje ulaganje, a rad na prevenciji od najranije dobi se pokazalo kao najbolji način utjecanja na ponašanja i stavove koji vode prema različitoj zloupotrebi cigareta, alkohola ili droga. Naše primarno područje rada u zaštiti zdravlja je područje mentalnog zdravlja – kroz Savjetovalište te kroz razne edukacije roditelja i stručnjaka. O tome se u obrazovnom sustavu ne govori dovoljno i mladi često dolaze s problemima kojih se srame, misleći da ih samo oni proživljavaju i da nisu „normalni“ jer ih imaju. Kroz drugi projekt – „Podrška obitelji u zajednici“ – otvorili smo prostor za rad s očevima i majkama koje čekaju rođenje svog prvog djeteta ili se tek pokušavaju „snaći“ u novim roditeljskim ulogama. Te su uloge često teške (fizički i psihički) i zahtijevaju određenu pripremu, ali i znanja i vještine – npr. nakon rođenja djeteta mogu se dogoditi promjene u odnosima bračnih partnera ili nedovoljna uključenost očeva u skrb za dijete pa se majke osjećaju iscrpljenim i obeshrabrenim, ili dolaze problemi s mentalnim zdravljem koji zahtijevaju brzu pomoć stručnjaka. Stoga, apeliramo na sve liječnike školske medicine i opće prakse na području Zagreba i bliže okolice, ukoliko primjećujete da dijete treba stručnu osobu za razgovor, a ne znate kome ga uputiti (ukoliko problem nije takav da zahtjeva tretman u zdravstvenoj ustanovi), u Pragmi imamo prostora, vremena, znanja i iskustva za kvalitetan i kontinuirani rad s mladima. Pomognimo im zajedno!

Na fotografijama:

Nedjeljko Marković, dipl. socijalni radnik, predsjednik

Jelena Adamlje, mag. socijalne pedagogije, voditeljica Savjetovališta za mlade

Katarina Jelić, mag. psihologije, savjetnica

Lucija Vrbanić, mag. socijalnog rada, stručna suradnica

Irena Dragičević

Doktore, hitno!

 

 

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.