//Žene tek nakon što nasilje dožive 40 puta ili ga trpe 5 do 7 godina prvi put ga prijave!

Žene tek nakon što nasilje dožive 40 puta ili ga trpe 5 do 7 godina prvi put ga prijave!

 

„Savjetovalište ‘Maja Čulić’ za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja udruge Domine iz Splita“

22. rujna je dan kada se sjećamo zločina počinjenog prije 20 godina na zagrebačkom općinskom sudu, kada su kao žrtve brutalnog obiteljskog nasilnika ubijene sutkinja Ljiljana Hvalec (38), odvjetnica Hajra Prohić (43) i Gordana Oraškić (26), u trenutku ubojstva već bivša supruga ubojice, dok je zapisničarka Stanka C. preživjela ranjavanje hicima u leđa i glavu.

Ubojstvo je počinjeno u trenutku kada je sutkinja izrekla da je postupak brakorazvodne parnice okončan. Razlog razvoda bila je odluka mlade žene da ne živi u nasilnoj vezi prepunoj psihičkog i fizičkog zlostavljanja. Nasilnik, koji je počinio trostruki femicid, nije mogao podnijeti činjenicu da žena nije njegovo vlasništvo i pomno je isplanirao kažnjavanje svih koji su joj pomogli da izađe iz nasilne veze. Zbog pomno isplaniranog zločina bio je prvi kojem je u Hrvatskoj izrečena kazna od 40 godina zatvora. Ubojica je inače bio policajac policijske postaje Novi Zagreb, tada suspendiran, zbog sumnje da je zapalio kuću roditelja supruge koja se od njega razvodila.

                                                                                               100 lampiona za 100 ubijenih žena

Dvadeset godina poslije, Hrvatska ima određen zakonodavni i provedbeni okvir kako bi poboljšala zaštitu od nasilja u obitelji. Problem nasilja u obitelji reguliran je kroz čak 12 zakona, od organskog Zakona o ravnopravnosti spolova, preko Obiteljskog do Kaznenog i Prekršajnog zakona te posebnog Zakona o  zaštiti od nasilja u obitelji. Usvojeno je i nekoliko nacionalnih strategija, a trenutačno je na snazi Nacionalna strategija za zaštitu od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. Također su u provedbi i dva posebna protokola, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije Vijeća Europe za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija, koju je ratificirala u travnju 2018. te je stupila na snagu 1. listopada iste godine. Tako je s obzirom na činjenicu da Konvenciju treba integrirati u nacionalno zakonodavstvo nadležno ministarstvo u svim županijama iniciralo osnivanje posebnog županijskog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a u postupku je otvaranje skloništa za žene žrtve nasilja u svim županijama što treba biti dovršeno do kraja ove godine.

„Pred nama je dakle, izazov usklađivanja čitavog zakonodavnog i provedbenog okvira s Istanbulskom konvencijom koja jasno govori o rodno uvjetovanom nasilju koje prije svega trpe žene. Naime, bez obzira na neadekvatne statistike, koje evidentiraju samo nasilje u obitelji, ali ne i nasilje nad ženama, činjenica je da su upravo žene te koje su zbog postojećih društvenih normi i stereotipnih rodnih uloga, svakodnevno izložene nasilju. Gotovo svaka žena se nekad u životu susrela s nekim od oblika nasilja, od seksualnih aluzija na ulici ili seksualnog uznemiravanja na javnom mjestu, preko fizičkog psihičkog, ekonomskog, do najbrutalnijeg nasilja, femicida, što smo imali na početku priče i gdje su uz žrtvu obiteljskog nasilja životom platile još dvije žene. Važeća Nacionalna strategija ovu činjenicu već u svom nazivu koji se odnosi samo na žrtve obiteljskog nasilja, zaobilazi i gradi neki novi sustav koji možda formalno ispunjava neke norme Istanbulske konvencije, ali stvarno ju zaobilazi. Stoga se, s pravom pitamo, što će biti sa 7 autonomnih skloništa i savjetovališta, te s drugim autonomnim savjetovalištima, koji djeluju unutar organizacija civilnog društva i koje su svojim iskustvima rada sa žrtvama  uveliko doprinijeli izgradnji sustava prevencije i zaštite, pa i donošenju i primjeni same Istanbulske konvencije“, ističe Mirjana Kučer, izvršna koordinatorica Udruge Domina iz Splita.

Jedno od takvih savjetovališta je i Savjetovalište „Maja Čulić“ za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja koje u Splitu, kao jedan od posebnih programa udruge Domine, djeluje od 2010. godine. Savjetovalište „Maja Čulić“ inače  je jedino autonomno savjetovalište za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja na području cijele Dalmacije, u kojoj živi milijun stanovnika. Razlog osnivanja savjetovališta bila je upravo činjenica da na području Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije nema niti jedno autonomno savjetovalište ni sklonište za žene žrtve nasilja.

„Savjetovalište je otvoreno svaki radni dan, od 9 sati i savjetovanje je moguće dogovoriti i u popodnevnim satima, sukladno potrebama žena i drugih korisnika koji nam se obraćaju za podršku. U savjetovalištu su zaposlene tri pravnice, voditeljica savjetovališta, te surađujemo s dva odvjetnička ureda i dvije psihološke prakse. Osim zaposlenica podršku žrtvama pružaju i educirane volonterke s dugogodišnjim iskustvom. Osobama koje nam se obrate, bilo da se radi o  žrtvama nasilja u obitelji i/ili ženama žrtvama drugih oblika nasilja i diskriminacije osigurale smo besplatnu pravnu pomoć, psiho-socijalnu, odnosno emocionalnu i psihološku podršku. Pravnice u Savjetovalištu, ujedno su i članice županijskog mobilnog tima za suzbijanje žrtava trgovanja ljudima. Sramotna je činjenica da nismo uključene u županijski tim za praćenje nasilja u obitelji. Još je sramotnije da je Županija splitsko-dalmatinska jedina županija koja u sastav županijskog tima, a prema odredbama Istanbulske konvencije, nije uključila predstavnice ženskih organizacija civilnog društva koje pružaju podršku ženama žrtvama nasilja i diskriminacije. Savjetovalište odlično surađuje s Odjelom za podršku žrtvama i svjedocima pri Županijskom sudu u Splitu te s policijom i centrima za socijalnu skrb“, ističe Mirjana Kučer.

Prema njezinim riječima većina osoba koje im se obrate dolaze s područja Splita i šire, Dalmacije, ali nije rijedak slučaj da im se jave žene i iz drugih područja Hrvatske, budući  nude podršku i putem interneta ili po potrebi, putem telefona. 

„Svake godine u savjetovalištu se javi 100 novih slučajeva. U prvih šest mjeseci ove godine savjetovalištu se javilo 60 novih žena. Najčešće se radi o partnerskom nasilju i to višestrukom, psihičkom, fizičkom i ekonomskom. Moramo primijetiti da sa svakim medijskim pojavljivanjem, koje najčešće uslijedi nakon neke akcije koju organiziramo kako bismo obratile pažnju na važnost prevencije i zaštite od žena od nasilja poraste i broj žena koje nam se javljaju za pomoć. Tako je i s posljednjom inicijativom „Spasi me“  porastao i broj žena koje su se obratile savjetovalištu. To ukazuje na važnost medijske promocije i na još uvijek niza stupanj osviještenosti kod svih, a posebno kod žrtava partnerskog nasilja, koje često puta najprije ne prepoznaju da se nalaze u krugu nasilja, a potom nemaju snage isto prijaviti i izaći iz nasilničke veze. Uostalom, istraživanja su pokazala da se žene tek nakon što nasilje dožive gotovo 40 puta ili ga trpe 5 do 7 godina, smognu snage i prvi put ga prijave. Prema našim iskustvima, ipak se stvari pokreću i mlade žene, osobito one iz urbanih sredina, sve se lakše odlučuju na prijavu nasilnika i ne žele trpjeti i šutjeti. Ono što nedostaje za bolju provedbu je razumijevanje žrtve i osvještavanje i edukacija zaposlenih u sustavu, bilo da je to policija, centri za socijalnu skrb, zdravstveni djelatnici ili pravosuđe. Edukacija i osvještavanje je potrebna i lokalnoj i područnoj samoupravi jer su iz godine u godinu  izdvajanja za žene žrtve nasilja i ravnopravnost spolova općenito sve manja. Naravno da je za dugoročno rješenje potrebno uvesti programe prevencije nasilja u edukacijski sustav još od vrtićke dobi i tijekom svih godina školovanja, dakle i na visokoobrazovne ustanove, te kroz programe vaninstitucionalnog obrazovanja“ poručuje Mirjana Kučer.

Sustavno rješenje problema zaštitnih mjera, sprječavanja i borbe protiv nasilja bit će moguće jedino ako se osigura kontinuitet financiranja servisa za podršku žrtvama, znači skloništa, savjetovališta, kriznih centara i SOS telefona direktno iz proračuna županije i grada, a onda tek manjim dijelom iz državnog proračuna te putem natječaja.

“Crvene cipele” u sklopu međunarodne kampanje “16 dana aktivizma u borbi protiv nasilja nad ženama”

Savjetovalište Maja Čulić

Savjetovalište je 2018. u prosincu nazvano po Maji Čulić, osnivačici i predsjednici Narodne ženske zadruge, prve ženske udruge u Splitu, koja je u okviru svog djelovanja imala savjetovalište za majku i dijete.

„Zadruga je osnovana 7. prosinca 1918. godine, te smo upravo u čast 100 godina ženskog pokreta u gradu Splitu, odlučili savjetovalište nazvati po osnivačici prve ženske udruge u gradu pod Marjanom. Spojile smo tako edukacijsko – istraživački program kroz koji udruga istražuje žensku prošlost Splita, nasilje nad ženama i druge teme vezane uz prava žena i rodnu ravnopravnost, kao i program edukacija i cjeloživotnog učenja s programom direktne podrške ženama. Udruga još provodi i program osnaživanja žena kroz političko i ekonomsko osnaživanje, program zagovaranja prava žena te program za mlade“, kaže Mirjana Kučer, izvršna koordinatorica Udruge Domine.

Danas su Domine jedina organizacija za promicanje ženskih prava na području Dalmacije i jedna od najaktivnijih organizacija u Hrvatskoj. Organizacija trenutačno zapošljava 5 žena i ima više od 60 aktivnih volonterki i volontera.

„Feminizam nije neki ogrtač koji obučem ujutro pa ga u nekim trenucima skinem. On je ono što ja jesam. Gledam svijet očima koje su osjetljive na rodnu neravnopravnost i uvijek ću to činiti.“

(Chimamanda Ngozi Adichie, spisateljica i aktivistkinja)

Irena Dragičević

Doktore, hitno!