Doc. dr. sc. Ines Strenja, predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo

Doc. dr. sc. Ines Strenja, predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo
D.H.

D.H.

“Odgoda opoziva ministra Kujundžića pridonijela je da od ljeta eskaliraju problemi u zdravstvu!”

-Sabor će 18. listopada odlučivati o povjerenju ministru zdravstva Milanu Kujundžiću. Zbog čega se toliko čekalo na raspravu za koju su prikupljeni potpisi prije više od 90 dana i što je to što zamjerate ministru?

* Istina, prošlo je gotovo 90 dana od našeg zahtjeva za opoziv (22. srpnja), dakle, dva i pol puta više od ustavnog roka. Vladajući su svjesno pogazili Ustav RH kako bi zadržali ministra koji baš ništa nije poduzeo za spas hrvatskog zdravstvenog sustava.

Odgoda opoziva pridonijela je da od ljeta eskaliraju problemi u zdravstvu, od dugova veledrogerijama koje prijete, blokada bolnica, opravdano nezadovoljstvo premorenih medicinskih sestara, koji su se u srpnju tek zahuktavali. U ovih godinu, od opoziva u ljeto 2018., situacija u zdravstvu se drastično pogoršala, neprovođenje strukturnih reformi odrazilo se na sve segmente. Da je ministar Kujundžić lani zamijenjen, to bi itekako pomoglo da se barem djelomično riješi situacija.

A dok saborska većina i Vlada najavljuju da ministar i dalje ima njihovu bezrezervnu podršku, naš sustav javnog zdravstva nalazi se u sve većim problemima. Sustav je nereformiran. Grca u dugovima koji se mjere u milijardama. Građani nemaju jednako dostupnu zdravstvenu zaštitu u cijeloj Hrvatskoj. Liječnici i medicinsko osoblje napuštaju Hrvatsku, a Vlada i ministar Kujundžić odbijaju adekvatno platiti naše zdravstvene radnike za njihov rad. Došli smo i na rub štrajka, prosvjed medicinskih sestara ozbiljno je upozorenje. No oni ga isu ozbiljno shvatili, nažalost.

U zahtjevu za opoziv , koji podržavaju sve stranke opozicije u Hrvatskom saboru naveli smo samo nekoliko ključnih razloga zbog koji ministar zdravstva mora otići, ostale razloge ćemo iznijeti u raspravi u Saboru:

Nije ni započeo, a kamoli proveo reformu zdravstvenog sustava. Nije osnažio primarnu zdravstvenu zaštitu, pa se sustav i dalje temelji na skupom bolničkom sustavu umjesto na dostupnoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti u kojoj je četvrtina zaposlenih u zdravstvu i gdje treba rješavati i do 70 posto zdravstvenih potreba stanovništva. Propustio je preustrojiti bolnički sustav, jer bolnice svakako treba integrirati, ali da se ne naruši načelo dostupnosti, jednakosti i da se smanji politički utjecaj lokalnih moćnika na zdravstveni sustav. Nije financijski stabilizirao sustav. Nije reorganizirao HZZO i načine plaćanja usluga koje sustav čine ekonomski održivim. Potpuno je izostalo upravljanje ljudskim resursima. Zdravstveni kadar najvrjedniji i nezamjenjivi resurs u sustavu i njegov odljev nećemo zaustaviti penalizacijom već poticajnim mjerama i stimulacijama za ostanak.

                                

-Je li se neka od tih 50 grašaka, odnosno propuštenih prilika odnosno za oporavak hrvatskog zdravstva, za koje optužujete ministra Kujundžića,  u posljednjoj godini popravila ili mu ih dodajete još na popis?

* Nažalost, popis njegovih propusta sada je još veći.

-Je li ministar Kujundžić jedini krivac za katastrofalno stanje u hrvatskom zdravstvu? Ipak je neke od nedostataka naslijedio.

* U ovakvom kompleksnom i teškom resoru nema opravdanja, a posebice ne za tri godine u kojima je propustio učiniti ključne poteze koji bi omogućili financijsku stabilizaciju sustava. Naravno da postoje i naslijeđeni problemi, no to nije opravdanje što je propustio ostvariti kvalitetan dijalog s veledrogerijama, posebice što se tiče politike cijene lijekova, pa sada imamo i ovršne postupke i blokade bolnice. Propustio je osigurati realne limite bolnica, kvalitetan dijalog sa svim dionicima zdravstvenog sustava, pa sada imamo ponovno ukupne obveze zdravstvenih ustanova do kraja rujna ove godine 7,5 milijardi kuna, a dospjele 4,3 milijarde kuna, pri čemu ukupne obveze bolnica iznose 93% obveza svih zdravstvenih ustanova, a dospjele obveze bolnica 99% svih dospjelih obveza.

Da ne spominjem potpuni izostanak brige o najbitnijoj karici sustava – ljudskim resursima. Nažalost, on i dalje ustraje na neplaćanju prekovremenih sati liječnicima i medicinskih sestrama, što ima već i ozbiljne financijske reperkusije na financije bolnica, jer liječnici tužbe u pravilu dobivaju.

 

-Nedavno ste u Saboru upozorili na probleme medicinskih sestara zbog kojih su i prosvjedovale. Više puta ste osobno svjedočili teškim uvjetima ili bolje rečeno neuvjetima u kojima svakodnevno obavljaju svoje odgovorne zadaće. Što je najgore čemu ste do sada svjedočili po tom pitanju?

* Ministar je kao i Vlada izignorirao prosvjed 3000 medicinskih sestara ispod vladinih prozora 3. listopada o.g.  medicinskim sestrama koje tako požrtvovno rade i to velik broj njih u teškim uvjetima, s manjkom osoblja, s neadekvatno plaćenim prekovremenim satima, koje sve ono što traže je dijalog. Kao što sam već rekla, predugo su bile šutljiva većina. Grupacija medicinskih sestara u zdravstvenom sustavu  nikako nije zanemariva snaga, pa u samo tjedna dana oformile su na društevnim mrežama grupu od 16 000 i po svemu sudeći ne misle odustati od traženja boljih uvjeta rada i većih plaća. A ministar, on je propustio je uspostaviti dijalog s medicinskim sestrama koje samo traže zaštitu prava iz radnog odnosa i poboljšavanja općih uvjeta rada i života medicinskih sestara, učinio ništa kako bi se povećao njihov broj u sustavu jer i kronično nedostaje, nije utvrdio  radna mjesta za koja je potrebno visoko obrazovanje medicinskih sestara čime ih je dodatno destimulirao na ostanak u Hrvatskoj i omalovažio uložen trud u stjecanje visokog obrazovanja. 

Čemu sam svjedočila….mogu samo reći da sam jako zabrinuta nakon što sam čula njihova svjedočenja o mladoj sestri koja je cijelu noć sama 26 operiranih bolesnika, medicinskoj sestri sa 80-tak vrlo starih korisnika u ustanovi za produljeno liječenje ili najnoviji podatak da obzirom da nema liječnika a T1 tim, sa vozačem u kolima će biti samo medicinska sestra.

-Svjedoci smo kako posljednjih godina Hrvatsku napuštaju mladi liječnici i medicinske sestre. Kakve su Vaše informacije, jesu li zadovoljni poslom u inozemstvu? Je li im se isplatio odlazak iz Hrvatske?

*Nažalost, mogu reći da su mahom svi zadovoljni, da kao što su i mnogi od njih najavljivali „nije u šoldima sve“, ali u jednom obrnutom smislu. Dakle, kao što neki kažu da unatoč dobroj zaradi, čežnja za domovinom je snažnija i vraćaju se, mladi liječnici koji većinom odlaze i sa cijelim obiteljima zaradu nisu stavljali na prvo mjesto, već rad u boljim i poticajnijim sredinama, s mogućnostima profesionalnog razvoja te dostupnosti svega onog što žele  učiti i primjenjivati u svojoj medicinskoj karijeri. Zdravstveni kadar najvrjedniji i nezamjenjivi resurs u sustavu i njegov odljev nećemo zaustaviti penalizacijom već poticajnim mjerama i stimulacijama za ostanak i u Hrvatskoj i u manje atraktivnim sredinama. Sustavnim višegodišnjim zanemarivanjem rješavanja nejednake regionalne raspodjele zdravstvenog kadra liječnika i medicinskih sestara, nepoduzimanjem mjera za njihov ostanak u Hrvatskoj te neuključivanjem svih dionika društva, unatoč upozorenjima, doveo je sustav u situaciju da su i sada u bolnicama velikih gradova ravnatelji prisiljeni zatvarati odjele radi nedostatka liječnika i medicinskih sestara što je prijašnjih godina bio slučaj samo za bolnice u manjim sredinama. A to je već problem koji država neće moći nadomjestiti, uvozom strane radne snage.

-Bolnice su dužne za lijekove, ministar preporuča županijama da saniraju dugove, one novca nemaju… S druge strane gašenjem Imunološkog zavoda ostali smo bez svojih lijekova i cjepiva. Nemamo cjepiva protiv tetanisu, niti protiv zmijskog ugriza. Što po Vašem mišljenju stoji iza odluke o gašenju Imunološkog zavoda? Je li se on mogao spasiti ili je namjerno uništen?

* Nažalost, posve je jasno da je Imunološki zavod žrtva političkih igara, čije račune će u konačnici plaćati hrvatski građani. Od 2015. godine promijenio je sedmoro ravnatelja, neki od njih su vrhunski zdravstveni menađeri, nažalost podršku Vlade nisu imali jer inače kako protumačiti to što nikad nije smijenjena predsjednica Upravnog vijeća. Da, nažalost prestali smo s proizvodnjom cjepiva protiv tetanusa, odavno i protiv zmijskog ugriza, protiv crne udovice. Plazma iz krvi naših dobrovojlnih davatelja koja je prerađena, ne kupuje se od strane naših bolnica već uvozi strana itd….ima li tu nešto krivljnje i od strane Vlade? Pa naravno da ima. Ova Vlada nije sama dovela do ove situacije, no nije ništa ni učinila. Ne znamo čak ni gdje smo s tako pompozno najavljenim od strane ministra i gradonačelnika Bandića o strateškom partnerstvu od strane Grada Zagreba, za što su već i sredstva bila osigurana?

-Može li smjena ministra značajno poboljšati stanje bitno urušenog hrvatskog zdravstvenog sustava ili treba još nešto učiniti? Odnosno, što nam je činiti sada kad smo na rubu ponora?

* Ministar Milan Kujundžić bio je odgovoran kao resorni ministar, za pripremu, predlaganje i provođenje reforme zdravstvenog sustava. Nažalost nakon gotovo tri godine mandata on je nije niti započeo. Propustio je strateški upravljati sustavom kao što je propustio oformiti kvalitetan tim koji je u stanju isplanirati i provoditi dugoročno kvalitetan strateški razvoj zdravstvenog sustava. Nikada nije kasno zaustaviti loš projekt kao što nikada nije kasno smijeniti lošeg ministra. Premijer Plenković treba napokon pokazati da mu je sustav zdravstva, jedan od najkompleksnijih sustava u svakoj državi bitan, pa i po cijelu destablizacije unutar samog HDZ-a. Nažalost, kao što sam već rekla, „odmjeravanje snaga“ i „nelojalna nadmetanja“ su puno bitnija od sustava zdravstva, odnosno KORISTI PACIJENATA zbog kojih sve ovo i postoji.

foto: iz privatnog albuma

Irena Dragičević

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.