//Maja Krčum: Na Islandu zakon zabranjuje veću plaću muškarcima, nego ženama

Maja Krčum: Na Islandu zakon zabranjuje veću plaću muškarcima, nego ženama

“Razlike u plaći?”

Jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije, sadržano u Ugovoru iz Rima iz 1957. godine,  je ravnopravnost  žena i muškaraca, odnosno načelo jednake plaće za jednaki rad.  Žene u  Hrvatskoj čine natpolovičnu većinu stanovništva (cca 50,1%), u većem postotku su obrazovanije od muškaraca (57%). Doktorica znanosti je 55,4% a doktora znanosti 44,6% ali samo 29% žena zauzima rukovodeće pozicije.  Statistički podatci govore o da su žene u političkom životu i poslovnom svijetu nedovoljno zastupljene na upravljačkoj razini tj. na mjestima gdje se donose odluke pa su zato i potplaćene za svoj rad.  Državni  zavoda za statistiku je prošle godine kroz publikaciju „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2018.“ objavio da je najviše žena zaposleno u objedinjenoj djelatnosti „trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikla“ i to 106.257, a muškaraca je u toj djelatnosti 85.384 zaposleno. U sustavu obrazovanja zaposleno je 78,4% žena (85.888 žena a muškaraca 23.659), slično je i u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi  što je vidljivo iz tablice1.

Tablica 1. Zaposleni u pravnim djelatnostima , prosjek 2017. IZVOR: Državni zavod za normizaciju publikacija „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2018.“

Samo su dvije djelatnosti u kojima su žene plaćene za svoj rad nešto više u odnosu na muškarce, tablica 2.

Tablica 2. Prosječna mjesečne isplaćene neto plaće zaposlenih u pravnim osobama prema djelatnosti,  prosjek 2016. IZVOR: Državni zavod za normizaciju publikacija „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2018.“

Na  razini EU –a, u prosjeku žene primaju 16,2 % manje, odnosno cijeli studeni i prosinac (dva mjeseca) rade besplatno u odnosu na muške kolege. Zbog ove razlike u plaći tijekom karijere nastaje isti problem kada odlaze u mirovinu jer su mirovine u prosjeku za 36.6%manje (EU).

Zbog čega se ovo dešava ? Sve nas upućuje na  pojam „staklenog  stropa“  nevidljivi ali vrlo opipljivi i njime  se označava stanje na tržištu rada a odnosi se na barijere koje sprječavaju žene da imaju jednake mogućnosti na tržištu rada kao i muškarci.  Nekakav teret postoji a ne vidi se. Da li je tome razlog što žene češće rade u nepunom radnom vremenu (zbog skrbi o djeci, starijima…), rade možda u slabije plaćenim sektorima, nailaze na zapreke kada trebaju napredovati i sl. Treba naći ravnotežu između poslovnog i privatnog života, možda fleksibilnije radno vrijeme, rad kod kuće, bolja organizacija dječjih vrtića, škola domova za starije, zdravstvena skrb, možda osigurati da i očevi koriste rodiljni  dopust (ne prenosivo već obvezujuće) a krajnji cilj  bi trebao biti da se poveće sudjelovanje žena na tržištu rada.

Na Islandu je na snagu stupio zakon koji zabranjuje veću plaću muškarcima, nego ženama (2018.). Norveška je uspjela povećati broj žena na vodećim pozicijama i to tako što je u državnim tvrtkama uvela stroge kazne za njihovo nepridržavanje. Uveli su kvote i u privatnom sektoru ali nema vidljivih rezultata.

Pristupi su različiti ali sinergijom  socijalne i ekonomske politike se može uskladiti obiteljski i profesionalni život. Trebamo svi na tome inzistirati.  

dr.sc. Maja Krčum

Doktore, hitno!