Je li grijeh u Hrvatskoj biti uspješan, oku ugodan, poznat u javnosti i uz sve to biti majka?

 

“Je li u Hrvatskoj grijeh biti žena?!”


Nakon skandalozne presude sutkinje Tee Golub i oduzimanja potpunog skrbništva majci Severini  Kojić za maloljetnog sina Aleksandra, pitam se je li u Hrvatskoj grijeh biti uspješna, oku ugodna i k tome javna osoba?

Udruga „Doktore, hitno!“ u studenom je pokrenula humanitarnu akciju pod nazivom „Lijepa na djelu“, kojom se prvenstveno želi ukazati na ponižavajući socijalni položaj jednoroditeljskih obitelji u Hrvatskoj.

Jedan od ciljeva humanitarne akcije je prikupiti financijska sredstva od građana i institucija, gradova, općina i županije za kupnju prehrambenih namirnica i higijenskih potrepština za socijalno ugrožene samohrane majke.

Drugi cilj, onaj puno važniji je ukazati svim institucijama države kolika je nebriga za djecu u jednoroditeljskim obiteljima.

Kako to da se u slučaju majke Severine Kojić  privremena mjera po kojoj pravo žalbe ne isključuje izvršenje donosi u roku odmah, a u postupcima gdje su stranke anonimne  oko takvih stvari sudski  postupci traju od 7 do 10 godina?

Državne institucije, pravobraniteljica za djecu i socijalne službe tvrde da je u državi po tom pitanju sve super, a ovo o čemu mi u udruzi govorimo, navodno su izdvojeni i rijetki slučajevi. Iako, stvarni život i stvarne brojke ih demantiraju.

Kod rastava braka najčešći su problemi u materijalnom smislu, iako ni to nije pravilo.

Nedavni događaji koje možemo svakodnevno pratiti u medijima vezani uz slučaj majke Severine Kojić to i potvrđuju. Oba roditelja jako dobro materijalno situirana, a presuda koja je donesena odudara od dosadašnje sudske prakse po svim stavkama. Dijete oduzeto majci i dodijeljeno ocu, a osim toga, roditeljska skrb majci je svedena na minimum budući da u presudi stoji i to da će njezin bivši partner moći samostalno odlučivati o obrazovanju i zdravstvenoj skrbi zajedničkog djeteta. Iako za takvu presudu nema nekog vidljivog i opipljivog razloga, sutkinja koja je vodila cijelu parnicu je vidno bila naklonjena ocu iako su vještaci bili na strani majke.

Sigurni smo da u Hrvatskoj postoji još puno Severina za koje se ne čuje, o kojima nećete čitati u novinama, a koje svoje bitke vode po sudovima gdje očito pravdu ne vode oni koji bi trebali i kako bi trebali, već se pravda vodi po zakonu jačeg i utjecajnijeg. Pravda u kojoj nije bitna dobrobit djeteta nego osobne satisfakcije. Pravda u kojoj dijete mora izabrati stranu i ne zna gdje pripada i što se događa. Pravda u kojoj se zamućeno provođenje zakona prelama na leđima djeteta. Pravda u kojoj dijete ispašta zbog dugotrajnih sudskih procesa, roditeljskih prepucavanja i  čestog seljenja, dok bi mu toj dobi glavni problem trebao biti koju igračku ponijeti na igralište.

U ovoj državi, kažu nadležni, sve funkcionira baš kako treba. One majke koje ostaju ostavljene s djecom nisu gladne i nemaju nikakvih potreba za svoju djecu, a one majke kojima se oduzimaju djeca zadovoljne su presudama jer sigurno su one krive za to što im se oduzelo pravo odlučivanja o skrbi djeteta i što će djecu viđati tek poneki vikend. Sve je kako treba biti, kažu nadležni, a mi se pitamo do kada će nam sudstvo, državne institucije i socijalne službe funkcionirati po ovom divljem „zakonu jačega“?

Na ovakve slučajeve želimo ukazati. O ovakvim slučajevima ne želimo šutjeti. Nije samo Severina. Puno ih je. Majke koje se bore za ono što najviše vole, za svoju djecu. Bilo da se bore za to da im se ne oduzme skrbništvo, bilo da se bore za alimentaciju koja im pripada, kako ne bi bili kruha gladni. Država, čini nam se, nimalo ne pomaže. Ali mi, puno manji od države, možemo pomoći ukoliko ne zatvaramo oči pred ovakvim problemima.

Događa se da je grijeh u Hrvatskoj biti žena, biti uspješna, biti javna osoba…. i uz to biti i majka.

 Foto: FaceBook 

Anja Prajninger
Doktore, hitno!