“Budite ono što zapravo jeste i ne sramite se to pokazati”
-Vi ste mlada slikarica u usponu. Kakav je osjećaj raditi ono što voliš?
*Osjećaj je kakav treba biti kada se radi ono što se voli. Sretna sam i zaljubljena u svoj poziv.
– Kada ste osjetili poriv za slikanjem, jeste li učeni ili samouki? Imate li umjetnika u svojoj obitelji?
*Poriv za slikanjem sam osjetila u vrijeme srednje škole, kada sam imala 16 godina. Upravo iz tog razloga što sam se tada već opredijelila za svoju struku, u slikanju sam potpuno samouka. Svoju vještinu sam sama nadograđivala u slobodno vrijeme. Iz obitelji vučem tu umjetničku crtu. Sestra također ima talent za slikanje, stric piše pjesme, a baka je samouko svirala klavir.
-Po struci ste medicinska sestra. Napustili ste sigurno radno mjesto kako bi se posvetili slikanju. Je li bilo teško donijeti takvu odluku? Ipak ste ostavili nešto sigurno i uplovili u nešto što možda nema garanciju egzistencije.
*Takva odluka je došla spontano. Uvijek nastojim pratiti svoju intuiciju i rijetko kalkuliram što je isplativije. Radije biram ono što me čini sretnom. S vremenom se pokazalo da je to ipak slikarstvo.
-Kako je vaša obitelj prihvatila vašu odluku da napustite siguran posao za koji ste se školovali i imate li njihovu podršku u cijeloj ovoj priči?
*Naravno da imam njihovu podršku. Znaju koliko sam strastvena po pitanju umjetnosti i koliko ju živim. U svemu se zajedno savjetujemo, no glavna odluka je ipak moja.
-Može li se živjeti od slikanja? Bojite li se budućnosti?
*Iz dosadašnjeg iskustva i iskustva bližih prijatelja koji se bave slikarstvom mogu reći da se lijepo može živjeti od prodanih slika. Budućnosti se ne treba bojati jer ljudi prepoznaju talent i iskrenu emociju te se na takav način uvijek otvaraju nove mogućnosti za razvoj i napredak.
-Osim talenta, što smatrate potrebnim da bi bili uspješan kao umjetnik?
*Potrebno je mnogo kvaliteta, ali odvojiti ću rad, disciplinu i viziju. Bez kontinuiranog rada i učenja novim tehnikama ne možete očekivati rezultate, a kao umjetnica mogu reći da ne mogu zamisliti novi rad bez vizije, odnosno ukazane ideje. Upravo ona proizlazi iz inspiracije i potiče kreativnost.
-Smatrate li da se slikanje može naučiti ako nema talenta?
*Mišljenja sam da bilo tko uz prethodno spomenute kvalitete može naučiti osnove slikanja. Da bi “naštrebane crtkarije” prerasle u nešto više, zahtijeva se mnogo veća doza predanosti, strpljenja, karizme i unešene emocije. Talent je neophodan za razvoj individualnog umjetnika.
-Što bi ste poručili mladim ljudima koje guši ritam današnjice i očekivanja društva i obitelji?
*Poručila bih svima da stanu na trenutak i zapitaju se jesu li sretni. Ako je odgovor ne, znači da se poput gline prilagođavaju tuđim očekivanjima i na taj način karakter, osobnost i sreća blijede. Budite ono što zapravo jeste i ne sramite se to pokazati. Prihvatite sebe. Volite sebe. I nećete imati problem s “današnjicom”.
Foto: privatni album
Anja Prajninger
Doktore, hitno!
