//Dalibor Andres, ronilac i podvodni fotograf

Dalibor Andres, ronilac i podvodni fotograf

 

“Mnogi more ne doživljavaju, jer ne vide što se dešava ispod njegove površine”

-Rođeni ste Sisčanin, studirali ste u Zagrebu. Odakle ljubav prema podvodnoj fotografiji?

*Još kao dječak kada sam s roditeljima išao na more ronio sam s ocem i promatrao podvodni svijet. Razne ribe, spužve, alge i drugi organizmi plijenili su moj pogled i uvijek sam se pitao kako to zabilježiti. U osnovnoj školi bio sam aktivan u fotografskoj sekciji i tu sam naučio osnove fotografije. Ljubav prema prirodi i sklonost tehnici pomogli su mi da se počnem baviti podvodnom fotografijom, zanimljivom kombinacijom sporta i umjetnosti. Prvi fotoaparat za snimanje pod morem kupio sam u SAD-u. Bio je to jednokratni podvodni fotografski aparat kojim se mogla snimiti samo jedna rola filma, no uz malo vještine uspio sam ga rastaviti i ponovo sastaviti i upotrijebiti više puta.  2002. godine završio sam tečaj za autonomno ronjenje, a razvojem fotografske tehnike i oprema za podvodnu fotografiju postala je dostupnija. Slijedeći korak bila je nabavka fleksibilnog kućišta u koje sam mogao staviti SLR fotoaparat. Nakon što sam kupio prvi digitalni SLR fotoaparat nabavio sam čvrsto kućište i podvodne bliceve i započeo se ozbiljnije baviti podvodnom fotografijom.

-Da bi se postalo dobrim podvodnim fotografom mora se biti još boljim roniocem. Koliko je naporno roniti i fotografirati? Koliko je opasno budući da znamo da za dobru fotografiju ponekad treba provesti jako puno vremena pod vodom?

*Dobro zdravlje i fizička sprema preduvjeti su za ronjenje kao aktivnost, a osim toga podvodni fotograf mora odlično vladati ronilačkom tehnikom kako bi pod vodom mogao uspješno baratati s glomaznom fotografskom i ronilačkom opremom i istovremeno paziti da nepotrebno ne remeti ili uništava podvodni svijet. Bavljenje podvodnom fotografijom veliki je izazov, jer voda nije prirodni medij u kojem živimo i u njoj možemo provesti ograničeno vrijeme. Sigurnost u ronjenju je imperativ i tu nema kompromisa. Pridržavanje pravila za sigurno ronjenje minimizira rizik u bavljenju ovom aktivnosti. Tehnički podvodna fotografija posebna je grana fotografije za koju vrijede drugačija pravila u odnosu na nadvodnu fotografiju. Fizika ponašanja svjetlosti u vodi kao mediju kroz koji se širi postavlja pred podvodne fotografe drugačije zahtjeve. Boje postepeno nestaju s dubinom i na kraju sve vidimo u sivo plavim tonovima, jer voda apsorbira boje. Zato kada gledamo kroz staklo maske podvodni svijet ne čini se tako raznobojan.  Prva boja koja se gubi pod vodom je crvena. Rasvjeta je zbog toga ključna, jer jedino uz pomoć nje možemo vidjeti raskošne boje koje se skrivaju u dubinama. Osjećaj za dobru lijepo isto je važan kako bi se napravila oku ugodna fotografija. Potrebno je odabrati odgovarajuću kompoziciju, kreativno koristiti dubinsku oštrinu, rasvjetu i ostale fotografske tehnike. Zbog svih ovih ograničenja i izazova svaka uspješna fotografija donosi veće zadovoljstvo.

-Već godinama ronite, fotografirate ali ujedno i dokumentirate život u Jadranskom moru. Svojevrsni ste kroničar. Primjećujete li neke negativne promjene u našem podmorju?

*Svjedoci smo velikih klimatskih i ekoloških promjena u današnjem svijetu. Kao posljedica ovih promjena dolazi do ubrzavanja izumiranja biljnog i životinjskog svijeta, smanjenja biološke raznolikosti i poremećaja u prirodnoj ravnoteži. Posebno je to izraženo u morima i oceanima, gdje zbog skrivenosti podvodnog svijeta od ljudskog pogleda posljedice nisu odmah vidljive, pa ih lako previdimo. Niti naš Jadran nije u tome izuzetak. Iz godine u godinu primjećuje se da ima sve manje ribe, a primjerci koje vidimo sve su manji. Rijetkost je u našem moru za vrijeme ronjenja vidjeti veliku ribu. Općenito u obalnom području vidljiva je sve manja raznolikost i to žalosti. Izumiranje plemenite periske u cijelom Mediteranu, drastično smanjenje populacija spužvi i kunjki u Jadranu posljednji su pokazatelji da se nešto loše događa. Još uvijek ne razumijemo sve uzroke zbog kojih se ovo događa i otežava nam nastojanja da sačuvamo ove ekosustave.

-Kako ljude osvijestiti da more nije „kanta za smeće“? Kakva su Vaša iskustva po tom pitanju, budući da se tijekom ronjenja često susrećete i s lokalnim stanovništvom?

*Narodna poslovica „Daleko od oka, daleko od srca“ najbolje opisuje ovu problematiku. Mnogi more ne doživljavaju, jer ne vide što se dešava ispod njegove površine. Misle da kada im smeće više nije vidljivo da su ga se na lak način riješili, ali samo su ga premjestili na drugo mjesto i uzrokovali neke druge probleme koji će im se prije ili kasnije posredno vratiti. Važno je ljude stalno informirati o štetnim posljedicama zagađenja da bi se formirala njihova svijest i da bi promijenili svoje ponašanje. U posljednje vrijeme puno je napravljeno u podizanju svijesti o štetnosti plastike, koja većinom završi u morima i oceanima. No to je samo jedan vid zagađenja koje naše more mora trpiti. Nasipavanje obala radi stvaranja plaža jako mijenja obalni ekosustav na takvim mjestima. Štetnosti koje donosi ispuštanje kanalizacije i fekalnih voda postale su ozbiljna prijetnja kako podvodnom svijetu, tako i  turizmu. Svojim radom nastojim širi krug ljudi upoznati s onim što još imamo pod morem i potaknuti ih da razmisle o tome. Zato sam napravio web stranice na kojima ljudi mogu naučiti prepoznavati podvodne organizme i naučiti nešto o njihovom ponašanju. Nadam se da će ih to potaknuti da razmisle prije nego što u more, rijeku ili jezero bace neki otpad.

-Splićani su Vašom izložbom ušli u 2020. godinu u Fotoklubu. Koja je iduća izložba i gdje?

*Slijedeća izložba biti će u Kutini od 13. do 27. ožujka 2020. godine u Galeriji Muzeja Moslavine.

foto: Dalibor Andres

Irena Dragičević

Doktore, hitno!