Antoaneta Klobučar je profesorica matematike na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, ali istovremeno je i napisala devet knjiga i slikovnica za djecu, od kojih je jedna dobila svjetsku nagradu, po drugoj je napravljen crtani film u produkciji Zagreb Filma, a po dvjema je napravljena lutkarska kazališna predstava.
-Kako to da toliko volite dječje priče?
*Priče sam počela pričati sama sebi kad sam imala četiri godine. I to svaku večer drugu priču. Prije toga mi je mama pričala pred spavanje, a onda se rodila mala seka. Pa mama više nije imala vremena. A kako sam ja to jako voljela, lijepo sam nastavila pričati sama sebi. I to sve do jedanaeste godine!
-Kako ste se odlučili počeli pisati za djecu?
*Slučajno su drugi ljudi čuli kako pričam priče svojoj kćerki, i to u čekaonici kod njene liječnice. Naime, dugo smo čekali, pa da prekratimo vrijeme. A jedna gospođa je tada rekla da su priče jako lijepe, zašto ne napišem knjigu?
-Ne bismo očekivali od jednog matematičara da se time bavi…
*Ljudi uvijek misle da su matematičari nekreativni i kruti. A zapravo je većina matematičara natprosječno kreativna. Znam npr. matematičare koji su baš dobri glazbenici. A moja kreativnost je otišla u pisanje.
-Koja je bila vaša prva knjiga?
*Moja prva knjiga su Priče ispod kreveta. To je zbirka od 19 priča za „laku noć“, ali i za svako drugo doba dana. Likovi su razne životinje, no u njihovim se osobinama djeca mogu jako dobro prepoznati. Ilustracije je velikom većinom napravila moja kći Ana kad je imala 12 godina.
Jednu od tih 19 priča, onu o dvije žabice imate na internetu na sljedećoj adresi
http://free-os.t-com.hr/eo/zigazaga.htm
a više podataka i slika o cijeloj knjizi na ovoj adresi:
http://free-os.t-com.hr/eo/neta_ispod.htm
-Koje su vam ostale knjige i na kakav su prijem naišle?
*Nakon prve knjige Priče ispod kreveta (Grafika Osijek) slijedile su Trio zvan Grozota, i Kraljevstvo Povrtno – kod istog izdavača. Nakon toga idu Smješkić Rumenko, Bijela vrana, Strašljiva sova i Čarobni zeleni kišobran (izdavač Sipar, Zagreb) Anđeo slomljena krila (Ekonomski fakultet u Osijeku) i Žarislav od Kopriva (Alea Osijek).
Po Kraljevstu Povrtnom je nekoliko puta izvedena lutkarska predstava od strane lutkarske družine Kopriva pec, pec iz Koprivnice, a aranžman je napravila Tigrena Csik. Oni su izvodili i kasniju priču Žarislav od Kopriva, na Renesansnom festivalu Koprivnica nekoliko godina zaredom. S time su nastupili 2019. na festivalu PIF u Zagrebu.
Neke priče su čitane u emisijama Radio Koprivnice.
Po slikovnici Bijela vrana napravljen je crtani film u produkciji Zagreb Filma koji je prikazan na nekoliko domaćih i međunarodnih festivala.
Zadnja slikovnica Čarobni zeleni kišobran dobila je koncem 2019. vrlo lijepu recenziju na portalu Moderna vremena.
-Koje vaše knjige su vam najdraže ili najbolje?
*Jako volim sve svoje knjige. I vrlo je teško reći da je neka bolja ili lošija. Možda, ipak, ako baš treba neku izdvojiti, onda onu prvu Priče ispod kreveta i zadnje dvije Žarislav od Kopriva i Čarobni zeleni kišobran. A Anđeo slomljena krila je vrlo lijepo ilustrirana ekološka slikovnica.
-Žarislav, i to baš od „Kopriva“? Neobičan naslov…
*To je priča u kojoj su koprive glavni „junak“ . Pomalo je napisana po neformalnoj narudžbi mojih prijatelja iz Koprivnice . Zabavlja djecu, ali ih i uči o ljekovitosti biljaka, kao i o poštenju, dobroti i hrabrosti zahvaljujući kojima glavni lik Žarko od siromašnog seljaka postaje princ. Ima tu i zmajeva, princeza i svačega.
-A kakav je taj čarobni kišobran, pa još zeleni?
*To je veliki kišobran koji umiruje i usrećuje usamljene, tužne ili zabrinute ljude. Pomaže im riješiti njihove probleme, a čime se oni riješe, on se izgubi i poslije prelazi u ruke drugog tužnog i nesretnog čovjeka. I tako iz ruke u ruku, iz zemlje u zemlju… Čak je uspio u raketi poletjeti i u svemir.
-A sada pustimo javnost, okrenimo se malim čitateljima. Znate li kako su vaše knjige i slikovnice doživjela djeca?
*Svako, apsolutno svako dijete koje je došlo do bilo koje od mojih knjiga jako bi je zavoljelo. Tako su javljale njihove mame. Knjige su se morale nositi na more i čitati i po dvadeset puta, na „radost“ svih ostalih ukućana.
U vrtićima je, na inzistiranje djece, prebacivano vrijeme čitanja priča sa „prije popodnevnog spavanja“ na „prije ručka“, kako bi i djeca koja ne spavaju već idu kući mogla slušati priče. To se dogodilo kad sam osječkim vrtićima donirala svoje knjige…
Zbog ozloglašenog lika Zubikvariksa (iz Kraljevstva Povrtnog) kod pojedinih je malih čitatelja smanjena upotreba čokolade i pojačano pranje zubi.
Žene, poznate ili nepoznate, zaustavljale bi me na ulici, na fakultetu, u knjižnici i drugdje i govorile: „Joj, znate, moja djeca silno vole vaše knjige ili tu i tu priču, ili taj i taj lik…“. Uglavnom, reakcija je bilo puno, ali ih se ne mogu više ni sjetiti…
-A gdje se vaše knjige mogu nabaviti?
*Uglavnom kod izdavača. A posuditi se ili čitati mogu u gradskim knjižnicama u mnogim većim gradovima u Hrvatskoj. I možda još u kojoj knjižari u Osijeku.
Nažalost, kako to danas često biva, nisu to bila velika izdanja.
-Namjeravate li pisati koju novu knjigu ili slikovnicu?
*Jednu slikovnicu imam u pripremi kod izdavača, nadam se izlasku početkom 2021. A drugu imam u rukopisu. Za nju tek tražim izdavača, ali to je u Hrvatskoj veliki problem. Naime, broj autora raste, a zanimanje javnosti za knjige sve više opada.
-Što biste na kraju, kao dječji pisac, poručili djeci i roditeljima?
*Roditelji, čitajte djeci što više! Postat će tako bolji ljudi. Vodite ih u knjižnice još dok su mali i naučite ih da kasnije i sami idu u njih i da puno čitaju. Jer netko je rekao: „Dijete koje čita jednom će postati čovjek koji misli.“
I.D.
Doktore, hitno!
