//Igor Stanišić, predsjednik splitskog Gradskog vijeća

Igor Stanišić, predsjednik splitskog Gradskog vijeća

 

„Nailazio sam na predrasude, omalovažavanje i ruganje, ne samo kolega, već i cijele jedne specifične sredine kao što je Split“

-U srijedu je u splitsku Trajektnu luku uplovio Jadrolinijin trajekt iz Ancone na kojem je, osim hrvatskih državljana bila i nekolicina Talijana. Unatoč tomu što je cijela Italija proglašena karantenom zbog epidemije koronavirusa, trajektu je dozvoljeno pristajanje u Splitu i iskrcavanje putnika. Taj potez ste oštro osudili.

*Nevjerojatno mi je da se to dogodilo, a još mi je nevjerojatnija činjenica da sam jedini ja reagirao i osudio taj potez. Ni danas nema razumnog objašnjenja od strane odgovornih zašto se to dopustilo. Ukoliko je razlog što je na brodu bilo 57 hrvatskih državljana i posada, a radilo se o redovnoj liniji, onda se trebao zabraniti ukrcaj svima ostalima, a naše državljane zbrinuti u karantenu dok ne prođe 15 dana koliko traje vrijeme inkubacije.

-Mislite li da su Split, Splitsko-dalmatinska županija i Hrvatska spremni za epidemiju koronavirusa?

*U ovoj priči je najvažnija ipak Vlada i nacionalna politika. Lokalna razina treba dobiti jasne zapovjedi od Vlade kako treba postupati. Koliko čitam postoji nekoliko solucija za suzbijanje virusa, Vlada je ta koja se mora odlučiti koji je to za nas najbolji način, preuzeti odgovornost i dati jasne upute županijama, gradovima i općinama kako se treba ponašati u kriznoj situaciji.

-Iako su za ovakve situacije nadležni stožeri civilne zaštite na nacionalnoj i lokalnim razinama, što Grad, Gradsko vijeće mogu dodatno učiniti kako bi se smanjila potencijalna šteta od ovakvih izvanrednih situacija?

*Smatram da Grad i Gradsko vijeće vrlo malo mogu učiniti u ovoj situaciji, ovo je pandemija svjetskih razmjera. Ovakvo pitanje se rješava na nacionalnoj razini. Mislim da bi se trebalo presjeći i prestati koristiti termine kao što su preporuke, jer to svatko tumači na svoj način, nego treba izdavati zapovjedi kojih se svi trebaju držati, ovakva situacija to zahtjeva.

-Vratimo se malo lokalnoj politici. Svrstavate se među najmlađe političare i predsjednike gradskih vijeća u Hrvatskoj. Koliko je to teško za mladog čovjeka? Jeste li nailazili na predrasude, omalovažavanje starijih kolega?

*Čast mi je što sam najmlađi predsjednik Gradskog vijeća u povijesti Splita. Kada sam stupio na funkciju imao sam točno trideset godina i četiri dana. Svima su uvijek puna usta mladih, ali činjenica je da je jedini gospodin Kerum imao hrabrosti tako važnu i odgovornu funkciju ponuditi mladom čovjeku bez ikakvog političkog iskustva i ja mu se na tome zahvaljujem. Nailazio sam na predrasude, omalovažavanje i ruganje, ne samo kolega, već i cijele jedne specifične sredine kao što je Split. To me dosta očvrsnulo i zapravo ne znam što bi mi se još trebalo reći ili napisati da bi me povrijedilo. S te strane sam imao izuzetno težak početak. Pristupio sam poslu odgovorno i profesionalno i nadam se da sam svojim primjerom pokazao da mladi ljudi mogu obnašati najviše funkcije, ali to ostavljam drugima na procjenu, na meni je samo da radim kako najbolje znam.

-Kakva je, po Vašem mišljenju, budućnost mladih u Splitu? Treba li nešto mijenjati?

*Budućnost je teško predviđati. Ono što vidim da se trenutno događa, a događat će se i u budućnosti je da mladi u Splitu imaju težak početak. Kvadrat stana je skup i mlade obitelji jednostavno odlaze u druge sredine i to nije dobro. Uvijek u razgovoru s prijateljima uzimam primjer Brčkog, koji je grad s 50.000 ljudi, a ima gotovo identičan proračun kao grad Split. Radi se samo o tome da su maksimalno smanjili namete i time privukli ljude da kod njih otvaraju radna mjesta i dolaze živjeti. Mislim da bi Split trebao krenuti u tom smjeru, jer nekad manji nameti mogu ostvariti veći prihod i širu dobrobit za zajednicu.

-Kako zaustaviti raseljavanje? Može li Grad poduzeti više po pitanju poboljšanja splitske demografske slike ?

*Ovo pitanje vezano je na prethodno. Grad bi trebao krenuti u izgradnju POS- ovih stanova i izgradnju vrtića. To je ono što bi mladi ljudi u relativno kratkom roku odmah osjetili u kvaliteti života. Dugoročno gledano mladima treba u gradu isto što i ostalima, bolja cestovna i prometna infrastruktura, izgradnja parking mjesta, poboljšanje javnog prometa i ostale stvari koje izgledaju sitne, ali za normalan život su itekako važne.

Irena Dragičević

Doktore, hitno!