doc. dr. sc. Joško Markić, dr. med. specijalist pedijatrije, subspecijalist intenzivne medicine, SDP-ov splitski gradski vijećnik

 

“Ovo je prilika za provesti više vremena s djecom, ali i za dovršiti neka predavanja i znanstvene radove”

-Samoizolacija najbolji je način sprečavanja širenja koronavirusa, kažu stručnjaci. Koliko se uspijevate izolirati s obzirom na posao kojeg obavljate?

Što se posla tiče, samoizolacija je za sve zdravstvene radnike u ovom trenutku, pa tako i za mene, samo misaona imenica. Slično je i mnogima drugima koji su svakodnevno na svojim radnim mjestima. Naši poslovi ne smiju stati. U zdravstvu, zbog specifičnosti sadašnje situacije,  posebno je važno zadržati razinu zdravstvene skrbi na visokom nivou. Cilj sadašnjih mjera je zaštititi sustav da se oboljelima od Covid-19 može pružiti maksimum. Istodobno, maksimum moramo nastaviti pružati i oboljelima od drugih bolesti, posebice djeci, onkološkim, srčanim bolesnicima i svima potrebitima. Smrtnost od kardiovaskularnih bolesti je na prvom mjestu u cijelom svijetu i neće se smanjiti niti tijekom ovog razdoblja. To je izazov za sve pa je odluka da se u četiri hrvatske regije oforme posebni respiratorno-intenzivistički centri za oboljele od Covid-19 najbolja moguća.

-Što Vam najteže pada u cijeloj ovoj situaciji?

Meni, a vjerujem i svima ostalima, najteže pada ovo iščekivanje. Svi čekamo vrhunac epidemijskog vala, a nadamo se da će nas mimoići ili, barem, da neće biti tako visok i tragičan kao u nekim susjednim zemljama. Teško mi pada i činjenica da svakodnevno mnoštvo naših sugrađana ostaje bez posla te da im je upitna egzistencija. Često sam u svojim istupima ukazivao kako imamo zabrinjavajući porast debljine u djece te kako previše vremena provode ispred tableta, a malo u rekreaciji i fizičkim aktivnostima. Nadam se da ovo neće dodatno pogoršati te poražavajuće trendove. Međutim, ima i nešto što me veseli. To je duh solidarnosti i zajedništva koji se osjeti među ljudima. Mnoštvo volontera svakodnevno pomažu starijima, studenti printaju zaštitne vizire, umirovljenici od svojih malih mirovina doniraju bolnici za kupnju opreme… Nadam se da će taj duh ostati. Ovo je prilika da svi promislimo kako učiniti svijet oko sebe boljim te da uz higijenu ruku inzistiramo i na higijeni u politici i javnom djelovanju. Samo tako se možemo suprotstaviti svim slijedećim „virusima“…

-Kako koristite vrijeme koje ste do sada provodili negdje na javnim mjestima?

Ovo je prilika za provesti više vremena s djecom, ali i za dovršiti neka predavanja i znanstvene radove… Toga nije puno jer se treba pripremiti i za nove stručne izazove. Iako smo pedijatrijski intenzivisti,  moje kolegice i ja smo se stavili na raspolaganje kolegama anesteziolozima. Kritično bolesne djece se tijekom ove pandemije ne očekuje previše, srećom velika većina ih bolest preboli s minimalnim simptomima. Breme liječenja će biti najteže u adultnoj medicini i mi smo spremni dati svoj obol.

-Planirate li obaviti neke stvari za koje do sada niste imali vremena?

Pokušat ću napokon pospremiti radni stol. Prijatelj se ponudio da me online nauči mijesiti kruh pa se možda i u tome napokon okušam. Trebam prvo naći kvasac, sve se po dućanima rasprodalo…

-Što ćete prvo učiniti nakon što prođe epidemija i ponovno budete mogli upražnjavati društvene kontakte ‘uživo’?

Naći se s prijateljima i obitelji te nastaviti, koliko god mogu, izgrađivati bolji svijet oko nas. Ova panedmija nam je pokazala da nema „odabranih“ i da smo svi mali ispod zvijezda… A kako je A. B. Šimić lijepo rekao: „Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“

Irena Dragičević

Doktore, hitno!