mr. sc. Krešimir Čaljkušić, dr. med. specijalist neurolog, subspecijalist intenzivne medicine, Klinika za neurologiju KBC Split; predsjednik Pododbora za zdravstvo GO HDZ Split

 

“Najteže pada ovaj osjećaj potpunog kolapsa svijeta pred nevidljivim neprijateljem”

-Samoizolacija najbolji je način sprečavanja širenja koronavirusa, kažu stručnjaci. Koliko se uspijevate izolirati s obzirom na posao kojeg obavljate?

*Vidite, pored svih genetika, velikih znanstvenika i moćne industrije i tehnike vratili smo se temeljnim medicinskim postulatima kod zaraznih bolesti; karanteni, izolaciji, nadzoru bolesnih i epidemiološkom sastavljanju “mozaika”. To nikako ne znači da medicina ne treba ići naprijed s tehnikom i znanjem nego da ne smijemo zaboraviti i bahato se odreći umijeća uzimanja anamneze i razgovora s bolesnikom i obitelji. S obzirom na posao koji radim nisam se izolirao nego odradio svojih 15 dana s uobičajenim ritmom i mogu reći da, na našu žalost, teških neuroloških bolesnika ima jednako. I supruga mi radi u bolnici i počela je raditi kad sam ja došao na ovih 15 dana odmora i ponašamo se koliko možemo u skladu s ustaljenim rasporedom uz poštivanje mjera zaštite i povećan oprez. Naša djeca su uključena u ovu priču na njima primjeren način i razinu: oni paze da su cipele van stana, da idemo prati ruke čim dođemo iz bolnice i “špricaju” nas alkoholom kad uđemo. U ovoj ozbiljnoj situaciji treba ih uključiti, ali na primjeren i simpatičan način. Nastojimo im sve objasniti na način da se osjete važni za svih nas, a da se ne boje. Da im se ne stvori prerano osjećaj bespomoćnosti i straha za život.

-Što Vam najteže pada u cijeloj ovoj situaciji?

*Najteže pada ovaj osjećaj potpunog kolapsa svijeta pred nevidljivim neprijateljem. Najrazvijenije zemlje svijeta su zabilježile veliku smrtnost i velike posljedice za koje nisam siguran hoće li se ikad potpuno sanirati. Vidite da i hoteli sa stogodišnjom tradicijom zatvaraju vrata i nema turizma… Ništa se ne događa… Strah je zavladao, nitko se nikom ne približava, zagrljaj, druženje i poljubac odjednom su postali neprijateljsko oružje. Svak svakog gleda sumnjičavo, sluša se kašlje li tko i nitko nitkome ne vjeruje. Ta sablasna nesigurnost me i plaši i nervira. Iako se treba pridržavati mjera i poštovati odluke stožera, čini mi se da je u nekim ljudima isplivalo ono loše. Pratiti, špijunirati i šerifovati. Kao da svaka nevolja ogoli ljudske karaktere. Nezamislivo mi je da se djeca na ulici ne čuju, fali veselja, druženja s dragim ljudima. Ali vjerujem u viši cilj i svrhu svega ovoga, pobjedu nad ovim podmuklim virusom. I meni neke vrlo drage osobe su oboljele od koronavirusa i to je dokaz da nitko i nigdje nije sasvim siguran. Puno mojih dragih kolega, pogotovo specijalizanata je sada na prvoj crti obrane i najizloženiji su. A to su ljudi s obiteljima, malom djecom ili već bolesnim roditeljima i nije im svejedno. Moram ipak nešto napomenuti-Hrvatska je zahvaljujući ozbiljnim ljudima koji vode ovu borbu u prednosti i ima veliku priliku za oporavak od svih nevolja. Divim se posebno profesorici Markotić, ministru Berošu  i docentu Capaku na miru, stručnosti i suptilnom humoru.

-Kako koristite vrijeme koje ste do sada provodili negdje na javnim mjestima?

*Uživam s djecom i ženom u onim stvarima koje smo zaboravili. Igrama, pričama, razgovoru. Pa čak i smijanju na račun ovih ograničenja. Nisam mogao zamisliti život bez rada, druženja sa prijateljima, politike… Sve drugo, a nažalost i obitelj, kao da je bilo usput. Sad je sve to došlo najvažnije i istinski uživam. A i djeci je to, rekao sam, novo i koliko vidim uživaju i oni. Kako Hrvati inače od svega naprave za sat-dva zafrkanciju, tako i s ovim vicevima o koroni se može cijeli dan samo smijati.

-Planirate li obaviti neke stvari za koje do sada niste imali vremena?

*Da… Osim ovih obiteljskih, mislim se uhvatiti i svog doktorata i završiti i to poglavlje u svom napretku upravo zato da iz ovog razdoblja imam pozitivnu pisanu “uspomenu”.

-Što ćete prvo učiniti nakon što prođe epidemija i ponovno budete mogli upražnjavati društvene kontakte ‘uživo’?

*E… O tome ni ne razmišljam. Sad mi je briga ovo sve nabrojano gore što kvalitetnije iskoristiti. Sigurno ću se izgrliti sa svima sa kojima sad nisam mogao i zahvaliti Bogu što je ovo prošlo. Ne ponovilo se!

Anja Prajninger

Doktore, hitno!