Etičke i moralne dileme o ograničavanju pristupa zdravstvenoj zaštiti i riziku od COVID-19 (Ekspertiza)

Najraširenije pravo pacijenata u svijetu je pravo na pristup zdravstvenoj zaštiti. Kako pandemija COVID-19 povećava broj pacijenata koji pristižu u bolnice sa respiratornim problemima, zdravstveni djelatnici su posebno oprezni oko liječničkih konzultacija sa „ambulantnim pacijentima“. Mnogi „ambulantni pacijenti“ bivaju otpušteni iz bolnica kako bi ih se, između ostalog, zaštitilo od moguće zaraze virusom. Takva situacija može predstavljati etičku i moralnu dilemu za medicinsko osoblje koje mora birati između pružanja medicinske skrbi i odgađanja već zakazanih dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Očito, za neke pacijente to može biti vrlo opasno, ti pacijenti su možda kronični bolesnici sa nedijagnosticiranim komplikacijama ili akutnim bolestima za koje odgođena reakcija i hitna intervencija neće biti dovoljne.

Trenutno se borimo sa svjetskom krizom u kojoj se svatko boji postati običan pacijent koji nije zaražen sa COVID-19, međutim trebamo imati na umu da pacijenti imaju svoja prava i njima mora u potpunosti biti uvaženo njihovog ljudsko pravo na zdravstvenu zaštitu čak i u trenutnoj situaciji s COVID-19 ili za vrijeme bilo koje druge pandemije.

Također moramo imati na umu da je ovo vrlo teško razdoblje za zdravstvene djelatnike koji moraju balansirati strah za vlastitu sigurnost sa pružanjem pune zdravstvene njege svojim pacijentima. COVID-19 pandemija je pokazala važnost globalnog zdravlja. COVID-19 je iznad državnih granica i vlada te poziva na globalnu akciju određivanja zdravlja ljudi, međutim razumijevanje potreba svakog individualnog pacijenta na lokalnoj razini dovodi do najboljeg postupka liječenja i uspostavlja snažniji odnos povjerenja između pacijenata i zdravstvenih radnika.

Sada vidimo koliko je važno javno zdravstvo: kao odgovor na pitanja na visokoj razini u zdravstvenoj diplomaciji. Također nije zanemarivo da privatno zdravstvo može dovesti do zabrinutosti o tome da čak i zarazni pacijenti bez osiguranja mogu biti ignorirani. Potreban nam je sustavniji i aktivniji pristup da bismo prepoznali i razumjeli ključne trenutne i buduće promjene koje utječu na prava pacijenata, te da izgradimo sposobnost među državama članicama da podupiru potrebne zajedničke akcije kako bi se iskoristile sve mogućnosti u ostvarivanju toga tih prava i da ona budu u potpunosti vidljiva. Moramo bolje razumjeti sustavno praćenje kako bismo jasno vidjeli kako su bili pogođeni pacijenti u odnosu na njihove zdravstvene probleme koji nemaju veze s COVID-19. Trenutno vidimo mnogo različitih brojeva i nije jasno jesu li smrti izravni rezultat  COVID-19 ili je osoba bila zaražena sa COVID-19 ali je smrt nastupila iz drugih razloga.

Hipotetski, ako osoba bude nastrijeljena, je li ona umrla od strijeljanja ili je umrla s metkom?

Autorica:

Mr.sc. Jasna Karačić

Head of Patients’ Rights Unit of UNESCO Chair in evidence-based medicine

Medicinski fakultet Split