Ako sve bude dobro, zaslužni smo mi, a ako krene loše, odgovorni ste vi!

“Boravak u vrtiću je važan dio odgoja i obrazovanja djece, a ne puko čuvanje djece. On se ovim mjerama svodi upravo na to uz istodobnu diskriminaciju mnoštva djece kojoj neće biti omogućen.”

Doc. dr. sc. Joško Markić osvrnuo se na preporuke HZJZ-a i upute Ministarstva znanosti i obrazovanja vezano za ponovno slanje djece u vrtiće i škole.

“Vjerujem da su vijest o otvaranju vrtića i nižih razreda osnovnih škola mnoga djeca dočekala s velikim veseljem. Slično je i s njihovim roditeljima koji trebaju raditi pa im je ovo barem dijelom smanjilo brigu o tome gdje će s djecom za to vrijeme. Nažalost, to veselje je kratko trajalo. Predložene mjere otvaraju mnoga pitanja u njihovoj provedbi, a svu odgovornost prebacuju na roditelje te odgajatelje i učitelje.

Naime, vrtići i škole se otvaraju uz preporuku roditeljima da ih ne dovode, a velikom broju djece se preporuča ostanak kod kuće. Time se roditeljima koji to ne mogu organizirati izaziva osjećaj krivnje. Boravak u vrtiću je važan dio odgoja i obrazovanja djece, a ne puko čuvanje djece. On se ovim mjerama svodi upravo na to uz istodobnu diskriminaciju mnoštva djece kojoj neće biti omogućen. Odgojno-obrazovne skupine su predviđene s manjim brojem uvijek iste djece (do 9) s tim da se niti jedno novo dijete ne smije primiti u grupu slijedećih 14 dana. Kako će se odabrati djeca za prijem u grupu i što je predviđeno za djecu koja nisu primljena, a čiji im roditelji ne mogu osigurati skrb, nigdje nije navedeno.

Ograničavajući čimbenik je i da se očekuje da u neposrednoj blizini prostorije u kojoj djeca borave postoji toalet koji koristi isključivo ta odgojno-obrazovna grupa. Imaju li naši vrtići i škole ove uvjete? Većina zasigurno ne. Koliko će npr. preporuka fizičkog distanciranja te da se tijekom prolaza kroz zajedničke prostorije ne dotiče površine biti stresna za odgojitelje, a posebno djecu i hoće li imati utjecaja na njihovo emocionalno zdravlje, ostaje da se tek vidi.

Postupna normalizacija je neizbježna. Ali, kako realnost života uskladiti s propisanim Uputama? Teško! Odgovornost je na svima nama za primjereno ponašanje tijekom ove pandemije, ali ta odgovornost ne smije olako biti prebačena samo i isključivo na roditelje te odgajatelje i učitelje.” 

D.H.

Doktore, hitno!