//Znamo je iz Žbirca, a piše najčitanije romane – Kate Mijić

Znamo je iz Žbirca, a piše najčitanije romane – Kate Mijić

“Čovjek treba znati biti sam sa sobom, bez crnih misli i bez ikakve panike. Mislim da je to veliko umijeće. Moramo učiniti sebe sretnima, da bi mogli tu sreću širiti na ljude oko sebe.”

 

-Samoizolacija najbolji je način sprečavanja širenja koronavirusa, kažu stručnjaci. Koliko ste je uspijevali izdržati s obzirom na posao kojeg obavljate?

* Ako mislite na konobarenje, kafić je zatvoren prije skoro dva mjeseca. Istina, posao mi fali, ali ćemo uskoro startati, tako da se silno veselim. A što se pisanja tiče, dobila sam priliku da riješim neke zaostatke, ali se, iskreno, nisam baš pretrgla. Priuštila sam sebi jedan dugi odmor, te se psihički i fizički odmorila od svega. Samoizolacija mi nije teško pala. Jednom u tri tjedna bih otišla po namirnice, i to je to. Ako je disciplina ključna, ja doista jesam bila disciplinirana. Koronavirus nije nimalo bezazlen. Ako je cijeli svijet stao, treba stati i pojedinac. To je najmanje što smo mogli učiniti da se ova situacija čim prije riješi. Željela sam dati svoj doprinos bržem rješavanju ove situacije i mislim da je većina tako postupila. Čuvajući sebe, čuvamo i sve oko sebe. Ne trebamo izvlačiti ”ono loše” iz situacije, nego ono najbolje što je moguće.

– Što Vam je najteže padalo u cijeloj ovoj situaciji?

* Iskreno, možda mi je najteže bilo što nisam mogla vidjeti djecu i unučad prvih mjesec dana, a sve ostalo je bilo dobro. Zdrava sam, zdrava je moja obitelj, plaću sam dobivala redovno, tako da se nemam razloga buniti. Ipak, ne može čovjek ostati ravnodušan gledajući brojke umrlih. Koliko god godina ti ljudi imali, oni su nečiji djedovi, bake, roditelji. Da nije koronavirusa, možda bi živjeli još neko vrijeme, a u zalasku života svaki je trenutak dragocjen. Teška je pomisao da su ti ljudi umirali sami, daleko od najmilijih. Mogu samo reći, ne ponovilo se, a iskreno se nadam da neće.

– Kako ste koristili vrijeme koje ste do sada provodili negdje na javnim mjestima?

* Posla uvijek ima. Kad se radi, ne stigne se sve napraviti. Pospremila sam stan, ormare, garažu, prekopala i posadila vrt, pisala sam, čuvala unučad. Mogu samo reći da mi nije bilo dosadno. Čovjek treba znati biti sam sa sobom, bez crnih misli i bez ikakve panike. Mislim da je to veliko umijeće. Moramo učiniti sebe sretnima, da bi mogli tu sreću širiti na ljude oko sebe.

– Jeste li obavili neke stvari za koje do sada niste imali vremena?

* Svakako jesam. Gledala sam filmove, čitala, sređivala one male nebitne sitnice i doslovno sam sve okrenula naopako. Svakodnevno sam išla u šetnje sa psom po nekoliko puta, naravno sama, a kad radim, to nije moguće.

– Mjere izolacije popuštaju, no epidemiolozi kažu da se još dugo nećemo moći niti rukovati. ”Socijalna distanca” još dugo će nam biti obaveza. No, kad opasnost od zaraze prođe, što ćete prvo napraviti?

* Koronavirus nam je pokazao koliko je sve krhko. U jednom trenutku ono što nam je bila svakodnevnica, sitnice koje nismo ni primjećivali, postali su predmetom velikih želja. Ova stanka nam je očito bila potrebna da preispitamo sebe i svoje prioritete. Nadam se da je većina to učinila. Ovo je prilika za osobnu promjenu, ali i za velike promjene cijelog društva i ekonomije. Moramo postati samoodrživi na razini države, a na žalost, jučer se ugasila još jedna od rijetkih tvornica. To smatram nedopustivim. Što se ”socijalne distance” tiče, nekako imam dojam da će nas ovo još više udaljiti. No, na sve se čovjek navikne. Postat ćemo neki novi Japanci, jer oni žive tu socijalnu distancu neprestano. Naviknut ćemo se. Nije vrijeme za opuštanje. Moramo prihvatiti stvarnost onakvom kakva jest, bez ikakvog kockanja. A kad opasnost prođe? Haha. Pa, izgrlit ću sve one koje nisam. Vrištat ću od sreće kao i svi ostali. Bit će lijepa pomisao da ćemo nastaviti živjeti bez nevidljivog neprijatelja, i da će život biti nalik na onaj od prije dva mjeseca. Jedva čekam taj trenutak. I dočekat ćemo ga brzo ako budemo disciplinirani, a to doista moramo biti.

Anja Prajninger

Doktore, hitno!