//Zajedništvo u doba COVID-19?!

Zajedništvo u doba COVID-19?!

“Nadam se da je došlo vrijeme da podvučemo crtu i okrenemo se budućnosti, da ustaše i partizane ostavimo povjesničarima, a mi svi zajedno stvorimo zemlju u kojoj će naša djeca poželjeti ostati živjeti.”

 

Kao predsjednica Savjeta za ratne veterane SDP SDŽ, kotarska vijećnica SDP Splita 3, povjerenica Civilne zaštite kotara Splita 3 u borbu protiv virusa krenula sam još 17. ožujka kada je kotarsko vijeće osnovalo svoj mali Stožer za pomoć stanovnicima našeg kotara. Svi kotarski vijećnici osim jedne vijećnice stavili smo se na raspolaganje Crvenom križu i Civilnoj zaštiti Splita.

Krenuli smo od pomoći našim starijim sugrađanima u privikavanju na mjere smanjenog kretanja, dostavljali hranu i lijekove. Također smo bili svakom na raspolaganju i telefonski za sve informacije koje su ih zanimale. Kako kotar Split 3 na popisu Civilne zaštite ima najviše žena, jedan kolega vijećnik zaključio je da su žene obranile kotar od COVID-19.

To zajedništvo vratilo me je u one slavne dane hrvatske prošlosti, u Domovinski rat, kada smo se svi zajedno, rame uz rame, borili za očuvanje Hrvatskih granica, bez pitanja čiji je djed bio ustaša, a čiji partizan.

I onda nam se dogode Okučani i Borovo Selo.
Pogibija dvanaest redarstvenika u Borovu Selu dogodila 02. svibnja 1991. godine, dan je bio topao i sparan. Poginulo je dvanaest redarstvenika iz Specijalne policije PU Vinkovci.

Okučani su oslobođeni u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak, 01. svibnja 1995. godine, kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije.

Ni u jednoj od gore spomenutih akcija nisu sudjelovali pripadnici HOS-a, a ako ćemo iskreno, i dok su postojali bili su paravojna privatna formacija jedne stranke. Svi ti mladi momci iz HOS-a bili su ludo-hrabri i ginuli za slobodu Hrvatske, ali ponavljam, bez stručnog zapovjednog kadra i nažalost, zato su ginuli.

Žalosti me činjenica da se sa mrtvim hrabrim mladićima iz HOS-a danas manipulira i to od strane ljudi koji nikada i nisu bili stvarni pripadnici hrabre HOS vojske, koja je po nalogu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, zabranjena i ukinuta, a svim pripadnicima je ponuđen prelazak i asimilacija u redovima Hrvatske vojske.

Zgrožena sam činjenicom da se danas na obilježavanjima vojno-redarstvenih akcija mogu vidjeti sve veća obilježja HOS-a i navodno starog hrvatskog pozdrava „Za dom spremni“, a obilježja stvarnih postrojbi koje su oslobodile zapadnu Slavoniju bila su tako nevidljiva.

Žao mi je što nisam vidjela obilježja 81. gardijske bojne HV „Kumovi“, glavninu te postrojbe činili su momci iz Pitomače, Slatine, Orahovice, Našica, Grubišnog Polja, Pakraca…., veliku većinu sam poznavala i prije Domovinskog rata, s nekima sam dijelila i školske klupe. Sjećam se, te 1995. godine, kako sam na televiziji gledala izvještaj o VRO „Bljesak“ i vidjela da su među prvima na čelu sa Pavom Vukelićem Pajom ušli u okupirane Okučane, a sada samo vidim nedolično, za ovakvu priliku odjevene, ljude u majicama HOS-a.

Danas, kada predsjednik Mađarske Orban ponovno objavljuje povijesnu kartu Mađarske, sve institucije države osim predsjednika RH, šute. Kao što su šutili kada je Tajani u svom govoru dijelove međunarodno priznate Hrvatske stavljao u Talijanski kontekst.

Nadam se da je došlo vrijeme da podvučemo crtu i okrenemo se budućnosti, da ustaše i partizane ostavimo povjesničarima, a mi svi zajedno stvorimo zemlju u kojoj će naša djeca poželjeti ostati živjeti. Većina njih ne odlazi zbog ekonomskih razloga već upravo zbog politiziranja i vraćanja u prošlost, koja baš nikoga ne bi trebala zanimati na dnevnopolitičkoj osnovi.

Predsjednica Savjeta za ratne veterane SDP SDŽ

Eleonora Mandić

D.H.

Doktore, hitno!