//dr. sc. Rosanda Mulić, stručnjakinja za medicinu pomoraca i epidemiologinja

dr. sc. Rosanda Mulić, stručnjakinja za medicinu pomoraca i epidemiologinja

“Biti pomorac je opasan posao i osoba treba biti u dobroj fizičkoj i psihičkoj kondiciji”

 

-Redovita ste profesorica na splitskom Pomorskom fakultetu, jedno vrijeme ste bili i dekanicom, ali rijetki znaju da ste liječnica i da ste dio karijere proveli u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Možete li nam otkriti neke detalje ovog zanimljivog profesionalnog puta? 

*Zanimljiv profesionalni put rezultat je spleta životnih okolnosti. Tijekom 1992. vratila sam se iz Sarajeva (gdje sam završila Medicinski fakultet, doktorirala, osnovala obitelj) u Split i priključila Hrvatskoj ratnoj mornarici u rujnu 1992. Zemlja je bila u ratu, narod ispaćen, puno izbjeglica, velika neizvjesnost. Učinila sam što sam smatrala da mi je dužnost i priključila se obrani zemlje. Tijekom Domovinskog rata kao liječnica preventivne medicine obišla sam sve terene koji su bili u nadležnosti HRM, a jedna od zanimljivosti je da sam sudjelovala u suzbijanju epidemije mišje groznice (Hemoragična groznica s bubrežnim sindromom) kada je oboljelo 120 pripadnika HV.  Od vremena provedenog u ratu i HRM (1992. – 2005.) imam status hrvatskog branitelja, ali nikakve druge beneficije osim što mi je to  bila čast i neprocjenjivo iskustvo.Bila sam tada jedini doktor znanosti iz područja epidemiologije i javnog zdravstva u Splitu.

Sa završetkom rata, zamijenila sam dotadašnji posao s mirnijim radnim mjestom i počela prenositi znanje i stečeno iskustvo na studente Medicinskog fakulteta. Radila sam i radim na Katedri za javno zdravstvo. Volim svoj posao, volim educirati mlade ljude, smatram da je to dobro uložena energija za budućnost nas i naše zemlje. Na Medicinskom fakultetu sam se usavršavala  i napredovala do izbora redovite profesorice iz epidemiologije u trajnom zvanju. Pored epidemiologije volim more, pomorstvo mi je u obitelji. Otac mi je bio pomorac. Kako mi je nedostajala mornarica i doticaj s morem i pomorskom strukom, počela sam raditi na Pomorskom fakultetu u Splitu kao nastavnica iz predmeta Prva pomoć i Medicina za pomorce.

Dekanica Pomorskog fakulteta postala sam u nekom izazovnom vremenu, s teretom korupcije nekih kolega na Fakultetu. Imala sam dobar tim, ljudi su imali povjerenja u mene i ja u njih, jako smo dobro surađivali. Riješili smo izazove i Pomorski fakultet je krenuo nekim boljim putem. Bilo je mnogo poteškoće, napora i odricanja na mom putu, ali su me prepreke samo učinile jačom. Malo mi je pomogao i „dalmatinski dišpet“. 

Posebno je zanimljivo što ste, osim stručnjakinje za medicinu pomoraca i epidemiologinja. Autorica ste i velikog broja udžbenika. Kako Vi gledate na ovu situaciju oko pandemije koronavirusa? Koliko su pomorci ugroženi i pomaže li im sustav dovoljno? 

*Zbog pandemije  COVID-19, došlo je do poremećaja rotacija ukrcaja i iskrcaja na brod. Zračne luke su zatvorene, a i pomorci ne mogu dobiti Shore Pass. Stoga se ugovori često produžuju van svih normi i preporuka ILO-a ili kolektivnog ugovora ITF-a. Za rezultat imamo pomorce koji rade, koji su na brodu, koji su umorni i u opasnosti da zbog umora pogriješe i dovedu u opasnost sebe i druge, ali i pomorce koji su mjesecima kod kuće i ne mogu se ukrcati i zaraditi plaću. COVID-19 je izazvao i neočekivane oscilacije na globalnom tržištu pa su tankeri često na čekanju, off shore brodovi naftne industrije bez posla ili u raspremi, kontejnerski brodovi na sidrištima zbog trenutnog smanjenja proizvodnje, a to znači da je pomorcima svakako teže jer su na sidrištima, otežano nabavljaju hranu i ne mogu proizvesti vodu i dr. Putovanje pomoraca, njihova repatrijacija, je pod nadzorom zbog pandemije.  Smjene idu za sad samo preko Zagreba jer je  to trenutno jedina zračna luka otvorena za međunarodni promet u ovim okolnostima.

Postoji, pored Svjetske zdravstvene organizacije, i International Maritime Organization (IMO) i International Maritime Health Association (IMHA)  koje surađuju i propisuju preventivne mjere vezane za pomorstvo. Sustav zdravstvenog nadzora međunarodnog prometa s reguliran s International Health Regulation. Dakle, postoji sustav nadzora, sve je uhodano, nema problema u vrijeme bez pandemije ali poteškoće sada postoje. Provode se preventivne  mjere, zračne luke i hoteli zbog smanjenog prometa rade sa smanjenim kapacitetom, česte su provjere, a pomorcima taj put je onda još tegobniji, posebno znajući da ga na brodu čeka primporedaja dužnosti tzv. handing over (primopredaja dužnosti na kraju ugovora), a ne odmor i topli krevet. Nakon toga ga čeka  i proces familijarizacije na brodu, a to znači više umora, stresa i nespavanja. Za očekivati je da će ovakve kontrole poskupjeti repatrijaciju pomoraca, a uz smanjenje prometa i vozarina, rezultirat će to smanjivanjem troškova, posebice plaća pomoraca. Pandemija  COVID-19 znači i rizik za rad pomoraca, jer ako dođe netko asimptomatičan (tko je izvor zaraze, a ne pokazuje nikakve znakove bolesti) ukoliko se razbole pomorci na brodu, tko će biti na dužnosti, tko će raditi? U tako maloj sredini bolest se širi brzo, a uvjeti rada ne dopuštaju socijalnu distancu, iako su preporuke na brodu da udaljenost bude najmanje metar.

Uz to, noćna je smjena udvostručena, saloni premaleni. Čak i manevar i privez je nemoguć bez dodira i blizine. Lučki radnici koji dolaze na brod, posebice u zemljama trećeg svijeta kao i predstavnici vlasti koje daju slobodan promet mogu biti asimptomatski izvor zaraze. Postoji mogućnost, i ta je situacija sve češća, da neke kompanije traže testiranje prije ukrcaja, da bi se zaštitile od kasnijih troškova i neugodnosti. Hrvatski zavod za javno zdravstvo omogućio je testiranje pomoraca na koronavirus prije odlaska na brod, za one pomorce čiji poslodavci to zahtijevaju i to se testiranje može obaviti u Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku.

Negativan test je sve češće uvjet za ukrcaj koji pred pomorce postavljaju njihove kompanije ili države u kojima se ukrcavaju na brod. Inače, pomorci ne opterećuju previše zdravstveni sustav jer su većinu vremena na brodu. Otežava im situaciju i prijava i odjava iz HZZO-a zbog odlaska i povratka s broda.

 –Bez obzira na pandemiju koronavirusa, opće je poznato kako su pomorci možda i zdravstveno najugroženija skupina ljudi. Njihova situacija je specifična, s obzirom da su im specifični i radni uvjeti. Koliko je danas,unatoč svoj modernoj tehnologiji, teško ili lako sačuvati zdravlje na brodu? 

*Pomorstvo je opasna profesija. Toga su pomorci svjesni. Kao rijetko koja profesija, pomorstvo je dobro regulirano pravnim normama na međunarodnoj razini. Mnoge preventivne mjere, uključujući i mjere zaštite na radu provode se, ali nesreće i bolesti ipak se događaju. Danas pomorci imaju problem prekomjernog unosa kalorija. Dodatni problem je ograničeni, skučeni prostor na brodu, pa ukoliko nema namjenski napravljene sportske dvorane (a najčešće nema), problem je kako potrošiti unesene kalorije, odnosno spriječiti debljanje, koje je opet uzročno povezano s drugim bolestima. Kao i svi mi, pomorci trebaju znati, da, pored društvene odgovornosti, postoji i osobna odgovornost za zdravlje. Treba napraviti sve, počev od zdravih stilova života, preko izbjegavanja rizičnog ponašanja da se zaštite i ostanu u dobroj formi, jer su izazovi na brodu veliki i treba se nositi s njima. Edukacija je jedan od načina kako pomoći pomorcima da se nose s budućim izazovima. Pomorski fakultet u Splitu „proizvodi“ pomorske kadrove koji su prepoznati, traženi i cijenjeni na svjetskom pomorskom tržištu rada uključujući  i japanske brodarske kompanije koje su poznate po zahtjevnosti i visokim standardima. 

-Nakon Domovinskog rata i poraća, svjedočimo i kako su vojni pomorci u ovo doba migracija, također ugroženi. Koliko se razlikuje briga za zdravlje pripadnika Hrvatske ratne mornarice od pomoraca na trgovačkim brodovima,tankerima, putničkim brodovima? 

*Pripadnici HRM-a su unutar vojnog sustava koji ima jako dobro organiziran zdravstveni podustav. Pojednostavljeno rečeno, oni su, glede zdravstvenog sustava, sigurni, koliko se to može biti. Međutim, opet se ponavlja pitanje osobne odgovornosti za zdravlje. Sveučilište u Splitu ima studij Vojnog pomorstva koji je dijelom kompatibilan sa studijem Pomorske nautike i Brodostrojarstva na Pomorskom fakultetu. Kadeti, pored ostalih predmeta, jednako kao i studenti Pomorskog fakulteta, slušaju i  Prvu  pomoć i Medicinu za pomorce (Medicinsku skrb). Sadržaj ovih predmeta predviđen je međunarodnom konvencijom (STCW).Kod pomoraca koji plove na brodovima trgovačke mornarice zdravstveni je sustav sasvim drugačiji. Oni prolaze kroz filter redovitih zdravstvenih pregleda preko Medicine rada. Tako se minimizira rizik (koliko je to moguće). U slučaju bolesti ili ozljeda, ovisno gdje se nalaze, „osuđeni“ su na pomoć članova posade, drugog časnika palube ili zapovjednika, koji pružaju pomoć sami ili u suradnji s liječnikom preko telekomunikacijskih sustava broda (tzv. Radio medico). Navedene osobe su, prema međunarodnim pravilima, educirane za pružanje medicinske skrbi na brodu. Ako su unesrećeni ili bolesni u lukama ili blizu njih, onda se zdravstvena pomoć/zaštita traži u tim lukama. A kvaliteta pružene zdravstvene zaštite zavisi od razine zdravstvene zaštite u toj zemlji. Što to znači može zamisliti onaj tko je posjećivao zdravstvene ustanove u nerazvijenim zemljama, a ja jesam. Pa je onda bolje sve napraviti da se ne dođe u situaciju tražiti zdravstvenu zaštitu. 

U posljednje vrijeme u javnosti se često čuje kako pravilnici za ukrcaj pomoraca, kojima se reguliraju zdravstveni uvjeti pod kojima mogu ploviti,nisu usklađeni sa stvarnim stanjem i potrebama. Navodno su bezrazložno prerigorozni i nisu u skladu s modernim vremenom i pristupom nekada nepremostivim zdravstvenim problemima pomoraca. Što treba mijenjati i kako? 

*Kako sama već rekla pomorstvo je jedna od profesija koja je relativno dobro pravno regulirana na međunarodnoj razini. Biti pomorac je opasan posao i osoba treba biti u dobroj fizičkoj i psihičkoj kondiciji. Naš Pravilnik o utvrđivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova, brodica i jahti usklađen je s europskim i svjetskim normama.Nisam specijalist medicine rada, međutim mislim da je za pomorce bolje da su norme tako stroge – radi njih samih. Pomorci znaju da za ukrcaj moraju biti zdravi i onda se prilagođavaju tim uvjetima. Istina je da se i poslodavci, odnosno brodarske kompanije žele maksimalno zaštititi.

Istina je da ne možemo zauvijek ostati mladi i da je starenje neumitan proces. Pa onda imamo situaciju da se za ukrcaj na pregledu često gledaju indeks tjelesne mase, masnoću i tlak pa se stariji pomorci teže ukrcavaju.

 Irena Dragičević 

Doktore, hitno!