Tko su vozači hitne pomoći i koliko je stresno to zanimanje?

Tko su vozači hitne pomoći i koliko je stresno to zanimanje?
Anja Prajninger

Anja Prajninger

“Vozači hitne pomoći po policijskim mjerilima ne smiju brzo voziti, što može biti u konačnici tragično za oboljelog ili unesrećenog, premda imaju i plavo rotirajuće svjetlo i sirene.”

Jeste li ste se ikada zapitali koliko je teško ili lako, stresno ili opušteno biti dio tima vozila hitne pomoći? Koliko puta ste se zapitali tko nas u tom vozilu vozi i na vrijeme stiže na mjesto intervencije i u bolnicu?

Dragi naši čitatelji, to su vozači hitne pomoći, jednako zaslužni i ravnopravni članovi tima u vozilu hitne pomoči.

S čim se sve susreću vozači hitne pomoći dok nas pacijente voze u bolnicu, a ostatak tima spašava živote pacijenata u stražnjem dijelu vozila?

Opće je poznata informacija da se na cesti treba pomaknuti hitnoj pomoći, policiji i vatrogascima s upaljenim sirenama i rotirkama. Puno puta sam svjedočila situacijama gdje se vozači zbune, uplaše ili se naprosto ponašaju – nije me briga i ne pomaknu se u stranu i ne propuste hitnu pomoć.

Kako se određuje vrsta intervencije?

Kada dispečerski centar zaprimi poziv na intervenciju i kada se odredi indeks hitnoće, tim hitne medicinske pomoći izlazi na teren.

Postoje tri tima indeksa hitnoće; zeleni, žuti i crveni.

Na zelenom vozila hitne pomoći nemaju upaljena ni rotacijska svjetla ni zvučni signal. Na žutom indeksu imaju upaljena samo rotacijska svjetla, bez zvučnih signala, a na crvenom, koji je najhitniji, je oboje, i rotacijska svjetla i zvučni signal.

U slučaju crvenog indeksa u kojem su vozač, liječnik i tehničar Tim 1 ili vozač i tehničar Tim 2, imaju 60 sekundi za izlazak na intervenciju te uključivanje u promet koji im diktira koliko brzo će stići na odredište završiti intervenciju unutar zlatnog sata.

Na cesti se susreću s raznim vozačima, uostalom svatko od nas je različit, postoje savjesni vozači i oni koji to nisu. Velika većina vozača, oko sedamdeset posto se pomakne. Vozači hitne pomoći jedino o čemu trebaju razmišljati u trenucima intervencije je situacija u prometu. Za vrijeme vožnje ne razmišljaju o tome što se dešava u prostoru za pacijente te su samo i isključivo fokusirani na promet. Svatko u timu radi svoj dio posao i ima povjerenja u onog drugog. Ni liječnik ne može doći na intervenciju bez vozača niti vozač može spasiti pacijenta bez liječnika.

Posao vozača hitne pomoći izuzetno je stresan i zahtjevan, jer o njegovoj staloženosti i pravodobnom reagiranju ovise životi mnogih unesrećenih ljudi, ali i neodgovornih vozača koji se na cesti ponašaju neodgovorno i ne pomiču se hitnoj pomoći. Vozač hitne pomoći je osoba koja također mora biti maksimalno koncentrirana.

Vozači hitne pomoći susreću se s još jednim velikim problemom, a to je da po policijskim mjerilima ne smiju brzo voziti, nego propisanom brzinom, što može biti u konačnici tragično za oboljelog ili unesrećenog, premda imaju i plavo rotirajuće svjetlo i sirene.

Problem je što policija mora postupati po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama koji jasno propisuje da se “na vozila službe hitne pomoći, vozila sanitetskog prijevoza, vatrogasne službe, civilne zaštite, unutarnjih poslova, vojne policije i carine, kad posebnim uređajima daju svjetlosne ili zvučne znakove, ne primjenjuju odredbe o ograničenju brzine“.

No, kad svjetlosnih i zvučnih signala nema – onda slijede prijave. U spomenutim slučajevima na snimkama fiksnih kamera za nadzor brzine doista se ne vide rotirajuća svjetla, ali ne čuje se ni zvučni signal.

No, MUP i Ravnateljstvo policije rade na tome da se takve nepotrebne kazne i odlasci na Prekršajni sud u budućnosti izbjegavaju.

D.H.

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.