Suzana Kačić Bartulović: Rezultati obrazovanja u Hrvatskoj su ispod prosjeka Europske unije

Suzana Kačić Bartulović: Rezultati obrazovanja u Hrvatskoj su ispod prosjeka Europske unije
Anja Prajninger

Anja Prajninger

“Zgrožena sam odlukom ministrice Divjak kojom je ukinula iz sadržaja ovogodišnjih ispita državne mature gradivo drugoga polugodišta maturalnih razreda srednjih škola u Republici Hrvatskoj”

 

 

-Dugogodišnja ste profesorica hrvatskoga jezika u splitskoj Ekonomskoj i upravnoj školi. S kojim problemima u nastavi se susrećete?

*Najveći problem je manjak satnice Hrvatskoga jezika kod ekonomista jer imaju samo 3 sata nastave materinskoga jezika tjedno, što nam ne daje puno prostora za kreativnost i u stalnoj smo trci za ispunjavanjem predviđenih programa i ishoda.

Drugi problem je nedostatak satnice i prostora za izbornu nastavu i slobodne aktivnosti poput literarne, novinarske i dramske grupe, a obožavam dodatni rad s talentima kojih ima u svakoj generaciji pa bismo željeli što veću mogućnost izborne nastave, ali bi nam trebali i uvjeti za to.

Radim i u gimnazijskom i u strukovnom programu pa mogu tvrditi da je reforma strukovnog obrazovanja neopravdano zanemarena.

Na državnoj razini, najveći problemi u obrazovanju proizlaze iz činjenice da i dalje nema cjelovite reforme obrazovnog sustava,  nema odgovora na izazove neujednačenosti infrastrukturnog standarda škola, osiguranja jednosmjenske nastave, produženog boravka, školskog obroka, pomoćnika u nastavi, nejednakog pristupa i osiguranja kvalitete obrazovanja za sve. Rezultati obrazovanja u Hrvatskoj i dalje su ispod prosjeka Europske unije, osobito u ranom i predškolskom obrazovanju, cjeloživotnom učenju i relevantnosti strukovnog obrazovanja.

Posebno me potresao slučaj uskraćivanja školskog obroka učenicima osnovne škole u Karlovačkoj županiji pa mislim da treba inzistirati na tome da u hrvatskim školama ne smije biti niti jedno dijete gladno. Problem našeg školstva nije samo neprovedena kurikularna reforma , već u najvećoj mjeri loš učenički standard koji nije ujednačen i ne osigurava svima iste uvjete za učenje i rad u školama. Dok se resorno ministarstvo bavilo kozmetičkim promjenama i medijskim skupim kampanjama za njihovo predstavljanje, ispod radara javnosti neprimjetno prolazi povećanje stope dječjeg siromaštva u RH,  što potvrđuje i ovaj slučaj, a za mene je to alarmantna vijest za naslovnice.

-Kao profesorica, ali i kao političarka posljednih mjeseci upozoravate na težak položaj maturanata.

*Politikom sam se i počela aktivnije baviti kad sam shvatila kako se politika u većoj ili manjoj mjeri, ali ipak, htjeli mi to ili ne, bavi svima nama pa je tako politika skrojila i vrlo nezavidnu priču završetka ove nastavne godine. Zbog sukoba premijera i resorne ministrice iza nas je najduži štrajk prosvjetara u prvom obrazovnom razdoblju, a onda nas je zadesila pandemija COVID-a 19 u drugom.

Već 3 mjeseca provodimo nastavu na daljinu, činimo sve da zadržimo motivaciju i prenesemo znanje i na ovaj način, a onda dobijemo upute po kojima svi, zapravo, moraju proći, bez obzira na pokazano znanje. Ako je tako, onda smo trebali umanjiti stres svima, i učenicima, i roditeljima i nastavnicima, pa zaključiti ranije nastavnu godinu i pripremiti se za neizvjesni nastavak u rujnu jer i dalje ne znamo je li opasnost od pandemije iza ili ispred nas.

-Mislite li da su se maturanti ove godine mogli dovoljno dobro pripremiti za državnu maturu obzirom na promijenjeni način nastave u doba epidemije?

*Naravno da nisu imali ni približno iste uvjete kao dosadašnje generacije. Ne znam zašto se MZO oglušilo na naš zahtjev i nije proveden upitnik o stresu i mentalnom zdravlju učenika i nastavnika suočenih s pandemijom, ali sigurna sam da bi rezultati upućivali na to da se većina teško nosi s ovom izvanrednom situacijom.

Ne zaboravimo da se Zagrepčanima  dogodio i potres! Maturanti zbog više razine iskazanog stresa i manje pozitivnog emocionalnog stanja predstavljaju posebno ranjivu skupinu o kojoj je obrazovni sustav trebao  primarno voditi računa.

Važno je podsjetiti na vrlo loše rezultate državne mature prošle godine u ljetnom roku u normalnim okolnostima kad je oko 8800 učenika strukovnih škola i gimnazija palo  ključne ispite na maturi, Hrvatski jezik i Matematiku. 1278 učenika s nedovoljnom ocjenom više nego godinu prije. Stoga je logično očekivati povećanje negativnih ocjena na maturi, u odnosu na već porazne rezultate ljetnog roka prošle godine.

-Razgovarate li sa svojim maturantima, kakvi su njihovi stavovi o nadolazećoj državnoj maturi? Imaju li neke posebne strahove, jesu li se sami pripremali za istu usporedno s online nastavom i jesu li im profesori pružali dodatne satove pripreme?

*Izmoreni su čekanjem da politika odluči što će biti s njima. Slomila ih je neizvjesnost tako da sad samo žele da sve to što prije završi. Umjesto zajedničkih druženja i rješavanja školskih zadaća, oni iza sebe imaju dva mjeseca izolacije u najkritičnijem trenutku njihova srednjoškolskog obrazovanja koje će odrediti njihovu budućnost.

Dodatni satovi bili su mogući opet samo preko nastave na daljinu, a većini to nije dovoljno. Živu riječ nastavnika, dijalog i razmjenu mišljenja nijedno računalo ne može zamijeniti.

Državna matura je stresna kao i svako vanjsko vrjednovanje. Strukovnjaci u visokom postotku polažu državnu maturu pa im zbog manje satnice u odnosu na gimnazijalce  baš sada treba još više dodatnoga rada. Ne zaboravimo da ti isti strukovnjaci izrađuju i brane svoj završni rad u kalendarskom tjesnacu s ispitima državne mature, a gimnazijalcima je polaganje ispita državne mature  jedini način da završe srednju školu.

-Kako se Vi, kao profesorica, nosite sa cijelom trenutnom situacijom, mislite li da će ovogodišnja državna matura zbog nastale situacije biti drugačija od prethodnih i manje kvalitetna ili možda obrnuto jer će se posvetiti veća pažnja nekim stvarima?

*Zgrožena sam odlukom ministrice Divjak kojom je ukinula iz sadržaja ovogodišnjih ispita državne mature gradivo drugoga polugodišta maturalnih razreda srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Smatram nedopustivim upletanje državne administracije, a time i politike, u pitanja struke, u ishode utvrđene nacionalnim i školskim kurikul(um)ima i ispitnima katalozima za polaganje ispita državne mature i u nastavnikovu autonomiju.

Naglašavam da se u predmetu Hrvatski jezik time izostavljaju iznimno važni i nezaobilazni sadržaji nacionalne kulture (druga moderna i postmodernizam te povijest hrvatskoga jezika 20.stoljeća). Nije li onda bolje da se za ovu generaciju državna matura ukinula, nego da se polaže bez elementarnih znanja i uz još uvijek dvojbene sigurnosne uvjete?  

Ako su izvanredne okolnosti, upisi na fakultete mogli su se riješiti na dva načina: a) slobodnim upisom bez obzira na upisne kvote i b) nekom vrstom selekcije na onim studijima na kojima nije moguće prekoračiti kvotu na temelju Nacionalnog razredbenog ispita.  

Nacionalne ispite moglo se lako organizirati jer bi se iskoristili materijali za ovogodišnju maturu. Ispite bi polagali samo oni učenici koji žele upisati fakultete na kojima bi upisne kvote bile ograničene. To bi zapravo bila matura, ali za ograničeni broj učenika. Sustav bi se rasteretio, ali sad imamo to što imamo i nema više prostora za promjene.

-Nažalost, sve češće svjedočimo lošem položaju žena na radnom mjestu, bez obzira na profesiju. Jeste li se ikada osjetili ugroženom na radnom mjestu?

*Jesam, imam osobna iskustva s mobbingom na radnom mjestu i zato se zalažem za jasne kriterije izbora ravnatelja u odgojno-obrazovnim ustanovama te licencije za ravnatelje i nastavnike, kako ne bi kriterij podobnosti ugušio stručnost i kvalitetu.

-Što biste preporučili mladim ženama koje odluče postati prosvjetnim djelatnicama u Hrvatskoj?

Ne samo mladim ženama, već i našim mladim muškim kolegama koje bih željela vidjeti u našim zbornicama u što većem broju, poručila bih da ulaze u razred svjesni toga da su primjer svojim učenicima.  Nastavnici moraju  biti slobodoumni, motivirani, najbolji od nas. Biti učiteljica, nastavnica, profesorica za mene nije zvanje već poziv koji se živi 24 sata dnevno.

Najsretnija sam u razredu, kad raspravljamo, učimo, mijenjamo svoje male svjetove na bolje, a najponosnija kad mi se nakon rastanka učenici vraćaju u školu pohvaliti  svojim uspjesima. No, naš materijalni status je zaista ponižavajući u usporedbi s ostalim javnim službama. Zašto nas društvo ne vrednuje dovoljno svima upućenima je jasno, a ako treba dodatno pojašnjavati, citirala bih Itala Calvina:
„Zemlja koja uništava svoje školstvo, ne čini to nikad samo zbog novaca, zbog toga što nedostaju sredstva ili zato što besplatno školovanje opterećuje njen državni proračun… Ne! Zemlja koja uništava obrazovanje je pod vladavinom onih koji od širenja obrazovanja strahuju jer se neobrazovanim narodom lakše manipulira.“

D.H.

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.