“Tragovi riječi” don Ante Žderića

Povodom izlaska knjige don Ante Žderića, upravitelja župe Gospe Fatimske na Blatinama  – Škrapama u Splitu, razgovarali smo s njenim autorom.

 

 

Don Ante, zadnjih godina ste prilično prisutni u medijskom prostoru, a sada nam se predstavljate i novom knjigom?

Da, nakon niza godina moje službe u pastoralu, koja podrazumijeva i propovijedanje, pokazala se potreba te tekstove, kojih je sada već poprilično, i objaviti kako bi bili dostupni širem čitalačkom krugu, a ne samo onima koji redovito dolaze na mise u našu župu. Suvremeni pastoral i komunikacija s ljudima nužno podrazumijeva korištenje medija. Ova knjiga je, u tom kontekstu, samo jedan od projekata koje pokušavam ostvariti u zadnje vrijeme.

Dakle, riječ je o zbirci propovijedi?

„Tragovi riječi“ druga su zbirka propovijedi koju sam do sada uspio izdati. Riječ je o propovijedima za liturgijsku godinu A, koja prati misna biblijska čitanja kroz sve nedjelje i veće blagdane za tu crkvenu godinu. Već sam sličnu knjigu „Živa je riječ Božja“ za godinu C izdao prošle godine. Recenziju i uvod za obje knjige napisao je prof. dr. sci. don MarinkoVidović s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, a izdavač je bila nakladnička kuća „Crkva u svijetu“. Mislim da je važno da ono što propovijedamo iziđe i izvan zidova crkve, u svijet, među ljude, pa i one koji nisu religiozni. Zbog toga je zbirka im koncipirana tako da uz naznake biblijskih ulomaka nudi komentar na njih, koji sam svakako pokušao povezati sa suvremenim životom.

Dakle, zbirka propovijedi ima širu dimenziju od one upućene samo vjernicima?

Točno tako. Naime, cilj Svetog Pisma koje se tumači u propovijedima nije ograničiti se na vjersku pouku onim koji dolaze na nedjeljne mise. Božja je riječ takva da propitkuje svijest i savjest svakog čovjeka, bez obzira na njegov svjetonazor. Ta je riječ svevremena i nadvremena, ona je u isto vrijeme ljudsko iskustvo nadnaravnog i Božji govor čovjeku. Ona pokušava čovjeku otkriti smisao i cilj i njegovog života i sveukupne stvarnosti. To čini riječima i slikama prateći svetu, biblijsku povijest. Zato nema čovjeka kojemu ono što Biblija govori ne bi u isto vrijeme bilo i već poznata priča i veliko pitanje koje traži osobni odgovor svakog od nas. To nije prirodo-znanstveni traktat, nego razgovor Boga i čovjeka na razini njegove nutrine, svijesti i savjesti. Zato treba zaboraviti misao da bi Biblija i s njom povezano propovijedanje bilo nešto isključivo rezervirano za religijski obojen stav, već razvijati ideju da je to sadržaj koji želi biti prijemčiv i time komunicirati sa svakim čovjekom.

Don Ante, kako ljudi reagiraju na Vaše propovijedi, izrečene i napisane?

Moje je iskustvo da reagiraju dobro. Naime, cilj  propovijedi nije da nas zabavi, nego da u nama pokrene pitanja. Tome odgovara i završetak mise kada svećenik kaže: „Ite, misa est!“, što su naši preveli s „Idite u miru!“, iako je točan prijevod: „Idite u poslanje!“ I sama ta činjenica govori kako je ono što smo nedjeljom i blagdanom slušali i slavili u crkvi sada u nama treba djelovati, o tome razmišljati, pitati, propitkivati, donositi vlastite sudove i djelovati u skladu s tim. Meni puno pomaže povijesna struka, koju sam diplomirao, kako bih ljudima najprije objasnio povijesni kontekst biblijskih čitanja, a onda ih aktualizirao u odnosu na život i naš povijesni trenutak. U tom govoru nastojim biti slikovit i služiti se primjerima, kako bi slušatelji što dublje uronili u poruku koju im nudi Sveto pismo. Nadam se da sam u tome uspio i ovom zbirkom, iako izrečeno nije uvijek istovjetno napisanom, niti može biti. Ipak je riječ živa, i Božja i ljudska.

Vi ste i pjesnik i prozaik?

Izdao sam i dvije zbirke duhovne lirike: „Onkraj vidljivoga“ i „Oporuka“, u izdanju Matice Hrvatske. Također i dvije zbirke meditacija na temu postaja križnog puta: „Za tobom, Kriste“ i „Otajstvo križa“- tako da i stihom i prozom pokušavam doprijeti do ljudi. Vrijeme će pokazati koliko u tome (ni)sam imao uspjeha.

Čuli smo i Vaš interes za ikone i baštinu Crkve na istoku?

Slikanjem se bavim cijeli život. Doslovno. Da, radim ikone u tehnici ikonopisa, a Sveta Stolica dodijelila mi je biritualno pravo. To znači da smijem služiti sakramente po bizantsko – slavenskom obredniku, kao pravoslavni. 

Vi ste svestrani. Prisutni ste u sportu, a ni moda vam nije strana?

Sport se u mom slučaju zadnjih godina ograničio samo na rekreacijsko vježbanje u teretani, na što posebno potičem mlade. A moda? To je isto stara ljubav. Sada pokrećem liniju majica ICON. I tu se želim okušati…  

Doktore, hitno!