//Arsen Bauk, bivši ministar uprave i saborski zastupnik, splitsko-dalmatinski županijski vijećnik

Arsen Bauk, bivši ministar uprave i saborski zastupnik, splitsko-dalmatinski županijski vijećnik

 „Sve je bilo dobro dok HDZ nije pomislio da na račun Stožera može politički profitirati“

 

 

-Službeno smo još u pandemiji, neslužbeno je već prošla, kako smo se mi kao država postavili u tom problemu prema Vašem mišljenju.

*Mislim da smo se postavili, više –manje, dobro uz neke greške koje su bile nepotrebne, koje su se dogodile kada je HDZ pomislio da na račun Stožera može i politički profitirati. Onda su počeli raditi gluposti. Do tada je više-manje bilo uredu,  iako, nekako po kriterijima malo strožije nego negdje drugdje. Mislim da su građani to podržavali, što zbog straha, što misleći da ako bude strožije da će to i prije proći. Iako, naravno, to će proći onda kada prođe svugdje.  Ne možemo se ponašati kao izolirani dio Europe i svijeta. Dok god u Italiji bude veliki problem, imat ćemo i mi nešto manji problem, ali problem.  I to vrijedi za sve naše susjede.

 

-Nažalost, Dalmacija se ponovno pokazala “najgorom”- imamo najviše oboljelih, 18 umrlih štićenika Doma za stare i nemoćne, zamijenjene identitete u bolnici, krive terapije… Dramatično je bilo i na Vašem Braču.

*Jedina dvije prave katastrofe dogodile su se u dvama domovima, u Splitu i Koprivnici. U Koprivnici je ravnateljica podnijela ostavku i tako priznala određenu političku ili bilo kakvu drugu odgovornost, a kod nas u Splitu su odlučili čuvati ravnatelja doma, jer ipak iskaznica valjda vrijedi malo više od 18 života. Da, loše je to što se dogodilo u domu, a još lošije je što ni dan danas ne možemo dobiti izvješće inspekcije. I tu će ministar, sada kandidat u našoj izbornoj jedinici, Beroš, morati odgovarati na neka pitanja, a mi ćemo se truditi da mu ta pitanja budu i često postavljana.  Ali moguće je da se dogodi i to do dobijemo objavljeno izvješće do izbora.  

 

-Prema Vašim spoznajama, nevezano za korona-krizu, što su najveći nedostaci hrvatskog, dalmatinskog pa i otočnih zdravstvenih sustava?

*Što se tiče nedostataka zdravstvenog sustava mislim da je najveći problem ova priča o listama čekanja. I ako barem to uspijemo popraviti, ublažiti, riješiti onda ćemo ostvariti značajan segment svog programa. Mislim da u našem zdravstvenom sustavu postoje dosta kvalitetni liječnici koji mogu pružiti kvalitetnu uslugu, time i cijelo hrvatsko zdravstvo. No, u ovoj situaciji ta kvalitetna usluga nije dostupna velikom broju građana. S druge strane postavlja se i pitanje mogućnosti ulaganja u zdravstvo, racionalnog trošenja novca. Sve su to elementi  koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene zdravstvenog sustava. Dakle, dva su kriterija – kvaliteta i dostupnost. Mislim da ovo prvo prvo postoji, ali da ovo drugo, nažalost, ne korespondira s kvalitetom.  Ja sam za to da država definira određenu košaru zdravstvenih usluga koja je dostupna svima, pod ravnopravnim uvjetima. Ako netko želi nešto bolje da to i plati. Uvijek se postavlja pitanje određenih humanitarnih akcija kada se građani uključe u financiranje nečijeg liječenja. To se najčešće radi o djeci koja su oboljela od malignih bolesti, koje zahtijevaju skupo liječenje. Pitanje je može li država to staviti u svoju košaricu, da bude dostupno svima jer nažalost netko nema te mogućnosti ni dostupnosti da bude dio takvih akcija. Sjećamo se tih nekoliko akcija koje su na kraju na sudu završile. Teško je sada nekome reći da će i ta vrsta zdravstvene usluge biti u košarici i onda shvatiti da to košta… da sada ne uspoređujem. To su dosta teške odluke ljudi koji vode zdravstvo, i to je jedna razina. Druga stvar je transparentnost  u sustavu tako da svima bude neka zdravstvena usluga dostupna u razumnom vremenu, to svakako nije godina, godina i pol. S druge strane, svatko se može naći u situaciji da ovisi o nečijoj dobroj volji. Tu su ljudi dosta osjetljivi. Bitno je da imaju osjećaj da je to pošteno napravljeno i da država brine da jednu razinu zdravstvene usluge imaju.

 

-Nedavno ste postali ocem. Kako se nosite s roditeljskim obvezama? Mijenjate li pelene ili sve supruga radi?

*To je svakako jedno novo iskustvo i nova spoznaja i sretan sam zbog toga. Dobro se nosim s obvezama. Sve druge detalje neću dijeliti s javnošću, trudit ću se ne dijeliti. Nadam se da ću biti dobar otac.

 

-Kada smo već kod djece, što kažete na način na koji je organizirana ova školska i predškolska godina, državna matura?

*Mislim da je organizirana kaotično. Međutim, tu treba imati na umu da školska godina ima svoj početak i kraj, a pandemija može trajati i dulje. Mi smo imali školu i u ratu. Imali smo školu na televiziji. Ono što je bilo bitno, prvo da se ljudima ne daju zbunjujući i kontradiktorni savjeti jer onda nemate osjećaj da netko time upravlja. S druge strane jasno je da onoga trenutka kada roditelji počnu raditi da s odraslom djecom nemaju gdje.  Onda je škola umjesto podučavanju počela služiti čuvanju. Postala je jedna vrsta dječjeg vrtića za odrasliju djecu. Ali, opet, koji je bio izbor? Tako da će ta kaotičnost je s jedne strane imati posljedice na kvalitetu znanja koju djeca budu imala, a s druge strane i kod djece će stvoriti jednu vrstu nepovjerenja u sustav. Na kraju će opet proći bolje oni koji se bolje snađu, a to ne bi trebalo tako biti.

 

-Hoćete li Vi svoju kći poslati u hrvatske državne škole i fakultete ili već razmišljate o njezinu školovanju u inozemstvu?

*Moram reći da ste me zatekli s tim pitanjem. Nisam uopće razmišljao da je pošaljem u privatnu školu. Evo, sad će opet počet zbijat šale na račun navodne bračke škrtosti (smijeh).

D.H.

Doktore, hitno!