//Položaj žena u Hrvatskoj

Položaj žena u Hrvatskoj

Da ove retke pišem prije desetak godina, rekla bih da je položaj žena u prošlosti i danas bitno različit u mnogo stvari. Naravno da se i danas razlikuje, ali uz bitnu razliku, danas nas muški političari žele vratiti u 19. stoljeće. Pošto nam se bliže parlamentarni izbori, zanimljivo je baciti pogled na liste i vidjeti da je na istima, opet mali broj žena, čast izuzecima. Većini stranaka je lakše platiti kaznu nego poštovati zakonsku kvotu od 40 posto žena na listama za Hrvatski sabor.

Žene su, naravno, postojale i u prošlosti, ali one nisu bile prisutne u raznim tzv. muškim stvarima, odnosno, javnom životu. Smatram da se ni milimetra nismo odmaknuli od one po sramoti znamenite uzrečice notornog Antek Kovavačevića da je „žena za madraca, a ne za mudraca“.

Bilo je nepojmljivo da bi jedna žena bilo što drugo radila nego kuhala, prala i čuvala djecu. Na sreću, do danas se to ipak promijenilo, ali bilo bi zanimljivo čuti privatne priče naših političarki, kako usklađuju privatni i poslovno-politički život, kako se njihovi supružnici nose s tim da im je supruga javna osoba, često odsutna od kuće. Još bi bilo zanimljivije čuti iskrena razmišljanja istih tih supružnika. Naravno, ne bi željeli čuti dobro poznatu rečenicu „stvar je u dobroj organizaciji vremena“.

Kroz povijest puno je velikih žena promijenilo svijet na bolje:

Florence Nightingale rođena davne 1850. godine. Pokazala je veliku snagu i upornost sljedeći svoje zvanje. Uvelike je utjecala na poboljšanje zdravlja ljudi i svom se poslu predala dušom i tijelom. Za vrijeme Krimskog rata organizirala je prvu ekipu za njegu ranjenika i bolesnika, smrtnost u poljskim bolnicama svedena je na od 40 posto na samo 2 posto.

Marija Skodowska Curije rođena je 1867 godine. Bila je prva žena i prva osoba koja je dobila dvije Nobelove nagrade. Prvu Nobelovu nagradu je dobila za fiziku 1903. Godine, a drugu za kemiju 1911. Godine za otkriće radija i polonija. Budući da je bila vrlo uspješna, mnogi su je zvali „majka Nobelovaca“.

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 1874. godine. Ivana je hrvatska književnica, pisala je poeziju, dnevnike, eseje te romane za djecu. Pozornost ljudi je posebno skrenula 1913. godine romanom za djecu „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“. Ona je izuzetno važna jer je 1937. godine postala prvom ženom članicom Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti (danas HAZU). Time je zapravo promijenila pogled na žene.

Marija Jurić Zagorka rođena je 1873. godine. Marija je bila hrvatska književnica i novinarka. Vrlo mlada udala se za mađarskog željezničkog činovnika, ali već nakon tri godine ga je napustila jer nije ima razumijevanja za ideale svoje žene. Cijeli život borila se s predrasudama, samo zato što je žena. Bez obzira što je bila uspješna i uporna stalno je bila izložena poniženju i podsmjehu.

Ivana Brlić-Mažuranić i Marija Jurić Zagorka imale su veliki utjecaj u Hrvatskoj i u svijetu. Bile su izuzetno važne jer su pokazale svijetu da žena može biti savršena spisateljica i novinarka. Njihovi uspjesi  su još i veći znajući da su bile ismijavane i da su trebale biti jako uporne da postignu to što su bile.

To što je Hrvatska imala predsjednicu i premijerku ne znači ništa, kao što ni dvije laste ne čine proljeće. Tko je kriv za sramotno mali broj žena na listama za Hrvatski sabor? ŽENE!!! Krive su žene u političkim strankama koje šutke pristaju na to da su demokratski ukras, a ne stvarna unutarstranačka snaga. I tako će biti sve dok je „žena ženi vuk“ i dok se žene u političkim strankama ne počnu organizirano suprotstavljati lošoj praksi. I bit će tako dok se poput zastupnica u finskom parlamentu ne udruže i zajedno počnu djelovati kako bi položaj žena poboljšale.

Žene kroz povijest nikada ništa nisu dobile. Za sve što danas imaju morale su se same izboriti i do dana se ništa nije promijenilo.

Zato drage žene ako nešto nemate, iako na to imate pravo, nije kriv nitko nego mi same jer smo se zaboravile boriti.

D.H.

Doktore, hitno!