PISMO MLAĐOJ SEBI- Što bi si poručila?

Što bi svatko od nas poručio sebi kao sedamnaestogodišnjakinji? Kako vrijeme baš jako brzo prolazi, prebrzo ako mene pitate, pitala sam se što bih poručila trideset godina mlađoj sebi. Ponekad se treba okrenuti za sobom i sagledati svoj život i iz te perspektive, svoje strahove, greške u koracima koje smo radili, sve komplekse koji su nas mučili i koliko je to utjecalo na nas ili mene danas!

„Sada znaš da nisi odrastala u idealnim uvjetima, znaš da si se često selila, znaš da si najveću ljubav i vrijeme dobila od svoje bake. U početku tvog životnog puta kroz koji si se često selila, bilo ti je teško navikavati se na novu okolinu, nove ljude, novu školu, ali sada znaš da si zbog toga danas osoba koja bi mogla i na Marsu živjeti i bilo bi ti to OK. Bila si jako buntovna, najčešće bez razloga, sada znam da si i inteligentna i pametna, ali u ono doba školu i školske obveze nisi baš voljela. Često si školu zaobilazila u širokom luku, zato si kasnije sve propušteno morala nadoknaditi, ali bolje ikada nego nikada, došla si k pameti. U ranoj punoljetnosti proći ćeš vjerojatno kroz najteži dio života jer, budimo realni, propustit ćeš tu fazu odrastanja, no ojačat ćeš i nikada te kasnije u životu više neće biti strah ičega, na sve ćeš biti spremna.

Možda si mogla biti malo manje emotivna jer tvoju iskrenost i dobrotu iskoristit će osobe koje to nisu zaslužile i na neki način iscrpit će jedan dio tebe, možda bi zbog toga u nastavku tvoga života trebala dizati zidove, ali ti si i dalje klasa optimist i najbolje se osjećaš kada pomažeš ljudima. Ljudi i dalje misle, samo zato što si dobra da si i glupa, ali danas te to više ne smeta jer tvoja leđa koja gledaju ljudi koji te iznevjere dok ti odlaziš, znaš da nisu tvoja već njihova sramota, valjda je za to odgovoran onaj borac koji u tebi čuči od malena, no neka i njega.

Život je pun uspona i padova, a ti zapravo nikada nisi udarila o sam pod. Nećeš se puno kajati niti zbog ozbiljnih pogrešaka niti zbog sitnica, ali na primjer, zamjerit ćeš si blajhanu kosu i sedefasto roza ruž na koji te je uvijek baka upozoravala da ti ne stoji i kasnije će se ispostaviti da je bila u pravu. Nadalje, krivo će ti biti što nisi nastavila školovanje kada su nedaće prošle jer imala si realno priliku za to, ali već si stvarala život koji nisi željela remetiti.

Volim činjenicu što si dovoljno slobodna da iskažeš sebe. Naučit ćeš, kada budeš starija, da ćeš biti dio važnih kampanja. I ljudi će te slušati. Događat će se promjene. Smetat će te kada ljudi komentiraju tvoj život ili tuđe grijehe svaljuju na tvoja leđa, ali ti si jaka i sve ćeš preživjeti. Nikada nije zlo za zlo, svako je zlo za neko dobro. U trenucima kada se budeš sramila zbog grešaka ljudi iz tvoje obitelji, saznat ćeš tko ti je pravi prijatelj i dobro je da ti se tako nešto dogodi svakih desetak godina, tako ćeš očistiti život od toksičnih ljudi.

Kada jednom postaneš majka stalno ćeš se brinuti. Djeca će ti uvijek biti na prvom mjestu, ali nikada nemoj zaboraviti tko si i što želiš postići u životu.

Na kraju bih si poručila – Život je samo jedan i prebrzo prođe da se ne bi riskiralo, a ti kao horoskopska lavica uvijek si bila odvažna i skakala u vatru, nastavi i dalje tako. Sve u svemu, budi zadovoljna jer opstala si i uspjela kada ni sama nisi bila sigurna u to da hoćeš. Zapamti sve što si u životu probala trebala si probati jer da nisi podsvijest ti ne bi dala mira. Puno puta gledat ćeš svoj život i govorit ćeš sama sebi: „Nikada nisam mislila da ću postići sve ovo. Želim ti priznati da i danas tako mislim.“

Nadam se da sam vas barem malo potaknula da razmislite o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Od srca vam preporučujem da napišete i vi svoje pismo jer osjećaj po završetku istoga je neopisiv, uvjerit ćete se i sami u to ako probate.

D.H.

Doktore, hitno!