NADZORNE KAMERE – ZA ILI PROTIV?

U doba informatike i tehnologije video nadzor je postao sastavni dio života i normalna pojava na skoro svakom uglu. Kamere viđamo svugdje oko nas.

Sistemi video nadzora imaju široku primjenu, kako kod kuće tako i na radnim mjestima, a sve u cilju dosezanja visokog stupnja sigurnosti.

Prva minijaturna prijenosna kamera koja se mogla držati jednom rukom pojavljuje se davne 1939. godine, a 1942. godine prvi puta u povijesti video kamere su se počele koristiti za prenošenje video signala na pojedinim mjestima i to u Njemačkoj. Ova vrsta video nadzora se još naziva i CCTV (od engleske riječi closed circuit television). Njemački znanstvenici razvili su ovu tehnologiju kako bi mogli pratiti lansiranje V2 rakete. Kasnije se ova vrsta video nadzora počela koristiti za nadgledanje testiranja atomskih bombi u Sjedinjenim Američkim državama.

1960. godine razvojem tehnologije dolazi do pojave prvih javnih kamera koje su osmišljene u svrhu praćenja tajlandske kraljevske obitelji za vrijeme boravka u Londonu radi zaštite kraljevske obitelji. Već 1965. godine javne nadzorne kamere postaju sve češća pojava i koriste se na mnogim javnim mjestima.

Danas većina ljudi uopće ne razmišlja o sustavima video nadzora, koje se nalaze u bankomatima, na ulicama, u školama, u sredstvima javnog prijevoza te drugim javnim ustanovama. Koriste se za nadziranje prometa gdje se mjeri brzina, ali u najnovije vrijeme i razmak između vozila, također radi veće sigurnosti građana odnosno otkrivanja kriminalnih aktivnosti.

Kratko rečeno – sistem video nadzora je tehnička zaštita ljudi i imovine koji bilježi sve što nam „sutra“ može biti od velikog značaja ukoliko se nešto dogodi.

Iz svega navedenog, možemo zaključiti da je uporaba video nadzora uistinu široka.

Na video nadzor mnogi gledaju kao trošak, ali možemo reći da bi se moglo gledati i kao dobra investicija. Zadnjih godina u gradu Splitu smo svjedoci čestog, nelegalnog, odlaganja šute po našim kvartovima i mjestima gdje stoje kontejneri za otpad. U dijelovima grada gdje su mjesta s kontejnerima pod video nadzorom nema više nelegalnog odlaganja šute. Uklanjanje i odvoženje iste plaćamo svi mi građani, a uz video nadzor može se točno locirati tko je i kada odložio istu te mu naravno proslijediti prijavu i račun za odvoz.

Stručnjaci tvrde da se isplati uložiti u video nadzor i to višestruko jer predstavlja jedan od faktora koji će potencijalne lopove, nasilnike ili druge kršitelje zakona odvratiti od prekršaja.

Neki će reći da gradove pretvaramo u Big Brother, da nam je ugrožena privatnosti itd. No, koliko je stvarno tome tako?

D.H.

Doktore, hitno!