MENOPAUZA = STARENJE; KAKO SE BORITI? -mr.sc. Marinela Bakotin Jakovac dr. med, specijalist ginekologije i opstetricije

MENOPAUZA = STARENJE; KAKO SE BORITI? -mr.sc. Marinela Bakotin Jakovac dr. med, specijalist ginekologije i opstetricije
Anja Prajninger

Anja Prajninger

MENOPAUZA = STARENJE; KAKO SE BORITI?

Menopauza započinje trenutkom kada žena ima svoju posljednju menstruaciju u životu. Tada započinje jedno dugotrajno razdoblje koje donosi mnogo problema uzrokovanih manjkom hormona.

Taj trenutak je samo jedna točka u dugotrajnom procesu postupnog smanjenja funkcije jajnika tzv. predmenopauze koja započinje iza 35. – 40. g života žene, a završava gubitkom estrogena, progesterona i androgena jajnika. To su tri hormona čija razina ili djelotvornost u menopauzi opadaju pa je šteta koja nastaje trajna i dovodi do bržeg starenja.

Gubitak estrogena dovodi do valova vrućine tzv. valunge, znojenja, umora, nesanice, promjena u raspoloženju, depresije, atrofije i suhoće u području urogenitalne regije žene. Dugoročne promjene su osteoporoza, povećan rizik od bolesti srca i krvnih žila i poremećaj kognitivnih funkcija mozga. Utjecaj nedostatka progesterona i androgena ostaje nepoznanica.

Iako sve žene doživljavaju iste promjene u menopauzi, njihov je biološki odgovor različit tako da su kod jednih jako izraženi simptomi, dok druge nemaju nikakvih simptoma menopauze.

Već nakon 42. g života započinju promjene koje obilježavaju lagani ulazak u reprodukcijsku menopauzu. Zbog toga što je već tada smanjena rezerva hormona u jajnicima dolazi do skraćenja menstruacijskog ciklusa, a češće su neredovite menstruacije i obilnija ili oskudnija krvarenja. Žene primjećuju subjektivne promjene, a u nalazima hormona prvo dolazi do blagog pada progesterona i lagano raste razina FSH čija vrijednost iznad 12 IU/l ukazuje na smanjenu funkciju jajnika, izostanke ovulacije i sl. U slijedećoj fazi uz progesteron, pada i estrogen pa su FSH i LH u sve većim vrijednostima.

Već tada započinju tihe promjene u gustoći kostiju, promjene na krvnim žilama te promjene vezane za raspoloženje i ponašanje.

Nakon 50. g kada većina žena ulazi u menopauzu, dolazi do izraženih simptoma prvenstveno zbog pada estrogena. Burni, ali većinom kratkotrajni simptomi valunga, nekontroliranog znojenja, umora, nervoze, depresije i nesanice većini žena koje ih imaju izrazito smanjuju kvalitetu života kao i radnu sposobnost pa je to najčešće prvi i pravi trenutak kada žene potraže pomoć.

Ono što žene dosta potrese je i promjena izgleda. Dolazi vrlo često do boranja kože i do nekontroliranog debljanja, pogotovo u području trbuha (androidna, visceralna debljina) – za to možemo zahvaliti muškim hormonima čija razina ne pada u tolikoj mjeri kao razina estrogena  pa je njihov učinak u menopauzi izraženiji nego ranije. Zbog smanjanja količine potkožnog masnog tkiva nastaje atrofija koja je posebno izražena na području urogenitalne regije pa žene osjećaju suhoću, svrbež bez iscjetka i promjena na koži, nelagodu i bolnost prilikom spolnog odnosa od kojih najčešće odustaju.

Dugotrajnije promjene nastaju polaganije, u početku se ne osjećaju, ali stvaraju dugoročne posljedice kao što su osteoporoza, smanjenje kognitivnih funkcija mozga i povećanje rizika od kardiovaskularnih bolesti od kojih su žene do ulaska u menopauzu bile zaštićenije od muškaraca zahvaljujući estrogenu.

Perimenopauza i rana menopauza su ključni trenutci u kojima se mogu gore opisane promjene usporiti ili zaustaviti kao i smanjiti neugodne simptome koji se javljaju u tom razdoblju. Terapija koja se primjenjuje je hormonsko nadomjesno liječenje (HNL). Vrlo često pri spomenu hormonske terapije, naše pacijentice negoduju, a da i ne znaju zašto. Nakon kratkotrajnog razgovora uglavnom shvate da ta terapija nije ona koja izaziva karcinom i da se od nje ne umire već da upravo ima suprotne učinke.

Hormonsko nadomjesno liječenje se primjenuje kod zdravih žena sa simptomima menopauze, ali i bez njih da bi se spriječio dugoročni utjecaj pada estrogena na kosti, mozak, i kardiovaskularni sustav. Ovakva terapija ima smisla samo u perimenopauzi ili u ranoj menopauzi do 55 – 56 g jer se nakon toga smanjuje razina estrogenih receptora pa je upitna njena učinkovitost.

Hormonsko nadomjesno liječenje NADOMJEŠTA estrogen koji nedostaje i tako:

  • usporava starenje kože
  • povoljno djeluje na funkciju mozga
  • održava zdravlje kostiju
  • utječe pozitivno na zdravlje dojke
  • poboljšava libido
  • smanjuje atrofiju u području urogenitalne regije pa su spolni odnosi ugodniji
  • djeluju zaštitno na srce i krvne žile
  • djeluju povoljno na građu mišića i na masno tkivo

Postoji više vrsta terapije koja se individualizira prema potrebama žene. U perimenopuzi se uglavnom daje kombinirano cikličko hormonsko nadomjesno liječenje. U tim preparatima su kombinirani hormoni estrogeni i gestageni (sintetski progesteron) koji se izmjenjuju tako da imitiraju normalni menstruacijski ciklus. Piju se 21 dan pa se napravi 7 dana pauze ili se uzimaju svih 28 dana ali je posljednih 7 tableta druge boje i bez hormona (placebo). Žene koje piju ovakvu vrstu terapije zadnjih nekoliko dana imaju tzv. prijelomno krvarenje koje one doživljavaju kao normalnu menstruaciju. Slabijeg je intenziteta i kraće traje. Ukoliko žena koja uzima ovu vrstu terapije nema krvarenja dulje od tri ciklusa, prelazi se na kontinuirano kombinirano hormonsko lječenje.

Druga mogućnost primjene hormonskog nadomjesnog liječenje je uzimanje kombiniranog kontinuiranog hormonskog liječenja. Ono se uglavnom koristi nakon što je žena ušla u menopauzu, tj. nakon što nema menstruaciju nekoliko mjeseci. Uz ovakvu kombinaciju hormona koja je kontinuirana – količina estrogena i gestagena je u svim tabletama jednaka, nema krvarenja i terapija se uzima bez pauze.

Ovi preparati se mogu uzimati u obliku oralnih pripravaka, hormonskih flastera, gelova, vaginalnih prstenova, nazalnih ili kožnih sprejeva. Vrlo često se kombiniraju dva preparata kao npr. kožni sprej i tablete ili kožni sprej i unutarmaternični uložak za sigurnu i učinkovitu primjenu.

Jedna vrsta estrogena  –  estriol služi za lokalnu primjenu kod suhoće i atrofije kože vanjskog spolovila i rodnice. Uz njega se mogu koristiti gelovi sa hijaluronom i lubrikanti.

Kod žena kojima su operacijom odstranjeni jajnici dolazi do pada i muških hormona – androgena. Dolazi do pada libida pa se može primijeniti i terapija androgenima zbog izraženih simptoma koji dodatno smanjuju kvalitetu života.

Žene kojima je odstranjena maternica mogu u terapiji uzimati samo estrogen, njima kombinirana terapija sa gestagenima nije potrebna.

Hormonsko nadomjesno liječenje se primjenjuje nekoliko godina (3 – 5 g) tj. do trenutka kada žene u prosjeku ulaze u menopauzu od 50. do 55. g života. Nakon toga, terapija je upitne učinkovitosti, a i podiže neke rizike.

Žene i dalje zaziru od HNL zbog straha od posljedica, a najviše se boje karcinoma dojke.

Dugo se raspravljalo i još se raspravlja o tome kakav je utjecaj HNL -a na povećanje rizika od kardiovaskularnih bolesti i karcinoma dojke u starijoj životnoj dobi.

Da je rizik za razvoj karcinoma dojke vrlo mali ili ga uopće nema, dokazuju brojne studije. Dokaz je i to što su npr. u Velikoj Britaniji i SAD-u 2002.g   dvije trećine žena prestale uzimati HNL zbog straha od karcinoma dojke, a broj novooboljelih se nije smanjio.

Tokom uzimanja HNL-a definitivno se povećava gustoća dojki pa je otežana dijagnostika, pogotovo mamografija, ali može se napraviti mjesec dana pauze od terapije prije pretrage.

Rizik je nešto veći kod žena koje HNL počnu uzimati kasno u menopauzi, a upitna je i učinkovitost hormonske terapije kasnije u menopauzi.

Mnoge žene danas zbog uglavnom neopravdanog straha od hormonskog nadomjesnog lječenja, pribjegavaju prirodnim fitoestrogenima ili bioidentičnim hormonima.

Bioidentična terapija općenito se definira kao hormonsko liječenje koje točno oponaša prirodne hormone. Ti se hormoni obično dobivaju iz soje i meksičkog jama, a diosgenin, sastojak tih biljaka, koristi se za dobivanje različitih tipova bioidentičnih hormona.

Na ovakvim i sličnim preparatima nije napravljen dovoljan broj znanstvenih istraživanja da bi se dokazala njihova učinkovitost, ali isto tako i štetnost. Zbog toga, iako su zagovornici bioidentičnih hormona dosta glasni, mi liječnici nismo skloni preporučivati takvu terapiju.

HNL nije obavezno liječenje, ali je preporučljivo da bi žena lakše proživjela sve što je snađe ulaskom u menopauzu. Uz redovite kontrole ginekologa i UZV dojke te mamografiju, terapija hormonskim nadomjesnim liječenjem je učinkovitija i sigurnija od svih ostalih terapija za menopauzu ponuđenih na tržištu. Na pacijenticama je da odaberu.

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.