Vozač splitskog Prometa do Vukovara će biciklom

“Svake godine pohodi Grad Heroj, a ove je odlučio pedalirati do njega”

Ukoliko se vozite Prometovim autobusima, možda će vam biti poznato lice Žare Jukića. Riječ je o vozaču Prometa koji svakodnevno prevozi putnike po gradu, a on sam iz Čavoglava, gdje živi, putuje na posao u Split i natrag. Prije negoli je sjeo za volan autobusa, Žare je bio profesionalni vojnik.

Svake godine 18. studenog odlazi u Vukovar, baš kao i mnogi Hrvati. Bilo da ide motorom, autobusom, autom ili kombijem, ali taj dan u godini obavezan je odlazak u Grad heroj. Iznimka nije ni ova godina. Jedina razlika je prijevozno sredstvo za koje se odlučio. Naime, ove godine Žare je odlučio do Vukovara ići biciklom, a na svom putu ne bi trebao biti sam – odlučio mu se pridružiti i mlađi brat, piše Dalmacija Danas.

“Mislim ići na godišnjicu iz Čavoglava. Brat je u Njemačkoj i trebao bi doći, a plan je da krenemo 10. ili 11. studenog. Računam da će nam trebati 5-6 dana ako radimo svaki dan po sto kilometara”, kaže nam na početku razgovora Žare.

Mnogi su se za vrijeme lockdowna okrenuli prirodi i sportu, pa tako i Žare Jukić.

“Bavim se biciklizmom otkad je počela korona, od 3. mjeseca. Sve je stalo, nismo bili radili mjesec dana i onda sam uzeo biciklu. Prvo sam počeo sa 20 kilometara, pa 50, onda 100 – 150 i na kraju 200. Odlučio sam nakon toga, pošto idem svake godine u Vukovar i to mi je jedan od najbitnijih dana u godini, odlučio sam se napraviti malo veći pothvat. Išao sam do sada motorom, autom, lani je išli cila ekipa sa kobijem, a ove godine ću probat ovako”.

Kao što smo već rekli, u Vukovar odlazi svake godine, i tako već 20 godina. Kako nam je kazao Jukić, otac mu je bio u Bojnoj Čavoglave, a on sam bio je profesionalni vojnik osam godina. Neko vrijeme živio je u Splitu, ali se u vrijeme korone odlučio vratiti u rodni kraj.

Počeo sam se aktivno baviti vožnjom bicikle od 3. miseca. Počeo sam pomalo, prvo 20 km, iz Čavoglava do Drniša, pa iz Čavoglava do Knina. Onda sam počeo raditi veće ture i vidio sam da mogu. Dnevno bi prešao 150 kilometara – Vrlika, Sinj i nazad u Čavoglave.


Vrijeme je sada lijepo, no pitanje je kako će biti kada braća Jukić krenu u svoju avanturu.

“Vukovar mi je svetinja i zato sam se odlučio na tu žrtvu, možda će bit malo gadno, zima je pa ne znam kako će sve to ići. Mislio sam svaki dan radit 100-150 km, trebam još napraviti točan plan gdje ću noćiti, računam nekih 6 dana da će nam trebati”.

Naravno, natrag neće biciklom. Plan je ukrcati se u Vinkovcima u vlak i putovati tako do Splita, a onda je već skoro doma.

Zanimalo nas je i je li za ovaj pothvat nabavio neku posebnu biciklu.

“Kad sam kupio biciklu imao sam 125 kila. Odlučio sam odmah da moram kupiti malo bolju biciklu i sada neću ništa minjat, nego idem s njom. 8 godina sam bio u profesionalnoj vojsci, svaki dan imali smo tjelovježbu, bilo lito ili zima, počelo mi je falit to, i kad sam se vratio na selo gore odlučio sam da se moram počet bavit nečim”, objašnjava nam.

“Moram naglasiti da je ova naša žrtva iz Čavoglava do Vukovara kap u moru naspram onoga šta su, i koju su patnju, prošli ljudi iz Vukovara. Nažalost, Vukovara se dosta nas sjeti samo za godišnjicu, a dosta njih ni tada. Da nije bilo Vukovara i heroja iz tog grada, ne bi mi danas živjeli u ovoj našoj zemlji najljepšoj na svijetu…i šta je najvažnije – slobodnoj Hrvatskoj!”, kazao nam je za kraj Jukić, otac jednogodišnjeg dječaka koji će jednog dana s ocem put Vukovara, ne odmah na bicikli… ali da zna što znači Vukovar, donosi Dalmacija Danas.

D.H.

Doktore, hitno!