Vanda Winter, glumica i glazbenica

“Sa 17 godina surađivala je s Dinom Dvornikom, koji ju je pozvao nakon što je čuo njezin glas na demo snimci”

-Iz Vaše biografije doznajemo kako ste se u početku školovali za glazbenicu. Nastupali ste na brojnim glazbenim festivalima, od najmlađih dana. No, u posljednje vrijeme vas često viđamo na teatarskim daskama.

*Prvu premijeru na daskama profesionalne kazališne produkcije imala sam 2003. godine i otada sam svake godine redovito nastupala u kazalištu: u mjuziklima, komedijama, dramama, glazbenim dramama, rock operi, pa čak i u postmodernoj operi, iako recimo formalno glazbeno obrazovanje nemam – za razliku od diplome Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu koju sam stekla 2009. U posljednjih 17 godina glumačke karijere surađivala sam s brojnim teatrima u Zagrebu i Hrvatskoj među kojima prednjače moja matična Komedija gdje sam stalno angažirana već jedanaestu godinu, zatim HNK u Zagrebu i Splitu, Kazalište Trešnja, Kazalište Ulyssess, Teatar Exit i Planet Art. Hvala Vam što ste cijeli taj put nazvali “odnedavnim”, ali u mojem slučaju, to je još uvijek otprilike polovica mojeg dosadašnjeg života. J

-Kao glazbenica surađivali ste s brojnim poznatim imenima. Kako je bilo raditi s Dinom Dvornikom?

Imala sam 17 godina, bila sam paralelno odlična učenica IV. jezične gimnazije u Zagrebu i s obzirom da mi je to bilo među prvim glazbenim iskustvima uopće, moram reći da nisam bila do kraja ni svjesna povlastice koju su mi njegovo umjetničko prepoznavanje i podrška podarile, kao ni u kojoj će mi mjeri na neki način “utrti” put za dalje. To ipak ne znači da ga nisam cijenila I da mu dan – danas nisam na tome zahvalna. I zauvijek sam dirnuta zbog činjenice da se on na suradnju sa mnom odlučio nakon što je na demo snimci čuo moj glas, a prije nego što me uopće vidio i upoznao. Realno, tko bi se danas takvo što usudio?

-Je li teže pjevati ili glumiti? Nagrađivani ste u oba ova umjetnička polja.

*Kao glumica nagrađena sam dvjema Nagradama hrvatskog glumišta: za doprinos mladih umjetnika u mjuziklu i za ulogu u radiodrami. S obzirom da sam se isključivo glazbom u životu bavila jako kratko, sjećam se jedino Grand Prix – a festivala “Oni dolaze” značajnog po tome što su mi ga kao najperspektivnijoj mladoj izvođačici uručili radijski urednici. Ako se radi predano i bez ostatka, oboje je podjednako zahtjevno i podjednako nagrađujuće, a za mene je omiljen spoj glazbe i teatra u kojem jedno produbljuje i oplemenjuje ono drugo.

-Gledat ćemo vas i u online-kazalištu uživo, projektu Planeta Art. Kako je došlo do te suradnje?

*Počeci naše suradnje sežu zapravo još od 2013. i uloge Ruth u predstavi «Plemena». Iako sam i godinama ranije bila veliki ljubitelj njihovih predstava, angažman sam izborila na otvorenoj audiciji gdje sam se upisala kao broj devedeset i neki, a u konačnici sam ulogu igrala u alternaciji s kolegicom Lanom Gojak. To mi je iskustvo ostalo u izvanrednom sjećanju zahvaljujući Marku, redateljici i glumici Slavici Knežević i cijelom ansamblu predstave koja je ovjenčana nizom nagrada, te smo s njom uspješno gostovali po cijeloj Hrvatskoj i regiji. Otada volim reći da sam Marka «upisala» među suradnike kojima kad me nazovu i ponude projekt, prvo kažem «da», a tek onda pitam o čemu se radi. Tako je nekako bilo i s Ritom. Sretna sam što, u ova izazovna vremena koja baš i ne obiluju premijerama, mogu reći da sam ponovno na sceni i to čak i izvan moje matične Komedije. Izuzetno sam zahvalna Marku što me pozvao u ovu pustolovinu i najtoplije se nadam da sam opravdala njegovo povjerenje!

-U predstavi Ritina škola, glumite šarmatnu Ritu. Možete li nam malo približiti njezin lik?

Ona je ukratko “nebrušeni dijamant”. Negdje je na razmeđi Pigmaliona i Peer Gynta. Originalna je i nesputana u svemu što radi I stalno nas zatiče svojom neposrednošću. “Zdrava” je, posjeduje prirodnu bistrinu iznatiželju, ali je potpuno intuitivno morala doći do zaključka da njezin svijet ima ograničenja, a potom da izvan njih postoji i nešto više. U svojim nespretnostima je beskrajno šarmantna, zbog čega publika uostalom i “navija” za nju. Povezujemo se s njom i mislim da je to dobro! Svi smo mi katkad u životu “Rite”, priznali to ili ne. No, samo s prihvaćanjem vlastitog neznanja, čovjek može ostvariti i žuđeni pomak naprijed.

D.H.

Doktore, hitno!