//25.11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

25.11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

 

-Upravo je povećan broj slučajeva nasilja u obitelji –

25. studenog Međunarodni je dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Udruga Domine je početkom 2020. godine provela istraživanje o dostupnosti i kvaliteti usluga pomoći i podrške namijenjene ženama žrtvama nasilja i žrtvama obiteljskog nasilja, s ciljem prikupljanja sveobuhvatnih podataka o postojećim specijaliziranim servisima. Rezultat je to uočenog nedostatka dostupnih informacija o postojećim specijaliziranim servisima kao i iskustava udruge i drugih organizacija civilnog društva koje sustavno rade s ženama žrtvama nasilja i žrtvama obiteljskog nasilja.
Provedeno istraživanje obuhvatilo je mapiranje postojećih socijalnih usluga za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji na području Hrvatske te analizu postojećeg sustava s preporukama za unaprjeđenje. Rezultati su potvrdili kako unatoč napravljenim pomacima prema naprijed, ipak nije došlo do bitne promijene. Navedeno se prvenstveno odnosi na financiranje ženskih autonomnih skloništa i savjetovališta.

Ujedno, ne postoji standardizacija u praćenju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, nisu proširene usluge s obzirom na bolju dostupnost SOS linija niti uspostavljeni nužni krizni centar i posebni centri za rad sa žrtvama seksualnog nasilja. Porasla je svijest o nasilju, uvedena je definicija nasilja u obitelji kao kaznenog djela koje se kao takvo češće prijavljuje te je unaprijeđen sustav zaštite. S druge strane, na području prevencije te suradnje i samog postupanja CZSS treba još dosta raditi u cilju razvijanja pristupa i tretiranja problema nasilja kojem su u prvom redu izložene žene, bilo kao dio obitelji ili pojedinke, a u velikom broju slučajeva posredno i djeca.

Problem nasilja je ogroman društveni problem na koji još uvijek nema učinkovitog odgovora. To je vidljivo u pristupu donošenju ili ne donošenju javnih politika na lokalnoj razini koje se bave sprječavanjem i borbom protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema relevantnih rodnih analiza, odnosno relevantne statistike, sukladne općim vrijednostima ravnopravnosti spolova. Čak i kad ima politika, odnosno (nacionalnih) strategija, upitna su osigurana financijska sredstava i ona svakako nisu donesena temeljem principa rodno osjetljivog proračuna. To uostalom i neće biti moguće dok se ne uspostavi standardizirano praćenje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i dok se ne budu donosile politike utemeljene na utvrđenim potrebama te s jasno propisanim mjerama, rokovima, nositeljima mjera i naravno osiguranim sredstvima. Te politike moraju postojati od državne do općinske razine.

Također, potrebno je stalno raditi na poboljšanju kvalitete usluge podrške žrtvama obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama. Izdvajanja za zaštitu žena žrtava nasilja i žrtava obiteljskog nasilja nisu dovoljna niti su dio relevantnih javnih politika što također nije u skladu s potrebnim standardima. Hrvatska je obveznica tzv. Istanbulske konvencije na razradi čijih odredbi i preporuka je izrađena nova Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji (2017.-2022.) koju je Vlada RH usvojila 22. rujna 2017. godine povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Nova nacionalna strategija, između ostalog preporuča financiranje savjetovališta i skloništa iz lokalnog i područnog proračuna, suradnju s udrugama na programima prevencije i podrške, te međuresornu suradnju. Sve to bez konkretnih analiza i osiguranja dostatnih sredstava ostaje samo formalna zabilješka ili nepotpuni prijepis, odnosno nedosljedna primjena Istanbulske konvencije.

Predviđena sredstva koja se izdvajaju za ovu vrst socijalne usluge nisu dovoljna da bi se preporučeni standardi zadovoljili. Grad Split je primjerice za problem nasilja nad ženama u 2006. godini, prema istraživanju koje je provela udruga Domine, za sklonište za žene izdvajao svega 0,086% proračuna. Danas je taj postotak i manji. Grad Split, a tako ni drugi gradovi i općine na području SDŽ nemaju razvijenu strategiju socijalnog razvoja ili sprječavanja i borbe protiv nasilja nad ženama ili nasilja u obitelji, a nema ni Županija. Ne možemo reći da bilo Grad, bilo Županija na ciljan način, prema utvrđenim potrebama, te ciljevima, prioritetima i mjerama izdvajaju sredstva za podizanje kvalitete usluge za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji. Predviđena izdvajanja Grada Splita za ovaj problem u posljednje dvije godine su ispod 500.000,00 kn, što je s obzirom na utvrđene potrebe i preporučene standarde kvalitete usluge, nedovoljno. Da su potrebe daleko veće, potvrđuje i podatak da smo samo u protekle 3 godine imale više od 2.500 korisnica, kojima je pružen neki oblik podrške, putem telefona, e-maila ili direktno. Osim informiranja o pravima, žene žrtve nasilja tražile su i pružena im je individualna psihološka podrška te po potrebi i besplatni pravni savjeti. Nažalost, još uvijek ne postoji održivi sustav financijske potpore, što prije svega ide na štetu korisnica.

Osim toga, konstantan je problem vođenja statistike kada je riječ o nasilju nad ženama i obiteljskom nasilju. Postojeća statistika je neujednačena, nije dovoljno precizna te ne daje podatke o oblicima nasilja niti o recidivistima. Zbog neadekvatnog i necjelovitog pristupa države problemu nasilja nad ženama, žrtve i dalje ostaju nezaštićene te sekundarno viktimizirane, na što je Republiku Hrvatsku upozorio i Odbor UN-a za praćenje provedbe Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Pitanje je koliki postotak nasilja ostaje neprijavljen iz straha, što od nasilja, što od neadekvatnog odgovora i podrške institucija. Nedvojbeno je da postojanje autonomnog savjetovališta u središtu regije unaprjeđuje sustav podrške žrtvama i olakšava odluku žena da se udalje od nasilja.
Zaključno, postojeća kvaliteta usluga nije standardizirana i premda se u pojedinim segmentima radi na poboljšanju (standardizacija postupanja kroz Pravilnik o postupanju u pružanju socijalnih usluga, suradnja s institucijama; osiguranje minimalnih sredstava za programe podrške ženama žrtvama nasilja i nasilja u obitelji kroz osiguranje kontinuiteta sredstava za rad skloništa i savjetovališta iz državnog proračuna, programi osvještavanja i edukacije relevantnih tijela i institucija) izostaje cjelovit pristup i uvažavanje iskustava autonomnih ženskih centara, odnosno skloništa i savjetovališta. Također je prisutna selektivna i nedosljedna primjena preporuka važeće Istanbulske konvencije, kao i samih preporuka CEDAW odbora. Potrebno je:

▫️raditi na proširenju kapaciteta i vrsta te same dostupnosti servisa za žene preživjele nasilje i žrtve nasilja u obitelji. To se prije svega odnosi na vidljivost SOS telefona, proširenje skloništa i povećanje broja smještajnih kapaciteta prema preporukama Vijeća Europe, osnivanje kriznih centara u većim regionalnim središtima, centara za rad sa žrtvama seksualnog nasilja te za rad s počiniocima nasilja,
▫️uvođenje standarda za praćenje nasilja, vođenja rodne statistike i statistike nasilja nad ženama
▫️donošenje provedivih lokalnih politika koje će se temeljiti na rodnom proračunu i uključivati kontinuirano financiranje servisa za žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji direktno iz lokalnog/regionalnog proračuna.

To dakle znači osmisliti djelotvoran sustav financiranja, bilo da se radi o institucionalnoj ili izvaninstitucionalnoj usluzi pomoći i podrške žrtvama nasilja u obitelji i nad ženama ili primijeni već isprobanog princip 30+30+30+10. Odnosno osigurati financiranje servisa jednakim udjelom sredstava iz državnog, regionalnog i lokalnog proračuna

Ovim putem se udruga Domine uključuje u akciju UN Women Orange the World: Fund, Respond, Prevent, Collect!” koja se provodi u sklopu međunarodne kampanje ”16 dana aktivizma”. Ovogodišnja kampanje UN Women se fokusira na povećan broj slučajeva nasilja nad ženama i djevojčicama i nasilja u obitelji tijekom pandemije izazvane virusom COVID-19. Kroz kampanju se naglašava potreba financiranja organizacija civilnog društva koje rade sa ženama žrtvama nasilja i žrtvama obiteljsko nasilja, prevencija nasilja konkretnim akcijskim planovima, osiguranje adekvatnog odgovora, kako društvenog tako i pravnog na slučajeve nasilja te prikupljanje podatka o nasilju kako bi se poboljšale usluge i programi usmjereni na rad sa ženama žrtvama rodno uvjetovanog nasilja.

Upravo je povećan broj slučajeva nasilja u obitelji ono što je udruga Domine iskusila tijekom tekućeg period pandemije. Za žene žrtve nasilje u obitelji, dom je često mjesto gdje su najmanje sigurne i dok su mnogi od nas mogli ostati sigurni u svojim domovima, za njih to nije bila opcija. Žene koje su se javile s takvim pričama, kako u Splitu, tako ni u ostatku Hrvatske nisu imale opciju hitnog sigurnog smještaja. Domine su tada preuzele ulogu kriznog centra za žene i uz podršku sugrađana i sugrađanki pronalazile privremene smještaje za one kojima je to bilo potrebno. Međutim, žene žrtve nasilja i žrtve nasilje u obitelji ne smiju ovisiti o dobroj volji sugrađana i sugrađanki niti kapacitetima jedne organizacije.

Iz tog razloga udruga Domine se odlučila na otvaranje kriznog centra za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja jer nitko ne smije biti ostavljen u situaciji u kojoj se boji za svoj život, a nema gdje otići.
Inicijativu otvaranja kriznog centra za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja možete podržati uplatom donacija na žiro račun:
IBAN: HR1223600001101679303, Zagrebačka banka
s naznakom: za krizni centar.

D.H.

Doktore, hitno!