//NAJDOKTORICA Dr. Ana Karlak Mahovlić, liječnica opće medicine

NAJDOKTORICA Dr. Ana Karlak Mahovlić, liječnica opće medicine

Liječnica opće medicine, dr. Ana Karlak Mahovlić iz  Đurđenovca već je šesti put izabrana za ‘Najdoktoricu’ godine. Otkriva nam koji je ključ uspjeha.

*Ključ uspjeha….u šali kažem da su moji pacijenti informatički pismeni pa se snalaze na internetu, portalima…pa otud glasovi i u konačnici priznanje. U stvarnosti, u ordinaciji sam već 21 godinu, svoj posao nastojim odraditi maksimalno profesionalno, u skladu sa svojim znanjem i vještinama. Kontinuirano se educiram i naučeno primjenjujem u svakodnevnoj praksi. Ali mislim da je ključ uspjeha ljudskost i empatija, kako prema bolesniku tako i prema članovima obitelji koji žive s bolesnikom tj.njegovom bolesti.

-Imate oko 2.000 upisanih pacijenata. To je jako veliki broj. O kojoj populaciji je riječ? Kako ih uspijevate svih pregledati, poslušati?
*U skrbi imam 2000 pacijenata. Moja ambulanta je jedna od 4 u Đurđenovcu i davno prije je bila tzv.dječja ambulanta u kojoj se skrbilo o djeci od rođenja i školskoj populaciji. Reorganizacijom zdr.sustava i izdvajanjem školske medicine kao posebne djelatnosti koja radi preventivu i cijepljenja školaraca, oni su ostali u mojoj ambulanti tj.ja sam im izabrani doktor. A vrijeme prolazi, tako da su ta djeca sad odrasli ljudi sa svojim obiteljima i djecom koju upisuju u moj tim jer u Đurđenovcu nemamo pedijatrijsku ambulantu. Mogu reći da je moja ambulanta prava obiteljska i to je velika prednost jer se ima šira slika kad se pregledava jedan pacijent. Ovo je pogotovo došlo do izražaja u tijeku pandemije jer nema “hvatanja” kontakata, svi su mi poznati. imam sreću raditi sa izvrsnim sestrama, Irenom Kučak Pavličić koja je trenutno na rodiljnom dopustu i Lorenom Ostroški koje odrade odličan posao trijaže pa na taj način olakšavaju i ubrzaju moj posao.I pacijenti su divni, educirani. Npr. znaju već unaprijed pitanja, ima li temperature ili ne, kašlju li suho ili vlažno, ide li iz nosa gusto ili rijetko, ako je gusto…je li bijelo, žuto ili zeleno. I to uvelike olakšava svakodnevni rad.

-Koliko je teško raditi u ordinaciji obiteljske medicine u ovim vremenima pandemije?
*Što se pandemije tiče, rad je jako otežan. Pacijente trijažiramo i normalno primamo na preglede. Imam dojam da rad u primarnoj zdr.zaštiti nije prepoznat u ovo vrijeme, mi nismo na televiziji u skafanderima, ali svojim radom čuvamo bolnički sustav, rješavamo probleme za koje je uobičajeno uputiti na specijalistički pregled, ali maksimalnim angažmanom nastojim svesti na nužno upućivanje u bolnicu. Nemamo više radno vrijeme, nemamo službeni telefon u ordinaciji….usudim se reći da sam dostupna 24/7 na mobitelu, Viberu, WA, Messengeru…vikendom javljam nalaze testova koji mi stignu na mail jer znam što znači biti u iščekivanju do ponedjeljka.

-Kada i kako ste odlučili postati iječnicom? Kako je tekao Vaš profesionalni put?
*Studij medicine sam odabrala eliminacijom…..nisam htjela pravo, ekonomiju, pedagoške studije…završila sam matematičku gimnaziju, osjetila pravu matematiku i fiziku pa unatoč tome što sam išla i na natjecanja, nije me privuklo. tako da se izbor suzio na medicinu, stomatologiju, veterinu. Pokojni roditelji su mi bili liječnici koji su bili posvećeni svome pozivu pa vjerojatno i s te strane naklonost liječničkom pozivu. Nakon pripravničkog staža počela sam raditi u Đurđenovcu i nisam niti u jednom trenutku požalila iako je većina mojih kolega čekalo specijalizacije u bolnicama. I danas, s odmakom od 20 godina mislim da nisam pogriješila. Naravno da se veselim vikendu, slobodnom danu, godišnjem odmoru, ali sretna sam jer mi se još nije dogodilo da idem s grčem u želucu na posao. A vjerojatno i moji pacijenti to osjete, da volim svoj posao.

-Jeste li ikada pomislili odseliti u inozemstvo?
*Odlazak u inozemstvo mi nikad nije bila opcija. Rođena sam ovdje, školovala se i ne mogu zamisliti raditi negdje u tuđini, a ne u Domovini.

-Je li u ovom poslu teže ženama nego muškarcima? Jeste li ikada osjetili rodnu diskriminaciju?
*Žene u obiteljskoj medicini su u većini, to je “naš teren”. Možda se muški kolege ponekad osjećaju diskriminirano, iako ih jako čuvamo i pazimo. Kao žena, osjećam se superiorno jer mislim da puno znači ženska intuicija i majčinski instinkt, a ne samo stručnost.

-Što biste preporučili mladim djevojkama koje odluče postati liječnicama?
*Mlade djevojke nagovaram na studij medicine koji je težak, ali daje široku mogućnost zapošljavanja, od seoske ambulante, laboratorijskog rada, kliničkih specijalizacija pa i bavljenja znanstvenim radom. Na moju žalost…nisam zasad nikog nagovorila. Ali stignem. Nadam se da osobnim primjerom pokazujem kako je moj posao divan poziv.

D.H.

Doktore, hitno!