NAJDOKTOR Dr. Vladimir Borzan, gastroenterolog

 

-Nažalost, odlazak liječnika nije financijski uvjetovan, što bi bilo najlakše za popraviti, već prevladava nezadovoljstvo zdravstvenim sustavom i odnosom prema liječnicima te čestim nepostojanjem jasnih kriterija u radu i napredovanju liječnika, kao i u izboru rukovoditelja-

Vladimir Borzan, dr. med., spec. gastroenterolog, zaposlen u KBC-u Osijek ove je godine izabran za ‘Najdoktora’. Ovo priznanje utoliko je važnije, budući su ga dali pacijenti. Koja je tajna uspjeha, upitali smo dr. Borzana.

*Prije svega, moram se zahvaliti pacijentima koji su me ocijenili, to svakako predstavlja obvezu, a i poticaj za daljnji rad. Predani rad, neprestana edukacija i unapređivanje stečenih znanja je preduvjet svega. No, rekao bih da je jednako važna komunikacija s pacijentima, odvajanje vremena za njih. Ponekad preopterećenost poslom, a i tehnologija u medicini odvlače liječnika od pacijenta. Bolestan čovjek ima bezbroj pitanja o svojoj bolesti, a odgovore treba dobiti od svog liječnika, a ne na Google-u.

-Kako ste odlučili postati liječnikom? Kako je tekao Vaš profesionalni put?

*Od djetinjstva su me zanimale prirodne znanosti, a svakako je tome doprinijelo i odrastanje uz majku liječnicu. Već je izbor srednje škole bio uvjetovan željom da upišem medicinu. Nakon završetka fakulteta sam tri godine radio kao znanstveni novak na Neonatologiji u osječkom KBC-u, no unatoč činjenici da sam nagrađen kao najbolji student, specijalizaciju nisam mogao dobiti. Nakon toga sam prešao na Internu medicinu i završio specijalizaciju iz Interne medicine, a kasnije i subspecijalizaciju iz Gastroenterologije. Kao što sam rekao, nužno je stalno usavršavanje znanja pa sam i nakon toga nastavio sa cjeloživotnim usavršavanjem, kao na primjer, stekao sam ESPEN diplomu iz kliničke prehrane i metabolizma.
.
-Možete li izdvojiti najtežu situaciju koja Vas je ‘zapala’ u karijeri?

*Teško mi je izdvojiti jednu posebno tešku situaciju, ali obzirom da se kao interventni gastroenetrolog susrećem sa životno ugroženim bolesnicima, a i bolesnicima s kroničnim neizlječivim bolestima, svaki dan se nosim s teškim situacijama. Bude tu i hitnih stanja u kojima moraš zadržati razum i pružiti pacijentu sve kako bi preživio, a i brige o kroničnim bolesnicima kojima se život polako gasi. No, koliko god stresno i teško bilo, osjećaj zadovoljstva kad pomogneš bolesnome ipak prevlada.

-Radite u Osijeku. Kolika je razlika u kvaliteti zdravstvene usluge između Osijeka i Zagreba? Ima li je uopće ili su to samo ‘priče’?

*Što se tiče stručnog aspekta, gastroenterološki bolesnici u Osijeku mogu dobiti istu zdravstvenu skrb kao i Zagrebu. No, u zadnjih nekoliko godina otišao je velik broj specijalista, što znatno otežava rad i predstavlja veliko opterećenje u svakodnevnom radu. Taj je problem izraženiji što je bolnica u manjem gradu. Nažalost, odlazak liječnika nije financijski uvjetovan, što bi bilo najlakše za popraviti, već prevladava nezadovoljstvo zdravstvenim sustavom i odnosom prema liječnicima te čestim nepostojanjem jasnih kriterija u radu i napredovanju liječnika, kao i u izboru rukovoditelja.

-Jeste li pomišljali otići u inozemstvo?

*Da, moram priznati da sam razmišljao i još uvijek razmišljam o tome, upravo zbog razloga koje sam naveo. Frustrirajuća je trenutna količina nekompetencije i nepostojanja kriterija za nagrađivanje i sankcije. No, nisam prelomio tu odluku jer još nisam izgubio vjeru da je stvari moguće promijeniti na bolje.

-Kakav je položaj liječnika u Hrvatskoj, posebno sada u vrijeme pandemije?

*Izuzetno težak. Liječnici su preopterećeni,i fizički i psihički. Kada pandemija prođe, moći ćemo sagledati ukupne posljedice koje je imala na liječnike koji sada predano rade da pomognu ugroženima, ne gledajući ili bolje rečeno, zanemarujući sebe.

-Nije tajna kako ste u braku s liječnicom, političarkom, europarlamentarkom Biljanom Borzan. Je li Vas to ikada opterećivalo, profesionalno?

*Naprotiv, vrlo poticajno djelujemo jedno na drugo u profesionalnom smislu. Jedino što zna biti komplicirano je usklađivanje njenih i mojih brojnih obveza. Kao svaka obitelj, nastojimo raditi određene planove za budućnost, ali često uspijevamo dogovoriti planove za svega par dana unaprijed jer sve iznad toga je neizvjesna budućnost s bezbroj obveza na koje nismo računali. No, to čini život zanimljivijim.

D.H.

Doktore, hitno!