Intervju
NAJDOKTORICA Dr. med. Dubravka Branica, ginekologinja
4 min čitanja
-Sve je pitanje motiva i ljubavi prema poslu-
Među ovogodišnje najliječnike ponovno je ubrojena i mlada splitska ginekologinja, dr. med. Dubravka Branica. Ovom titulom ovjenčala se već treći put.
– Koji je ključ tog uspjeha?
* Ključ uspjeha je imati ljubav za ono što radiš pogotovo moju užu specijalnost, porodništvo jer obožavam raditi s trudnicama. Nastojim biti objektivna i realna, ali sam uvijek u empatiji prema njima i one to osjećaju. Kako sam relativno mladi ginekolog, imam puno mladih pacijentica, koje osim pregleda žele puno razgovora i objašnjenja, što mi nije nikad teško.
-Koliko imate pacijenata? Koji je najteži dio Vašeg posla?
*Imam dosta pacijentica pogotovo mladih i trudnica, teško mi je govoriti o brojci s obzirom da radim u Klinici za ženske bolesti i porode. Najteži dio mog posla je nadzirati patološke trudnoće i dobro procijeniti kada ih dovršiti da bi bio dobar ishod. U nekim situacijama treba promtno reagirati, a to svaki put nije lako. Bitna je dobra procjena i ponekad brze i efikasne odluke.
-Koliko je teško raditi u u ovim vremenima pandemije?
* U ovoj situaciji s Covidom jako je teško jer su pacijentice uplašene i uznemirene, ali ako pristupite smireno i bez panike one se opuste. Naravno, sve uz pridržavanje mjera zaštite od Covida.
-Kada i kako ste odlučili postati iječnicom? Kako je takao Vaš profesionalni put?
* U osnovnoj školi dok sam još bila dijete donijela sam tu odluku, a moram priznati i tata mi je bio veliki uzor, takoder ugledan ginekolog i nadasve izuzetan porodničar. Da naglasim, ne samo izuzetan doktor nego i veliki čovjek.
Moj profesionalni put da postanem ginekolog je tekao jako teško jer, iako sam bila odlična studentica i kćer ginekologa, ipak sam morala specijalizirati za jednu privatnu polikliniku o svom trošku. Nakon položenog specijalističkog ispita odličnim uspjehom, radila sam u privatnoj ordinaciji par godina, a zatim dvije godine kao ginekolog u Šibeniku i putovala svaki dan na relaciji Split – Šibenik. Naravno, iščekivajući natječaj na Klinici za ženske bolesti i porode. jer mi je to bio životni san.
-Jeste li ikada pomislili odseliti u inozemstvo?
* U razdoblju dok nisam mogla dobiti posao u Klinici za ženske bolesti i porode, s obzirom da imam odlično aktivno znanje engleskog i talijanskog jezika, moja je želja bila raditi u Milanu, ali moja vezanost za obitelj je presudila.
-Je li u ovom poslu teže ženama nego muškarcima? Jeste li ikada osjetili rodnu diskriminaciju?
* Nisam osjetila tu vrstu diskriminacije. Sve je pitanje motiva i ljubavi prema poslu.
-Što biste preporučili mladim djevojkama koje odluče postati liječnicama?
*Mladim budućim doktoricama preporučila bih da osim izvrsnog znanja medicine moraju imati i veliku ljubav za nju, jer posao koji radiš uistinu moraš voljeti jer onda ti zaista ništa nije teško. Uz to se stalno treba educirati, ali i u smislu komunikacije s pacijentima. Doktor treba stalno čitati i biti u toku sa svim novinama u medicini. Odlaziti na kongrese i seminare, naravno kada se smiri ovakva izvanredna situacija.
D.H.
Doktore, hitno!