//NAJDOKTOR Dr. med. Saša Srića, specijalist interne medicine, subspecijalist pulmolog

NAJDOKTOR Dr. med. Saša Srića, specijalist interne medicine, subspecijalist pulmolog

-Vjerujem da je cjepivo doista svjetlo pred nama ali da ćemo morati zadržati epidemiološke mjere i do kraja proljeća-

 

Omiljeni i u medijima rado viđen liječnik, dr. med. Saša Srića, specijalist interne medicine, subspecijalist pulmolog, titulu Najdoktora ponio je šestu godinu za redom. Upitali smo ga, koja je tajna takvog uspjeha?

*Prije svega, sretan sam i ponosan što su me izabrali moji pacijenti, što bismo rekli bitna je pohvala struke, a posebno motivira pohvala onih zbog kojih smo tu, a to su naši pacijenti ili glazbenim rječnikom glas publike posebno znači. Pa mislim da je tajna uspjeha prije svega u ljubavi prema pozivu kojeg s puno srca i predanosti te energije radim, a pacijenti to očito prepoznaju i ovom prilikom se zahvaljujem svima koji su svoj glas i komentare uputili i podarili meni. To mi daje dodatni motiv za daljnji predani rad i odmah krećem u borbu za obranu titule i u slijedećoj godini.

-Kako ste odlučili postati liječnikom? Kako je tekao Vaš profesionalni put?

*Pa oduvijek me karakterno krasio humanizam i altruizam i ljubav prema čovjeku, što je uz ambicioznost presudilo da bude neupitna moja odluka. I danas da mogu birati, bio bih liječnik.
Nakon što sam upisao studij medicine na Med icinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci radio sam kao liječnik u Hitnoj ambulanti u Vrbovcu i Zelini, a prije toga na Otoku mladosti Obonjanu, zbrinjavajući veliki broj djece i mladih ljudi, a 8 godina sam bio liječnik mlađih uzrasta Hrvatske nogometne reprezentacije. Na te prve liječničke korake sam posebno ponosan.
Potom sam započeo specijalizaciju iz Interne medicine, a potom i subspecijalizaciju iz pulmologije, a sada sam specijalist internist i subspecijalist pulmolog zaposlen u Klinici za plućne bolesti Jordanovac u KBC Zagreb. Trenutačno radim i posebno sam na to ponosan, u Covid bolnici KB Dubrava, gdje brinemo o težim pacijentima s ovom vrlo bizarnom infekcijom.

-Možete li izdvojiti najtežu situaciju u karijeri?

*Uz puno predivnih trenutaka, ipak sam empatična osoba. Iako se stoički nosim i s težim situacijama mogu reći da mi je to bio prvi susret sa smrti mladog pacijenta od karcinoma pluća. Ali uz sve izazove vrlo je stresno gledati naše pacijente koji se sa Covid bolesti bore za svaki udah želeći i boreći se za život.

-Radite u Zagrebu. Bili ste članom SDP-a, no nakon izbora ste izašli iz stranke. Ipak, za struku se niste prestali i ‘politički’ boriti. Koji su najveći problemi?

*Oduvijek sam bio i ostao borac. Iako sam privremeno ali ne zauvijek otišao iz politike znajući da sam bio i ostao socijaldemokrat, ali sam u datom trenutku napustio SDP, osjetivši da se socijaldemokracija malo izgubila ali nadamo se da će sve doći na svoje mjesto uz nove i ambiciozne ljude.
U medicini sam isto tako uvijek borac, a u zdravstvu je puno problema. Pandemija Covida-19 dodatno je opteretila narušeni zdravstveni sustav bremenit svakojekaim problemima, koji je već dugo na aparatima, Dodatan teret je odlazak liječnika i medicinskih sestara, ogromni dugovi, privatizacija u zdravstvu…  Susatav u ovom trenutku drži upravo i isključivo ljudstvo koje daje nadljudske napore.

-Pandemija koronavirusa usko je vezana uz pulmologiju. Koliko smo ju mi spremno dočekali? U liječenju ovog virusa nisu jedino respiratori presudni, svima je jasno.

*Da, pandemija je veliki izazov za sve nas i definitivno za mnoge isto tako i izazov karijere. Iako smo 1. val pandemije oprezno i spremno dočekali kada sam davao bezrezervnu podršku Nacionalnom stožeru, u 2. valu evidentno se Stožer nije dovoljno i na vrijeme pripremio a znamo da su jesenski i zimski period najplodnoja godišnja doba za aktivnost respiratornih virusa i da se sa mnogim mjerama zakasnilo. O tome sam uz pojedine moje kolege stalno govorio i zato sam ponosan na svoj rad kao i rad mojih kolega na Covid odjelima u KB Dubrava, uz sve pohvale kolegama, medicinskim sestrama i šefovima koji su nas primili izuzetno lijepo i ljudski, a mi im to vraćamo na najbolji mogući način.
Isto tako sam ponosan što sam jedan od 26 potpisnika Apela znanstvenika i liječnika javnosti zabrinuti stanjem u RH, a na inicijativu vrhunskih znanstvenika i mojih prijatelja Ivana Đikića i Igora Štagljara a koje su potpisali brojni cijenjeni kolege.
I naravno da je osim respiratora veliki problem manjak ljudstva, a do cjepiva, koje je svjetlo na kraju tunel,a čeka nas još puno izazova i posla u vjeri i nadi da ćemo doći i do kraja pandemije do kraja proljeća.

-Kakve su Vaše prognoze po pitanju zaustavljanja pandemije? Što bi država, po Vašem mišljenju trebala još učiniti? U čemu griješimo?

*Prije svega moramo shvatiti da ovo nije malo jača gripa, nego ozbiljna infekcija koja se može prezentirati asimptomatski, kao blagi oblik, ali i kao vrlo teška bolest s upalom pluća, a katkada i fatalnim ishodom te komplikacijama koja višene bira životnu dob. Vjerujem da je cjepivo doista svjetlo pred nama ali da ćemo morati zadržati epidemiološke mjere i do kraja proljeća. Vjerujem da ćemo na taj način pobijediti pandemiju.

-Jeste li pomišljali otići u inozemstvo?

*Prije svega mislim da netko mora ostati liječiti naše sugrađane vjerujući da će i naš zdravstveni sustav dobiti nove motive i konture, znajući da imamo najbolje medicinske sestre i liječnike. Mislim da se ljubav prema Hrvatskoj može ovako mjeriti, a ne primitivizmom i hrvatstvom bez pokrića.

D.H.

Doktore, hitno!