//NAJDOKTOR dr. sc. Davor Kust, dr. med., onkolog

NAJDOKTOR dr. sc. Davor Kust, dr. med., onkolog

-Ja osobno sam umjesto odlaska u inozemstvo odlučio uz rad u bolnici ići u smjeru pokretanja privatne prakse gdje želim svojim bolesnicima ponuditi “stepenicu više” u zdravtsvenoj skrbi i na taj način sudjelovati u napretku društva u kojem živim-

 

Među ‘Najdoktore’ ove godine izabran je i dr. sc. Davor Kust, dr. med., zagrebački onkolog. Ističe kako je vrlo ponosan, budući da ovo priznanje dolazi “upravo od onih radi kojih smo mi liječnici tu- naših bolesnika”.

-Koja je tajna uspjeha?

*Što se tajne tiče, poznati su rezultati velikog istraživanja iz 1993. na violinistima i pijanistima čiji je cilj bio dati odgovor na pitanje što čini i koji su preduvjeti za postati vrhunski profesionalni glazbenik. Često veliku važnost pridajemo talentu, no u navedenoj studiji je pokazano da je ono što čini glavnu razliku između prosječnih i vrhunskih vrijeme uloženo u vježbu- oni koji su vježbali sviranje više od 10 000 sati redom su postajali vrhunski. Mislim da je slično u medicini, nema tajne, samo veliki trud, konstantan rad na vlastitom usavršavanju i ljudski pristup svakom bolesniku.

-Kako ste odlučili postati liječnikom? Kako je tekao Vaš profesionalni put?

*Moglo bi se reći da pomalo slučajno. Krajem srednje škole razmišljao sam što bi mi kao osobi najviše “ležalo” i odluka je pala na studij medicine u Zagrebu. Inače, za razliku od većine svojih kolega s fakulteta, u obitelji nemam doktora pa je to bio svojevrstan korak u nepoznatom smjeru. Nakon završetka fakulteta doktorirao sam na Medicinskom fakultetu u Zagrebu sa samo 31 godinom na temu raka debelog crijeva, a potom sam postao i prvi sveučilišni specijalist onkologije u Hrvatskoj. Već desetak godina radim kao onkolog u KBC Sestre milosrdnice, a 2019. sam pokrenuo privatnu onkološku mrežu onkologija.net u sklopu koje bolesnicima nudim brzu i pouzdanu dijagnostiku i liječenje malignih bolesti prema američkim i zapadnoeuropskim standardima. Također sam suvlasnik Poliklinike Solmed koja se bavi provođenjem kliničkih ispitivanja.

-Možete li izdvojiti najtežu situaciju koja Vas je ‘zapala’ u karijeri?

*Na svačijem putu osim lijepih stvari i uspjeha moraju ponekad doći i prepreke i lošija razdoblja. Taj dio ne možemo izbjeći, ali možemo značajno utjecati na našu reakciju na takve događaje. Uvijek sam se trudio gledati na prepreke kao na priliku za naučiti nešto novo i testirati vlastitu prilagodbu na novu situaciju, tako da ne pamtim neke važnije negativne događaje u svojoj karijeri.

-Jesu li onkološki bolesnici zbog širenja zaraze koronavirusom zakinuti za pravovremeno i kvalitetno liječenje?

*Pandemija je, to smo svi svjesni, kao nikada ranije napregnula već i ranije napregnut zdravstveni sustav i zasigurno da sve zdravstvene usluge nisu u jednakoj mjeri dostupne kao ranije. Ipak, onkološkim bolesnicima se i u ovom specifičnom razdoblju pokušalo maksimalno izaći u susret, kako bi se njihova dijagnostika i liječenje odvijala po više-manje redovnom rasporedu. U skladu s tim, generalno se pokušava izbjeći mobilizacija onkologa i hematologa s redovnog radnog mjesta na tzv. covid-odjele, jer onkološki bolesnici su oni koji ne mogu čekati s liječenjem. Pokrenut je i call-centar Ministarstva zdravstva te svaka bolnica ima svog koordinatora (mene je dopala čast vršiti tu funkciju u KBC Sestre milosrdnice) za onkološke bolesnike kako bi se njihova skrb nesmetano odvijala. Dodatno, ovdje vidim veliku i važnu ulogu privatnih ustanova koje su dodatni kotačić koji održava sustav pravovremenim. Primjerice, u timu onkologija.net 90% pregleda dogovaramo unutar 48h od javljanja bolesnika.

-Kakav je položaj liječnika u Hrvatskoj, posebno sada u vrijeme pandemije?

*Položaj liječnika uvijek je aktualna tema, i kroz svoj rad u Hrvatskoj liječničkoj komori kontinuirano sam se njime bavio. Daleko od toga da smo najgori, no ako gledamo zemlje Europske unije, stječe se dojam da smo u donjem dijelu po plaćama liječnika i medicinskog osoblja općenito, kao i po uvjetima rada. Smatram da su inače naši liječnici u globalu vrlo stručni, te su vrlo cijenjeni izvan Hrvatske. Ono što vidim kao najveći problem jest nepostojanje jasnih kriterija za napredovanje unutar struke, što omogućuje sustavu da ne napreduju uvijek oni sposobniji i stručniji. U vrijeme pandemije svima nam je (ne samo onima na “prvoj crti”) otežan posao. Teško da više ima ustanove koja nije imala covid-pozitivne bolesnike, a sve to nosi potrebu za reorganizacijom rada, radom pod zaštitnom opremom te često mobilizacijom na druga radilišta na kojima inače ne radimo.

-Jeste li pomišljali otići u inozemstvo?

*Vjerujem da većina liječnika na to bar pomisli u nekom trenutku svoje karijere. Činjenica je da ponuda za rad u inozemstvu ima mnogo i uvjeti znaju biti zaista biti primamljivi, tako da razumijem kolege koji su se na takvo što odlučili. Rad u javnozdravstvenom sustavu često ne omogućuje osobama s većim kapacitetom da ispune svoje profesionalne ambicije. Ja osobno sam umjesto odlaska u inozemstvo odlučio uz rad u bolnici ići u smjeru pokretanja privatne prakse gdje želim svojim bolesnicima ponuditi “stepenicu više” u zdravtsvenoj skrbi i na taj način sudjelovati u napretku društva u kojem živim.

D.H.

Doktore, hitno!