//GORAN ALEKSIĆ, Udruga Franak

GORAN ALEKSIĆ, Udruga Franak

-Na temelju kolektivne presude svih 125.000 opljačkanih obitelji s CHF kreditima ima pravo tužbama dobiti preplaćeni dio kredita natrag. Dosad je podignuto 30.000 tužbi-

-Imate zanimljiv profesionalni put. Aktivizmom ste se počeli baviti relativno nedavno. Kako se to dogodilo?

*Pa i nije baš nedavno. Aktivist sam od 2011. godine, od nastanka Udruge Franak koja je osnovana u ljetu 2011. Nisam jedan od osnivača, ali od samoga početka sam bio koordinator pravnog tima udruge, uz pauzu za vrijeme dok sam obnašao dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru, a nakon što nisam dobio novi mandat nastavio sam s aktivizmom kao koordinator Ekonomsko-pravnog tima. 2011. počelo je divljanje tečaja švicarskog franak, i ljudi koji su imali takve kredite su se udružili ne bi li nekako zajedno izašli iz problema. Mi smo u desetoj godini našeg postojanja, i u tih 10 godina ostvarili smo po meni najveće građanske pobjede u povijesti neovisne Hrvatske. Samo branitelji mogu reći da su napravili više od nas. To neskromno tvrdim.

-Osnivanjem Franka ljudima ste ulili nadu i dali do znanja da se unatoč općoj pravnoj nesigurnosti u ovoj zemlji mogu izboriti za svoja prava.

*Najprije su nam se ljudi smijali kao nekim redikulima, nakon što smo podigli kolektivnu tužbu počeli su nas shvaćati ozbiljnije, a nakon pravomoćnih presuda ne smije se više nitko. Rasli smo kroz godine, pa smo od nekoliko stotina članova narasli do današnjih gotovo 33.000 članova. Nažalost, postoji svojevrsno medijsko ignoriranje zadnjih godinu dana svega onoga što se događa na sudovima i oko sudova, a sve to izuzetno je važno za opljačkane ljude. Mediji su u stanju trošiti desetke minuta na jednu te istu vijest i njezine varijacije, a nisu u stanju govoriti jednu minutu o nekoj važnoj pravomoćnoj presudi, nisu u stanju proaktivno nastupati u korist opljačkanih 125.000 građana s CHF kreditima. Nevjerojatno je da mediji nisu zainteresirani za ljude kojima banke duguju ukupno 20 milijardi kuna.

-Kakva je trenutačna situacija? Koliko je sporova pravomoćno dobiveno? Koje ste promjene uspjeli potaknuti?

*Na temelju kolektivne presude svih 125.000 opljačkanih obitelji s CHF kreditima ima pravo tužbama dobiti preplaćeni dio kredita natrag. Dosad je podignuto 30.000 tužbi. Dobiveno je nekoliko tisuća prvostupanjskih presuda i nekoliko stotina pravomoćnih, na temelju kojih su ljudi već dobili svoj novac natrag. U ovome trenutku je najbitnija borba koja se nastavila na Sudu EU, koji mora odlučiti o tome imaju li pravo potrošači koji su konvertirali CHF kredite u EURO kredite na temelju zakona iz 2015., dakle, imaju li oni pravo na punu restituciju, jer konverzijom nisu u potpunosti obeštećeni. Budući da naš Vrhovni sud o tome ne želi samostalno odlučiti, na Sudu EU su pokrenuta dva hrvatska predmeta po kojima će se odlučiti o tome pitanju. Osim toga, postavlja se i pitanje ništetnosti cijelih ugovora, što bi u slučaju potvrde donijelo još veća obeštećenja svim opljačkanim građanima. Zasad imamo samo jednu pravomoćno potvrđenu presudu da su dva CHF ugovora ništetna. Našim djelovanjem osvijestili smo veliki broj građana o njihovim pravima, omogućili smo im da privatnim tužbama dobiju svoj novac, ali smo i institucionalno svojim proaktivnim djelovanjem omogućili smanjenje kamatnih stopa te konačno konverziju CHF kredita u EURO kredite. Zahvaljujući konverziji u svim kreditima su banke započele drastično smanjenje kamatnih stopa, pa danas imamo kamatne stope niže od 3% za stambene kredite što je prije deset godina bilo nezamislivo. Nažalost, i dalje su te kamatne stope više nego u razvijenim EU članicama.

-Kod nas, opće je poznato, sustav ovrha je vrlo nakaradan. Nisu samo banke te koje građane “zamataju u crno”.

*Vlast je glavni krivac za probleme s ovrhama. Rješenja su vrlo jednostavna, ali vlast ih ne želi primijeniti. Kao zastupnik sam predlagao konstantno rješenja kojima bi se drastično smanjili troškovi ovrha, ali vlast ne želi pomoći građanima na realan i pravno održiv način, nego želi pogodovati ovršnom biznisu. U ovršnom postupku postoje dug glavnice, zatezne kamate, troškovi odvjetnika, troškovi javnog bilježnika i troškovi FINA-e. Na dugu glavnice vjerovnik zarađuje zatezne kamate, odvjetnici zarađuju svoju previsoku naknadu za pokretanje ovrhe koje je toliko jednostavno da ga može obavljati bilo koji srednjoškolac, javni bilježnici zarađuju na svojim pristojbama te FINA zarađuje na svojim naknadama. Tvrdim da bi se problem ovrha riješio u velikoj mjeri da je vlast pristala zadnjih godina ukinuti pravo na trošak odvjetnika velikim pravnim osobama kod pokretanja ovrhe i da je obrnula redoslijed naplate tako da se najprije plaća glavnica pa tek potom zatezna kamata. Samo s te dvije mjere, a ja sam ih predlagao još nekoliko, ovršni postupak bi za ovršenike postao jeftiniji i omogućio bi mnogima da se izvuku iz dugova. Ovršni biznis postao je meka za agencije koje naplaćuju tuđe dugove, i one na tome zarađuju stotine milijuna kuna godišnje.

-Kakva nas još borba čeka? Što treba mijenjati da bi hrvatski građani bili jednako zaštićeni kao i svi ostali u zemljama članicama EU?

*Što se tiče ovršenih i blokiranih, već sam rekao u prethodnom odgovoru što država treba učiniti, i to je sve ono za što sam se zalagao između 2016. i 2020. godine u Saboru. Osim toga, potrebna je proaktivna uloga države u osvještavanju prava opljačkanih građana iz slučaja franak. Vlast bi trebala omogućiti pristup sudovima bez naplate sudskih troškova sve do pravomoćnosti presude, a kad presuda bude pravomoćna, troškove će platiti ona strana koja izgubi spor, a to je banka. Puno je ljudi s malim primanjima, i ne mogu si priuštiti suđenje, a puno je i neosviještenih, pa bi Ministarstvo gospodarstva trebalo u većim gradovima uz suradnju Udruge Franak otvoriti urede za pravnu pomoć svim građanima koji imaju pravo tužiti na temelju kolektivne presude. To bi bila win-win situacija, jer bi građani na kraju dobili svojih 20 milijardi kuna, država bi naplatila putem sudova milijardu kuna pristojbi, iz odvjetničkog PDV-a bi se također slila neka milijarda u proračun, a neka građani potroše u par godina samo 10 milijardi od vraćenih 20 to bi bilo 8 milijardi kuna više u BDP-u i još 2 milijarde kuna PDV-a u proračunu. To što mi iz Udruge Franak nudimo cijeloj državi jest novac koji leži na cesti i koji treba uzeti. Banke su taj novac opljačkale, i banke taj novac moraju vratiti. U ovome trenutku opljačkani građani imaju saveznika i pomoć isključivo u Udruzi Franak. Za usporedbu ću samo reći da je u Francuskoj za isti takav slučaj državni tužitelj pokrenuo kazneni postupak, a banka koja je takve toksične CHF kredite plasirala u 15.000 obitelji, mora platiti kaznu, mora vratiti ljudima novac i mora ljudima platiti naknadu za duševne boli, što je presudio kazneni sud u Francuskoj. Na kraju, pozivam sve oštećenike sa CHF kreditima da se jave Udruzi Franak radi savjetovanja što im je činiti da bi uzeli svoj novac na mail: franak.tuzbe@gmail.com.

D.H.

Doktore, hitno!