Pandorina kutija strave: Žrtve su progovorile i neće zašutjeti

Ispoviješću mlade glumice Milene Radulović o najgorem monstruoznom zločinu koji se može učiniti protiv ženskog dostojanstva, otvorena je Pandorina kutija.

U Hrvatskoj se godišnje prijavi jako mali broj silovanja. Podaci nam govore da na 20 prijavljenih silovanja u RH, 15 prijave strane državljanke koje su u posjetu kao turisti.

Ako se pitate zašto je tome tako, pogedajte samo komentare po društvenim mrežama i to najčešće žena, mladih žena. Baš one bi se trebale solidarizirati sa žrtvom, ali u Hrvatskoj se žrtve napadaju, osuđuju i omalovažavaju.

Milena je vrh sante leda koja ispod površine krije ogromnu masu drugih žena koje su prošle kroz isti ili sličan pakao silovanja i svih drugih oblika seksualnog zlostavljanja, a o kojem su godinama šutile.

Zašto su šutile, a sada progovorile?

Zato što su shvatile da nisu same. Zato što su shvatile da ako pokrenu lanac istine, neće biti nemoguće dokazati ono čega su se godinama sramile i krivile same sebe. Shvatile su da će svojom istinom pomoći nekim drugim ženama koje bi možda dočekala ista sudbina od strane serijskih zlostavljača.

Da, to su serijski zlostavljači jer žrtva nikada nije samo jedna. A dug je put do toga da žrtva shvati da je žrtva. I u tom procesu prođu ove godine dok je šutila. Jer možda ga je ona izazvala, možda je bila tako obučena. Možda ga je izazovno pogledala. I što će reći svojima kući, kako će objasniti, tko će joj vjerovati. Kao da za silovanje treba objašnjenje i opravdanje. Toliko su nam isprani mozgovi da prvo posumnjamo u sebe i pokušavamo opravdati najgnjusnije radnje psihički poremećenih silovatelja.

Eto zašto žrtve šute. Boje se. Srame se. Pokušavaju zaboraviti da se dogodilo. Pokušavaju se sastaviti i biti normalni dio društva. Pokušavaju nastaviti živjeti i prikrivati da nitko ništa ne primijeti dok se raspadaju iznutra.

Nisu svjesne da nisu same sve dok jedna heroina ne istupi javno i odluči prekinuti svaku buduću agoniju i potencijalnu novu žrtvu. Imenom i prezimenom prozove osobu koja je sustavno godinama maltretirala djevojčice i mlade djevojke, ali je bio zaštićen i vrlo dobro je bio toga svjestan.

Većinom su silovatelji dobro potkovani i iskorištavaju svoju pozadinu znajući da će se žrtva bojati njihovog utjecaja i toga da joj se neće vjerovati. Zato odluče šutjeti, a zlostavljač nesmetano nastavlja svoje radnje nad istom ili novim žrtvama.

Otvorila se Pandorina kutija i polako se saznaju imena serijskih zlostavljača koji su mahom na visokim položajima i funkcijama, profesori na fakultetima, liječnici… Sve visokoobrazovani ljudi koji su sposobni manipulirati mladim, još nezrelim djevojkama. Sve su to oni ljudi kojima bi trebali vjerovati i u čijem bi se prisustvu trebali osjećati sigurno.

Ali sada se ploča promijenila i sve te djevojke su, potaknute lancem istine, progovorile i imenovale svoje zlostavljače. Otimače njihovih nevinosti, dostojanstva, povjerenja u dobre namjere, vjere u ljude.

Žalosno je vidjeti ogroman broj žena i mladih djevojaka koje su u nekom svom periodu života doživjele neki oblik seksualnog zlostavljanja. Žalosno je što su šutjele o tome jer je to tabu tema. Žalosno je što i one koje su progovorile, nisu naišle na razumijevanje najbližih nego na osude.

Nikada se više nemojte pitati zašto žrtve šute. Čuvajte svoje kćerke. I učite svoje sinove da se prema svakome odnose s poštovanjem, kao što bi se odnosili i prema vlastitoj majci ili sestri.

Nijedna žena to nije tražila. „Ne“ znači „ne“, sve i da gola hoda ulicom. Ne postoji opravdanje. Žrtva nije i ne može biti kriva bez obzira na ikakve okolnosti.

Zato i kroz ovaj tekst dajemo podršku svim djevojčicama, djevojkama i ženama koje su doživjele bilo kakav oblik nasilja, manipulacije emocijama, pokušaja ušutkavanja, ucjene i ataka na zdrav razum.

Niste same!

Anja Prajninger

Doktore, hitno!