RIJEČ PSIHOLOGA: Pandemija lažnih vijesti

„Od posljedica Covid19 cjepiva, na žalost preminuo poznati i cijenjeni ginekolog koji se cijepio u prošlu srijedu. Sućut obitelji i prijateljima“.

Ovo je lažna vijest, liječnik nije preminuo od posljedica cijepljenja jer nije bio cijepljen protiv COVID19. Primjer drugi, slika iz trgovačkog centra na kojoj žene čekaju u redu kako bi kupovale brendove velikog trgovačkog lanca. Slika nastala u vremenu prije pandemije i informacija nije istinita, ali u malo vremena ova dezinformacija, postigla je cilj, izazvala je naše neugodne emocije, ljutnju, otpor i sumnju u opravdanost epidemioloških mjera. Ovi primjeri potakli su me na pisanje ovog teksta.

U vremenu kad se borimo s koronavirusom i gotovo svakodnevno susrećemo s gubicima, puno je sličnih, neprovjerenih objava. Pri susretu s novim virusom koji je poharao svijet, osjetljivi smo, ranjivi, zbunjeni i podložni mnogim netočnim informacijama. Ni stručna zajednica epidemiologa nije jedinstvena i nudi puno različitih opcija što dodatno stvara konfuziju kod nas koji nismo stručnjaci.

Prema istraživanju Eurobarometra koje je provedeno među 26.576 ispitanika u 28 država članica EU u veljači 2018., Hrvatska je država u kojoj se najviše vjeruje vijestima i informacijama koje dobijemo preko društvenih mreža. Da je ovo istraživanje provedeno danas u doba korone i potresa, situacija bi bila ista jer ne može biti gora.

Što je lažna vijest? Medijski sadržaj koji u sebi sadrži nedvosmisleno pogrešne tvrdnje, to jest informacije koje ne odgovaraju činjenicama je lažna vijest. Za razliku od greške u izvještavanju, lažna vijest podrazumijeva svjesno dezinformiranje javnosti. Drugim riječima, informacija koju je netko izmislio i predstavio kao stvarnu vijest ili je objavio znajući da nije točna. Collins Dictionary proglasio je fake news (lažna vijest) za riječ koja je obilježila 2017. godinu.

Važno je kritički razmišljati o informacijama i fotografijama koje pronalazimo na internetu i društvenim mrežama. Treba provjeriti tko je autor, čitati cijele tekstove (a ne samo naslove) i razmisliti prije nego ih podijelimo dalje. Lažne vijesti su upravo napisane tako da pobude emociju i potvrde stajališta čitatelja. Zato je puno važnije provjeriti temelje li se na činjenicama, nego li ih podijeliti s drugima samo zato što podupiru vašu stranu, argument ili političko uvjerenje koje vam je blisko.

Lažne vijesti mogu imati štetne posljedice na one koji su uključeni u njih ali i na one kojima ih dijelite. Prema jednom velikom istraživanju naslovi lažnih vijesti zavaraju odrasle Amerikance oko 75% vremena.

Zašto vjerujemo u lažne vijesti?

U lažne vijesti vjerujemo zbog pristranosti vjerovanja, kognitivne lijenosti tj. nesklonosti za razmišljanjem i analiziranjem onog što smo čuli i pročitali (ne da nam se) i osjećaja usmjerenih na sebe i na druge. Jedna od popularnih metoda lažnih vijesti su senzacionalistički naslovi ili “clickbait”, složenica od riječi click (klik) i bait (mamac). Naslovi poput „Nećete vjerovati…”, “Ovo morate vidjeti”, “Ovo će vas šokirati” ili preporuke na kraju teksta „Dijelite dalje“, a od nedavno i „Pametnom dosta“ izazivaju kod mene sumnju i upravo obrnuto djelovanje. Takve vijesti redovito preskočim.  

Motivi za stvaranje i širenje lažnih vijesti mogu biti politički, ideološki ili ekonomski.  Mediji „fake news“ ili lažne vijesti koriste kako bi privukli klikove na svoj portal, a samim tim i oglašivače, te povećali zaradu. Nije važno je li vijest točna ili ne, no samim klikom na nju, povećali ste promet tom mediju. A to je ono što se od vas tražilo.

Lažne vijesti mogu oponašati stvarne te nas mogu zavesti i dovesti u zabludu jer privlače pažnju i koriste stereotipe i predrasude koje su rašireni u društvu. Koriste naše emocije, tjeskobu i ljutnju, frustraciju, empatiju. Oni koji šire lažne vijesti danas posebno manipuliraju na društvenim mrežama jer su dobro upoznati s načinom kako one funkcioniraju. Dezinformacija dovodi do diskreditiranja druge osobe koju se predstavlja kao neprijatelja, osoba se i demonizira što dovodi do netrpeljivosti i mržnje. Jednom nanesenu štetu teško je ispraviti jer je uključeno jako puno osoba.

Danas gotovo svi imaju profile na društvenim mrežama i često ne provjeravajući vijesti ili informacije u objavama postajemo dio kruga njenog prenošenja u javnome prostoru. Zbog toga je vrlo važno naučiti prepoznati lažne vijesti kroz razvoj medijskih kompetencija i medijske pismenosti samih medijskih korisnika.

Kao što birate što jedete, birajte i što čitate i gledate, a osobito što prenosite dalje. Razlika između objavljivanja i prenošenja lažnih vijesti nije značajna, jer se svakako radi o neistinitim informacijama.

Istovremeno s pandemijom koronavirusa, svjedoci smo još jedne pandemije.  Riječ je o pandemiji lažnih vijesti. Gotovo sam sigurna da bi i s epidemijom „lažnih vijesti“ trebalo kao i s epidemijom koronavirusa, držati distancu, oprati ruke i ne širiti virus dalje.

Žana Pavlović, prof. psihologije

Doktore, hitno!

Photo: Daniela Rudan Velat