SPLITSKA RETRO DJEVOJKA Martina Mijić:Uvijek je bolje biti original u moru kopija

Vi ste splitska vintage djevojka. Laska li vam taj epitet koji vas godinama prati? Također vas uspoređuju s Marilyn Monroe, a moramo priznati da je na prvi pogled sličnost zaista očigledna.

-Oduvijek sam naginjala estetici prošlih vremena, eleganciji, jednostavnosti, profinjenosti. U početku je znalo biti upiranja prstom i podsmijeha, ali s vremenom je prestalo, ili sam ja prestala primjećivati. Ljudi su postali otvoreniji prema mom stilu i ako već moram biti „etiketirana“ nečim, volim da je to moj stil. Da, često puta su me uspoređivali s Marilyn Monroe, iako bi izričito od novinara tražila da to ne rade, jer nikad nisam kopirala nikoga. Mislim da je naša jedina poveznica ta što imam plavu kosu i nosim odjeću iz perioda u kojem je ona živjela, a to ljude valjda automatski asocira na Marilyn. Da imam crnu kosu, možda bih bila Liz Taylor. Inače, pročitala sam jako puno njenih biografija i najviše je volim zbog velikog srca i tužnog života koji je živjela.

Kako se dogodila ljubav prema modi iz prve polovine prošlog stoljeća? Što vas privlači tome?

-Još od najmlađih dana, pokazivala sam tvrdoglavost kada bi došlo vrijeme za oblačenje. Mama  se sa smiješkom prisjeća kako su uvijek boje trebale biti usklađene, haljinice sam htjela nositi i za hladnih zimskih dana, obavezno satenska trakica u kosi. Tijekom srednje škole pohađala sam satove pjevanja i klavira kod stare susjede, gospođe Dinke. Ona je bila preslika žena iz starih filmova koje sam uvijek s užitkom gledala, a njen stan je doslovno bio vremeplov u ta vremena. Iako je bila blizu 90-ih godina, učila me da žena uvijek mora imati sređenu frizuru, lijepo uređene nokte i uvijek je imala ruž na usnama. Kako se slabo kretala, često joj je u stan dolazila frizerka, da joj napravi trajnu. Divila sam se njenim manirama, njenim pričama, pažljivo odabranim odjevnim kombinacijama s predivnim detaljima i odlučila sam da i sama želim biti kao ona. I ostati takva.

Oblačite li se tako samo za fotografiranje ili je to uistinu vaš svakodnevni modni stil?

-Vintage je moj svakodnevni stil, čak i stan u kojem živim izgleda poput muzeja, jer godinama sakupljam sve vintage na što naiđem po aukcijama. Tako su tu i starinske fotelje i kauč, dva gramofona iz 50-ih, pisaći stroj iz 50-ih, šivaći stroj, radija iz 40-ih i 50-ih, fotoaparati… Tako da uživam u tom nekom svom malom svijetu.

Gdje kupujete takvu odjeću i jesu li to originalni komadi ili „reprodukcija“?

Moji ormari broje preko 550 haljina. Ljudima se zavrti u glavi kada čuju tu brojku, ali ja sam jako malo toga kupila. Skoro sve haljine sam „zaradila“ snimajući za strane brandove koji proizvode odjeću po uzoru na ’40-te i ’50-te. Kupujem jedino original odjeću iz tih vremena, najveća strast su mi maturalne haljine iz ’50-ih, a imam i nekoliko vjenčanica iz tih godina. I, šeširi… imam običaj da kad god putujem, potražim vintage dućan u tom gradu i uglavnom se vratim kući sa šeširom. Moj tip suvenira.

Kakve su reakcije ljudi kada vas sretnu na ulici, prate li vas pogledi?

-Prije desetak godina, kada bih prošetala u punoj opremi, znalo je biti svakakvih komentara i podsmijeha, znate već kako ljudi kod nas reagiraju na nešto što izlazi van okvira. Bilo je i divnih komentara, uglavnom od starijih gospođa, koje su znale reći da ih vraćam u mladost.

S vremenom se retro počelo lagano vraćati u modu i mlade cure su počele tražiti savjete od mene gdje i kako da nabave nešto u tom stilu, kako da slože frizuru i slično.

Ružne komentare nisam čula već jako dugo, a možda sam i ojačala pa ne slušam. Često puta su me turisti zaustavljali da me fotografiraju, to sam najviše puta doživjela u Italiji. Tamo jednostavno ne možeš prošetati, a da se ne crveniš od komplimenata.

Glumili ste i u jednom spotu Gorana Karana, kako se dogodila ta suradnja?

-Prije par godina, upoznala sam Mirellu Meić, koja me je danima nagovarala na intervju, a s obzirom da sam imala strah od kamera (što zvuči ludo za nekoga tko se bavio modeliranjem, ali fotoaparat je jedno, kamera i pričanje nešto sasvim drugo i bila sam prestravljena), to je trajalo i trajalo. Mirella je znala da od malena obožavam Gorana Karana i povezala nas je. To mi je dalo snage za odraditi svoj prvi intervju pred kamerama. 🙂 

Što bi poručili današnjim mladim djevojkama koje još uvijek traže svoj modni izričaj i pomalo se gube u svemu onome što nam je medijski servirano kao „must have“ moda?

-Jedno i jedino što im znam i mogu poručiti je da slušaju sebe i budu ono što osjećaju da jesu i nose ono u čemu se osjećaju ugodno i u čemu su same sebi lijepe. I mene je uhvatila Tik Tok manija i jako sam sretna što nailazim na jako puno profila mladih cura koje vole različite periode, ’70-te, ’80-te, pa čak i ’90-te. Svoje su, predivne su i sjaje! Iako sam se kao mlađa uvijek zgražala nad modom ’80-ih i ’90-ih, ove cure je užitak gledati! Zanemarit ću ove „moje“ godine, one su mi ionako nešto najnormalnije.

Najvažnije je biti i ostati svoj, ma koliko u našem okruženju često bude teško biti van „nametnutih okvira“. Jer, uvijek je bolje biti original u moru kopija, zar ne?

 


Anja Prajninger

Doktore, hitno!

Photo: Privatna arhiva