//Jelena Burazin, ravnateljica Doma Maestral

Jelena Burazin, ravnateljica Doma Maestral

 

 

 


-Svako dijete treba obitelj, bliske odrasle samo za sebe, odrasle uz koje mogu razvijati sigurnu privrženost-

-Koliko je djece trenutačno u Splitu, a koliko u ostalim ispostavama Doma?

Ukupni broj naših korisnika je 137, od toga 78 djece je na smještaju a 59 je na poludnevnom boravku.

Imamo i veliki broj obitelji i pojedinaca uključenih u usluge savjetovanja i pomaganja na području Splitsko-dalmatinske županije. Provodimo EU projekt Pružimo ruku podrške djeci, mladima i obiteljima. Proširili smo usluge u zajednici kroz dva mobilna tima. Uočeno je da brojne obitelji u potrebi žive u udaljenim mjestima u Dalmatinskoj zagori i da je jedini način da im se pomogne je dolaskom na kućni prag. Obitelj se nastoji osnažiti, pomoći da ispravi eventualna nepoželjna ponašanja. Ovom uslugom želimo spriječiti smještanje djece u ustanovu i pružiti pravu pomoć obiteljima.


-S obzirom na gospodarsku krizu, bilježi li se povećani priliv djece posljednjih godina?

Možemo uočiti povećan broj žurnih izdvajanja djece u protekloj godini. Neka djeca se kratko zadrže u Maestralu jer roditelji brzo shvate propust, isprave, potrude se i ulože dodatni napor u brizi o djeci. Međutim veliki broj djece ostaje i godinama kod nas. Kod većine izdvajanja ne radi se o prvenstveno materjalnim razlozima za postupanje službi socijalne skrbi.

-Zgrada je relativno nedavno preuređivana. Nedostaje li prostora?

U sjedištu preuređujemo dio po dio i imamo dovoljno prostora za potrebe naše djece i za naše usluge. Kroz drugi EU projekt Kuća prijatelj djece, mladih i obitelji preuredit ćemo naših šest lokacija; u sjedištu prizemlje, dva stana u Splitu, stan i savjetovalište u Kaštelima, i prostor u Imotskom.
U svakoj kući u kojoj se živi uvijek treba nešto preurediti, opremiti, tako da su kod nas često radovi. Želimo našoj djeci osigurati uvjete za život kakve imaju i njihovi prijatelji, da njihovi životni prostori budu topli, veseli, poticajni.

Doma i djece obično se svi sjete uoči božićno-novogodišnjih blagdana, pa ih zaspu darovima. Što je s ostatkom godine? Što djeci najviše treba? Nedostaje li im nešto?

Mnogi naši sugrađani žele darivati djecu oko Božića i to je divno. Razumijemo ljudsku potrebu razveseliti djecu. Mi možemo biti mirni i sretni jer naša djeca imaju materijalno gotovo sve. Ovaj Božić su ljudi bili osobito darežljivi i imamo lijepe zalihe slatkiša i potrepština. Ima pojedinaca i tvrtki koje se i u toku godine sjete naše djece i njihovih potreba. Uvijek zahvaljujemo donatorima jer zahvaljujući njima naša djeca ne oskudjevaju u materijanom i možemo im omogućiti sitne luksuze, izlete, putovanja, ljetovanja, zimovanja. Želimo da naša djeca imaju lijepe uspomene i da im i na taj način pokušamo sanirati njihove rane i boli. Raduje nas kada bivši korisnici dođu u posjet i pričaju o putovanjima, druženjima i lijepim uspomenama.
Ono što trenutno nedostaje našoj djeci su druženja, zagrljaji, susreti, izleti. Baš kao i svakom čovjeku. Stručni djelatnici svakodnevno rade s djecom da im pomognu osigurati uvjete u kojima oni neće previše patiti zbog trenutnih okolnoti u kojima živimo zbog zaraze korona virusom.

-Opće je poznato kako je u Hrvatskoj jako teško posvojiti dijete. Dijelom je krivo zakonodavstvo, a dijelom i roditelji koji se ne žele “odreći” djeteta koje su stavili u dom jer i dalje uživaju neke beneficije. Dugo se priča o zakonskim izmjenama i ubrzavaju procesa posvajanja. Kakva je trenutačna situacija?

Nažalost, ne možemo se pohvaliti poboljšanjem situacije na tom području. Istina je da djeca dugo ostaju u domovima a činjenica da istraživanja pokazuju da za djecu nije najbolje rješenje odrastanje u ustanovama socijalne skrbi. Dobro ste primjetili, razlog dugog zadržavanja djece u domu je što se roditeljima često neopravdano daju opetovane šanse ne gledajući prvestveno interes djece nego roditelja.
Svako dijete ima urođenu potrebu za ljubavlju i pripadanjem. Svako dijete treba obitelj, bliske odrasle samo za sebe, odrasle uz koje mogu razvijati sigurnu privrženost. Svaki djelatnik Maestrala se trudi i jest blizak s djecom i daje najbolje od sebe, ali kako se izmjenjuje veliki broj odgajatelja teško je da dijete može razviti sigurnu privrženost. Nadamo se da će se šira javnost senzibilizirati za udomiteljstvo i na taj način pružiti djeci miran, ugodan obiteljski dom. U posljednje vrijeme stučni tim centra ima često potrebu za smještanjem djece u udomiteljsku obitelj s perspektivom za posvojenje.
Uloga Maestrala je isključivo skrb o djeci dok su kod nas ali isto nas boli i frustrira kada djeca dugo ostaju u ustanovi a znamo, osjećamo, vidimo da je vjerojatnost da će se roditelj promijeniti na bolje minimalna. Iako obožavamo našu djecu najsretniji smo kada napuštaju ustanovu s osmjehom na licu i s odraslima koji ih čvrsto grle, bilo kao udomiteji ili posvojitelji, ili se vraćaju u biološku obitelj.


-Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi “sigurna” su samo do punoljetstva. Što se događa s njima nakon što napune 18 godina? Pomaže li im sustav ili se sami moraju snalaziti za golu egzistenciju, krov nad glavom ili pak nastavak školovanja?

Zakonodavstvo je omogućilo djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi sigurnost do 21 godine, tako da većina naših mladih ostaje pod okriljem Maestrala do 21. godinu. Nakon 18 godine odlaze u naše stanove za mlade. Sretni smo što zahvaljujući Splitsko-dalmatinskoj županiji, Gradu Split, Gradu Kaštela i jednoj privatnoj donatorici imamo pet stanova u kojima može živjeti ukupno 13 naših mladih. Brigu o njima preuzima odgajateljica koja je zadužena dati im veliku dozu samostalnosti ali i dostatnu kontrolu. Režije i hranu imaju osiguranu, a oni se u ovom razdoblju moraju dodatno osamostaliti, studirati, ili raditi i učiti odgovornosti. S odgajateljicom uče održavati kućanstvo, voditi brigu o svom zdravlju. Često znaju reći da im nakon 24satne brige odgajatelja nedostaje ta kontrola, ali brzo se naviknu.

Dobra vijest je što će krajem godine biti gotov objekt Četiri palme, projekt grada Splita kojim će osigurati smještaj u 6 garsonjera i u jednom trosobnom stanu za mlade koji napuštaju Maestral ili druge ustanove socijalne skbri. Naši mladi se raduju projektu jer će zahvaljujući njemu imati osiguran smještaj još tri godine i dodatno se učiti samostalnosti i odgovornosti. Na raspolaganju će im biti mobilni tim Maestrala za usluge savjetovanja i pomaganja.
Većina naših mladih ima osiguranu policu životnog osiguranja preko Zaklade Vaša pošta koja ugovara police u vrijednosti 6000 Eura s lokalnom zajednicom, firmama, privatnim građanima, školama… U dogovoru s našom socijalnom službom, nakon napuštanja Maestrala mladima započme isplata police mjesečno po 2000 kn dvije godine i tako. Mladi nakon što napuste Dom imaju policu isplaćenu dvije godine u iznosu 2000 kn mjesečno i s tim novcima mogu sebi platiti podstanarstvo, doškolovavanje ili prema vlastitim potrebama.

D.H.

Doktore, hitno!